Propovijed mons. Bernarda Tissiera de Malleraisa prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde (13. 5. 2018.)

Dragi svećenici, vjernici i krizmanici, radostan sam što sam danas ovdje s vama na nedjelju nakon Uzašašća radi podjele sakramenta Svete Potvrde. Sveta Potvrda jedan je od sedam sakramenata koje je ustanovio Gospodin Isus Krist da bi nam darovao svoj božanski život. Potvrda će vam dati dvije bitne stvari: prvo je sakramentalni pečat, a drugo milost sakramenta. Pečat se utiskuje u vaše duše i on vam daje snagu za svjedočenje svoje katoličke vjere. Potvrđeni kršćanin je vojnik i svjedok našeg Gospodina Isusa Krista, vojnik Krista Kralja koji ispovijeda božanstvo i kraljevsko dostojanstvo Gospodina Isusa Krista, protiv liberala koji odbacuju to Kristovo kraljevanje nad društvom. Vaša država mora ostati kršćanska, ona je dužna ispovijedati kršćansku vjeru. To je tradicionalni nauk Katoličke Crkve.

Danas svjedočimo borbi koja se događa unutar same Crkve. U Crkvi su liberalni biskupi i svećenici koji niječu brojne članke vjere. Oni posebno ne znaju da je sveta Misa Žrtva, odnosno nekrvno obnavljanje Kristove Žrtve na križu. Stoga oni niječu nužnost da se držimo tradicionalne Mise. Dragi budući potvrđenici, to će biti vaša borba. Također, to će biti borba za kršćansku čistoću. Moderna elektronička sredstva su putevi kojima se izopačuje čovjekov um i srce, a mladi vrlo često gube tu krepost čistoće. Zato vi, dragi potvrđenici, trebate pokazati taj primjer čistoće ne samo vašim govorom, nego i načinom odijevanja. Sve to je vaše svjedočanstvo za Krista. Drugo, milost svete Potvrde je povećanje, novi porast sedam darova Duha Svetoga. Tih sedam darova Duha Svetoga su poput jedara na brodu naše duše koje treba nositi duhovni vjetar vodeći nas u luku svetosti.

Posebno je važna krepost jakosti, odnosno kršćanske hrabrosti. Dopustite mi da vam dam jedan primjer življenja te kreposti. Prije devedeset godina u Meksiku živio je trinaestogodišnji mladić José Sánchez del Río. Taj je mladić zatražio svoga oca da ga pusti da se ide boriti protiv masona koji su tada zavladali zemljom i borili se protiv Crkve, svećenika i vjernika katolika. Katoličko je pučanstvo organiziralo ustanak protiv te masonske vlade, kao i vojsku koja će se boriti protiv državne vojske. José Sánchez del Río pitao je svoga oca može li ići u rat, a otac mu je odgovorio da ne može ići jer je još premlad. José je napisao pismu generalu, moleći ga da ga primi u vojsku kako bi se mogao boriti protiv masona. No odgovor generala je također bio da ne može ući u vojsku jer je premlad. José je napisao pismu drugom generalu, generalu Mendozi, sa istom molbom, no odgovor je opet bio negativan. Mladić nije htio odustati te je napisao drugo pismo istom generalu, tražeći ga da se samo brine za njegove konje i za hranu vojnika ako se već ne može boriti. Pod tim je uvjetima mladić napokon bio primljen. José je otišao s očevim blagoslovom, a u vojsci se odlikovao tako da je postao primjerom cijeloj vojsci. Brinuo se za konje, za hranu vojnika, a navečer je pred cijelom vojskom molio krunicu. Mladić je u vojsci odlikovan dvjema nagradama; postao je trubljač u vojsci i barjaktar. Tako je mogao jahati na konju i nositi oružje.

