ponedjeljak, 30. srpnja 2018.

Pitanje papinskoga krivovjerja (VI.b)



U ovome drugome dijelu zaključka serije članaka, p. Gleize raspravlja o dva različita pristupa ovom pitanju te o razboritosti nadbiskupa Lefebvrea.


Napomena urednika (teksta izvornika)

Ovaj drugi odjeljak šestoga dijela p. Gleizeove precizne studije, o tome gubi li krivovjerni papa svoju službu ili ne, treba čitati u svjetlu prvoga odjeljka, osobito dijelova koji ovdje raspravljaju o teološkim spekulacijama Cajetana i Suareza.

Čitatelji trebaju posebno voditi računa o tome kako je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. pristupilo ovome problemu ne kao spekulativnom pitanju, nego kao pitanju razborite prosudbe.

Treći dio 6. dijela završava p. Gleizeovom kritičkom analizom raznih spekulativnih pristupa pitanju papinstva i krivovjerja.

VI. dio b) – Gubi li papa koji upadne u krivovjerje svoj primat?

Dva pristupa pitanju krivovjerja

Slijedeći ono što je rečeno u dijelu 6a, pitanje o papinskome krivovjerju možemo postaviti na dva različita načina. Prvo, kao čisto spekulativni problem, apstrahirajući od svih okolnosti. Potom se držimo čisto teoloških razloga, koji bi trebali biti valjani u svim slučajevima, ali su samo vjerojatni i nedostatni da daju spekulativnu sigurnost jer samo još nepostojeći argument učiteljske vlasti može dati apodiktični odgovor.

Drugo, kao problem razboritosti, uzimajući u obzir okolnosti, čije rješenje se može primijeniti samo na pojedinačni slučaj. Ne držimo se, dakle onoga što je sigurno teološki govoreći, nego onoga što je sigurno s obzirom na okolnosti. Prosudba nadbiskupa Marcela Lefebvrea i Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. o krizi u Crkvi nije teoretska, isključivo spekulativna prosudba (kakva je matematička prosudba); to je praktična i razborita prosudba. To objašnjava zašto bi se mogla razvijati i mijenjati zbog novih okolnosti. (Nasuprot tome, prosudba sedisvakantista i ED-ovaca je matematička prosudba koja se pokušava pridržavati jedinstvenoga, sveopćega zaključka koji je istinit i siguran u svim okolnostima.)

O spekulativnim stavovima se može raspravljati

Što se tiče čisto spekulativnih stavova starijih teologa, o njima se može raspravljati na istoj razini nagađanja (spekulacije).

Mišljenje Juana de Torquemade (vidi dio 6a) nije vjerojatno; dapače, ono je predstavljeno kao prigovor i opovrgnuo ga je Cajetan u svojoj
De comparatione, u poglavljima 17, 19 i 22. Krivovjerje počinjeno u unutarnjemu području savjesti ne može se verificirati; ako implicira gubitak pontifikata, nikada ju neće biti moguće verificirati i Crkva nikada neće imati sigurnost o mogućem prestanku službe. Takva situacija proturječi bitno vidljivome značaju Crkve.

petak, 27. srpnja 2018.

Pitanje papinskoga krivovjerja (VI.a)



Tijekom povijesti teolozi su se razilazili u svojim tezama o mogućnosti da krivovjerni papa ostane Kristov namjesnik.


VI. dio a) - Gubi li pravo na primat papa koji upadne u krivovjerje?

Mišljenje prije II. vatikanskog sabora

Teolozi koji su živjeli do Drugoga vatikanskoga sabora su svi odgovorali potvrdno na ovo pitanje. Oni su jednoglasno izjavljivali slijedeću činjenicu: u osobi pape je vrhovni pontifikat nespojiv s herezom. No oni nisu više jednoglasni kada je riječ o objašnjenjima za tu činjenicu i iznošenju razloga za to.

Kardinal Juan de Torquemada (1388.-1468.) u svojoj
Summa de Ecclesia, 4. knjiga, 2. dio, poglavlja 18-20, piše da je papina osoba nespojiva ne samo s vanjskim, već i s unutrašnjim krivovjerjem. Puka činjenica da se papa u unutarnjem području svoje savjesti priklanja uz krivovjerje suprotno nauku rezultirat će prestankom njegove papinske službe.


Zajedničko mišljenje srednjovjekovnih teologa je da krivovjernoga papu u vanjskom (a ne samo unutarnjem) području mora i može ukloniti ljudska vlast, budući da ovdje na zemlji (tvrdili su) postoji moć iznad njegove. Ova vlast je iznimno pretpostavljena papi u slučaju krivovjerja. To može biti vlast kolegija kardinala ili eventualno ekumenski sabor.

Cajetanova teza

Cajetan (1469.-1534.) u poglavljima 20.-21. svoje rasprave iz 1511. godine De Comparatione auctoritatis papae et concilii, smatra da postoji autoritet koji može poništiti postavljanje u službu, prouzročiti prestanak postojanja papinskog autoriteta i papinog posjedovanja autoriteta. Ali Cajetan nastoji razlikovati svoj stav od onoga teologa iz prethodnog razdoblja, smatrajući načelno da na zemlji ne može postojati autoritet nadređen papi, čak ni u slučaju krivovjerja. Doista, vlast (autoritet) potrebna da bi se izvršilo prestanak postavljanja u službu ne bi se izvršavala na papu, nego na povezanost koja postoji između osobe pape i papinstva.

srijeda, 25. srpnja 2018.

Raspored svetih Misa (kolovoz 2018.)





5. 8.
XI. nedjelja nakon Duhova
18 h
12. 8.
XII. nedjelja nakon Duhova
10 h
15. 8. (sri.)
Uznesenje BDM – Velika Gospa
18 h
16. 8. (čet.)
sv. Joakim, otac BDM
18 h
18. 8. (sub.)
Subotnja služba BDM
18 h
19. 8.
XIII. nedjelja nakon Duhova
10 h
26. 8.
XIV. nedjelja nakon Duhova
10 h





5. 8.
XI. nedjelja nakon Duhova
9 h
12. 8.
XII. nedjelja nakon Duhova
18 h
13. 8. (pon.)
Svagdan
(spomen: sv. Hipolit i Kasijan, mčč.)
18