Izvrsnost Zdravomarije

Zdravomarija je vrlo učinkovita molitva zbog sljedećih razloga:

1. Zbog prisjećanja koje pobuđuje: prisjeća nas na Anđelovo navještenje Mariji i pohod Djevice sv. Elizabeti.
2. Stoga što je prvi dio čista molitva bez interesa, to je pohvala puna ljubavi, zahvala majci našeg Otkupitelja.
3. Stoga što je drugi dio ponizna prošnja te se moleći Zdravomariju sjedinjujemo sa sveopćim zborom koji je ponavlja.
4. Stoga što je pozdrav koji je Duh Sveti dao anđelu Gabrijelu i svetoj Elizabeti: u ovoj se molitvi osjeća dah Božje Providnosti.
5. Stoga što je nov i jedinstven pozdrav koji nikada neće biti upućen nijednoj drugoj osobi čovječanstva. Dokazom je i prisjećanjem divnih djela koje je Bog učinio u Presvetoj Djevici Mariji: milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, Majko Božja…

Pismo nadbiskupa Marcela Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (20. svibnja 1988.)

Sveti Oče!

Premda se s obzirom na moguće rješenje problema Bratstva pojavila određena nada, nakon potpisivanja protokola stvorila se ozbiljna poteškoća povezana s biskupskom službom koja je dopuštena Bratstvu kao nasljedstvo moje biskupske službe.

Postalo je jasno da je za Svetu Stolicu ova podjela biskupskoga reda zbog sljedećih razloga postala izvorom strahova i briga:

Prvo, ova je biskupska služba nakon zakonskoga priznanja Bratstva družbom papinskoga prava suvišna, jer Generalni poglavar može zamoliti za ređenja biskupa po svome izboru.

Drugo, možda se ova biskupska služba može činiti određenim neprihvaćanjem mjerodavnoga autoriteta mjesne biskupske službe i podići će biskupe protiv Svete Stolice.

Treće, ova bi biskupska služba u konačnici u biskupijama možda mogla stvoriti poteškoće zbog apostolata prema vjernicima.

Nedvojbeno su to bojazni koje su već više od godinu dana dovodile do odgađanja i do izbjegavajućih odgovora Svete Stolice. To me moralno prisiljava da okončam ovo čekanje s obzirom na to da sam više puta izričito napomenuo da je našemu djelu za njegovo daljnje postojanje i širenje potrebno više biskupa.

Odgovor nadbiskupu Josipu Bozaniću na priopćenje o zabrani podjele sakramenta svete Potvrde

U petak, 11. svibnja 2018., objavljeno je pismo zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u kome se izjavljuje da pomoćni biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., mons. Bernard Tissier de Mallerais, nema dopuštenje za podjelu sakramenta svete Potvrde koja je održana prošle nedjelje, 13. svibnja, u Zagrebu. Na ovu tvrdnju želimo dati sljedeći odgovor i pojašnjenje.

Svećeničkome bratstvu sv. Pija X. je 1975. godine, nekoliko godina nakon njegova osnutka i priznanja od strane mjesnoga biskupa u Fribourgu (Švicarska), izrečena zabrana djelovanja i dokinuće njegova postojanja. Međutim, kako je to već mnogo puta obrazloženo i dokazano, za tu odredbu nije postojalo ni pravno ni razložno utemeljenje. Pravno stoga što nije dokazano koja je bila kompetencija povjerenstva koje je izreklo navedenu sankciju, a razložno stoga što nije dokazano na kojem je temelju izrečena sankcija te je žalba upućena Apostolskoj signaturi opstruirana zloporabom vlasti tadašnjega državnoga tajnika Svete Stolice. Na ova pitanja do danas nije dan odgovor te se nameće dobro utemeljena činjenična sumnja o valjanosti te sankcije, a u tom slučaju Crkva nadopunjava sve potrebne ovlasti koje se stavljaju u pitanje (ZKP 1983., kan. 144). Zbog toga sa sigurnošću držimo da Svećeničko bratstvo posjeduje sve osporavane ovlasti koje je imalo od samoga početka te da djeluje u potpunosti valjano i dopušteno u cijeloj Crkvi.

Ovo ozbiljno pitanje do danas službeno nije riješeno, a razlog tome možemo prepoznati u velikoj krizi u kojoj crkveni pastiri sve do najviših razina zlopotrebljavaju svoju službu, namećući vjernim laicima i klericima obvezu prihvaćanja reformi koje su neuskladive s njihovom katoličkom savješću. Ipak, crkvene su ustanove na najvišoj razini Svećeničkome bratstvu izričito priznale pojedinačne ovlasti koje su se stavljale u pitanje. Tu mislimo prvenstveno na odgovor papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei mjerodavnoga za zajednice privržene tradicionalnome rimskome obredu od 3. siječnja 2003., da je na svetima Misama koje služe svećenici našega Bratstva moguće ispuniti nedjeljnu obvezu. Valja napomenuti da tu obvezu inače nije moguće ispuniti na Misama koje bi služio valjano suspendirani svećenik jer se na takvim Misama ne bi uopće smjelo sudjelovati, nego samo na Misama koje dopušteno služi katolički svećenik. Daljnju važnu odredbu nalazimo u odluci pape Franje od 1. rujna 2015. kojom je svim svećenicima Bratstva priznata ovlast ispovijedanja najprije u Godini milosrđa, a zatim ta ista ovlast 20. studenoga 2016. produžena na trajno. Papa je također 27. ožujka 2017. donio odredbu u kojoj proviđa mogućnost i poziva mjesne ordinarije da svećenicima Bratstva daju ovlasti za vjenčavanje vjernika koji su povjereni pastoralnoj brizi naših svećenika. Rimske ustanove su također nekoliko puta izričito udijelile našim biskupima dopuštenje za vršenje svećeničkih ređenja što uklanja svaku kanonsku zapreku sa svećenika zaređenih u tim uvjetima. Sve to govori nam o praktičnom ispravljanju nepravde koje treba promatrati u svjetlu kanonske pravičnosti kao jednome od bitnih elemenata crkvenoga poretka. Crkvenopravno načelo da kazne treba tumačiti usko, a povlastice široko (odiosa sunt restringenda, favorabilia sunt amplianda), upućuje bez ikakve dvojbe da treba pozitivno prosuđivati i druge oblike djelovanja našega Bratstva, uključujući i podjelu sakramenta svete Potvrde koju vrše naši biskupi po brojnim našim zajednicama po cijelome svijetu.

Nadbiskup Marcel Lefebvre: Izjave i propovijedi - dostupno za nabaviti!

Iz tiska je upravo izašla najavljena knjiga - zbirka odabranih izjava i propovijedi nadbiskupa Marcela Lefebvrea. Možete je nabaviti (cijena: 15 kn) već sutra kod svečanosti podjele sakramenta svete Potvrde u Zagrebu, a nakon toga u našim kapelama u Zagrebu i Splitu. Knjižicu možete također naručiti poštom prijavom na našu e-mail adresu (christusrexhrvatska(ET)gmail.com).

Sadržaj:

Proglas od 21. studenoga 1974.

Pismo papi Pavlu VI. od 17. srpnja 1976.

Propovijed od 20. kolovoza 1976. u Lilleu

Pismo nadb. Lefebvrea osmorici kardinala (27. kolovoza 1986.)

Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (20. svibnja 1988.)

Pismo nadbiskupa Lefebvrea papi Ivanu Pavlu II. (2. lipnja 1988.)

Propovijed prigodom biskupskih ređenja, 30. lipnja 1988. u Ecôneu

Propovijed u povodu 50. obljetnice svećeništva, 23. rujna 1979. u Parizu

Uvodne napomene

Pokušali smo u ovo malo izdanje sažeti zbirku najvažnijih izjava, pisama i propovijedi kako bismo čitatelju u glavnim crtama približili lik i djelo nadbiskupa Marcela Lefebvrea, utemeljitelja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Tekstovi su popraćeni uvodnim komentarima u kurzivu kojima je cilj približiti povijesni kontekst i okolnosti nastanka tekstova te tako bolje osvijetliti njihovu poruku. Time smo ovo izdanje nastojali prilagoditi i onim čitateljima koji nisu potanko upoznati s Nadbiskupovim likom i zbivanjima u Crkvi u posljednjih pola stoljeća ili se možda s ovom temom tek prvi put susreću. Odabrani tekstovi istodobno sadržavaju toliku dubinu i blago da će poslužiti kao teološko i duhovno štivo i onima koji su upoznati s temom i istinski cijene Nadbiskupovo djelo. Utoliko su preporučljivi za višestruko i pomno čitanje kao neiscrpna okrepa za osobnu vjeru u današnjem vremenu opće crkvene krize i pomutnje.

Nadamo se skoromu opsežnijemu izdanju Nadbiskupovih izjava i propovijedi kako bi se njegov lik mogao još pomnije upoznati u našem hrvatskom narodu.

p. Marko Tilošanec

Obred podjele sakramenta svete Potvrde

U nedjelju će našu domovinu po prvi puta pohoditi mons. Bernard Tissier de Mallerais, pomoćni biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., koji će podijeliti sakrament svete Potvrde. Za ovaj veliki milosni trenutak najbolje ćemo se pripremiti molitvom za naše kandidate, da bi darovi Duha Svetoga mogli u njima što više oživjeti:

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Da bismo se bolje upoznali s tradicionalnim obredom svete Potvrde, donosimo u nastavku točan tijek obreda s molitvama i popratnim pojašnjenjima.

Obred podjele sakramenta sv. Potvrde

Sakramentom sv. Potvrde prima se kao posebna milost sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji po kojim postajemo odrasli kršćani, spremni preuzeti na sebe ozbiljnu obvezu svjedočenja i naviještanja katoličke vjere. Redoviti podjelitelj sakramenta je biskup, materija (tvar) ovoga sakramenta je pomazivanje svetim uljem, a forma (oblik) su riječi koje biskup izgovara kod čina pomazivanja. Na početku obreda moli se zaziv Duha Svetoga, zatim slijedi biskupova propovijed, koji potom zaziva Duha Svetoga nad kandidate nakon čega dolazi sam čin podjele sakramenta. Sakrament se podjeljuje izvan sv. Mise, koja slijedi neposredno nakon što završi obred podjele sakramenta sv. Potvrde.

,,Četrdeset godina vjernosti“ - dokumentarni film o Svećeničkome bratstvu sv. Pija X.

Više od četrdeset godina Bratstvo svetog Pija X. čvrsto je stajalo u obrani čistoće vjere i slave katoličke Tradicije. Povodom četrdesete obljetnice utemeljenja Bratstva, Angelus Press je izdao ovaj dokumentarni film o povijesti tog velikog Božjeg djela.

Film prikazuje skromne početke djelovanja Bratstva, zatim turbulentne godine koje su uslijedile, i trijumfalne uspjehe koji su ukrijepili prisutnost Bratstva kakvog danas poznajemo diljem svijeta.

Film u cijelosti možete pogledati na youtube kanalu Christus Rex:

Prijevod na hrvatski dostupan je klikom na cc ikonicu na videu.

Blagdan sv. Dujma

7. svibnja slavi se blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitske nadbiskupije. Tom prilikom mogli smo po prvi puta u našoj Kapeli sv. Jeronima u Splitu održati sv. Misu po misnome obrascu ovoga sveca. U nastavku donosimo točan tekst vlastitih molitava i čitanja sv. Mise s prijevodom. Zahvaljujemo autoru bloga Murus inexpugnabilis na prethodnoj objavi ovih molitava i pomoći oko nabave tiskanog izdanja obrazaca vlastitih Misa Splitske nadbiskupije.

Borba sv. Pija V. protiv svjetovnih poroka

5. svibnja slavimo u tradicionalnome kalendaru sv. Pija V., papu kojega danas poznajemo prije svega po njegovim zaslugama za kodifikaciju rimskoga obreda koju je učinio svojom bulom Quo primum. No ovaj se papa odlikovao prvenstveno svetošću života kojom je pokrenuo veliku obnovu Crkve usred buktanja protestantske revolucije. Dio njegovih obnoviteljskih doprinosa bili su i potezi koje je učinio kao poglavar Papinske Države da bi iz nje odagnao svaki nemoral i obnovio kršćanski život na svim razinama. Donosimo izvadak iz njegova životopisa koji nam to opisuje.

Pio V. nije samo donosio zakone za poboljšanje javnoga ćudoređa, on se brinuo i za provedbu tih zakona i to tako uspješno da je već u godinu dana promjena koja se dogodila u Rimu bila očita. Hodočasnici i posjetitelji su to primijetili. Jedan je posjetitelj posvjedočio sljedeće: ,,Nije začuđujuće da su đavao i svi njegovi službenici posramljeni općim djelima pokore i pobožnosti koje čini jedan takav prvosvećenik, sa svojim postovima, svojom poniznošću, nevinošću, svetošću i revnošću za vjeru koja tako sjajno odsijeva. Ako bi ga sam Calvin mogao vidjeti kako blagoslivlja narod koji kleči, on bi u tome, unatoč sebi, prepoznao i častio pravoga Kristova predstavnika“.

Jedan od prvih udaraca koje je Pio V. zadao porocima i iskvarenosti u Rimu bio je izgon iz grada muškaraca i žena lakoga morala. Onima koji su podcjenjivali papinu odlučnost tražeći da se opozove takva iznenađujuća i drastična mjera rekao je da bi, naprotiv, radije preselio svoj dvor drugamo umjesto da oda dojam da na bilo koji način popušta porocima u svetome gradu i prijestolnici kršćanstva.

Razvratnicima i prostitutkama dana je kao alternativa izgonu ili ženidba ili da žive u pokorničkoj ustanovi. Neki su, prihvativši izgon, bili ubijeni od cestovnih razbojnika. Brojni su svojevoljno promijenili svoje živote i vratili se prakticiranju svoje religije. Ali to zlo je bilo toliko duboko ukorijenjeno da se je Papa trebao s njime boriti za cijele svoje vladavine. Ta mu je obnova bila toliko na srcu da je kasnije doveo skupinu kreposnih žena da se potpuno posvete tome teškome djelu. Onima koji su se obratili i popravili pružena je svakovrsna velikodušna pomoć.

Toliko je bio ožalošćen i razdražen raširenošću preljubništva u Rimu da ga se jedva spriječilo da za taj prijestup ne uvede smrtnu kaznu, ali je dao krivce javno kazniti, neovisno o njihovu položaju. Jedan je plemić bio osuđen na doživotni zatvor, poznati bankar na bičevanje.

Problem s motuproprijskim Misama

Motuproprij Summorum pontificum službeno je okončao kanonsku borbu oko tradicionalne rimske Mise – ali je li to kraj borbe za Misu svih vremena?

Od motuproprija Summorum pontificum 2007. papa Benedikt XVI. promijenio je pravno stanje Mise tvrdnjom da tradicionalna Misa nikada nije bila ukinuta. Zahvaljujući tome Misa je ponovno uspostavljena kao sveopći zakon Crkve i ne može se više smatrati zabranjenom, pa čak ni iznimkom: no nažalost, izraz ,,izvanredni oblik“ koji se upotrebljava u motupropriju je obmanjujući. Rim predstavlja stvari kao da sada postoje dva ususa (način slavljenja) istoga rimskoga obreda: ,,oba su izraz istoga lex orandi – pravila molitve – Crkve” (uputa Universae Ecclesiae, br. 6).

Kardinal Stickler napisao je 2004. o intervenciji kardinala Ottavianija i Baccija:

,,Analiza Novus orda koju su učinili ova dva kardinala nije nimalo izgubila svoju vrijednost ni, nažalost, svoju važnost… Danas mnogi smatraju rezultate reforme razornima… oni su vrlo brzo razumjeli da je promjena obreda vodila temeljnoj promjeni nauka.”

A Bratstvo sv. Pija X. ozbiljno preispituje, ako ne njegovu valjanost u načelu, onda barem ,,zakonitost svete Mise i sakramenata služenih u redovnome obliku” (UE, br. 19) jer je veoma teško, kao što je to kardinal Ottaviani primijetio već 1969., smatrati da su Misa sv. Pija V. i ona Pavla VI. iste ,,apostolske i neprekinute predaje” (UE, br. 3).

Dokument je proturječan utoliko što isključuje mogućnost da svećenici koji su najprivrženiji tradicionalnoj Misi odbiju biti biritualci (služiti i novi obred, nap. prev.). Proturječje se pokazuje također u isključivanju staroga obreda svećeničkih ređenja iako se ta točka izravno protivi načelu spomenutome u br. 3. glede privrženosti ,,načinima slavljenja koji su na sveopćoj razini predani apostolskom i neprekinutom tradicijom” (UE).

Praktično gledano, biskupi nastavljaju ograničavati slavlje tradicionalne Mise, tražeći podjeljivanje dopuštenja koje više nije potrebno, često uz druge proizvoljne uvjete. Zato kada molimo da ,,Misi svih vremena” bude brzo vraćen monopol koji ona u Latinskoj Crkvi nikada nije smjela izgubiti, ipak ne možemo a da odlučno ne upozorimo protiv redovnoga pohađanja takvih biskupijskih Misa pod trenutnim uvjetima.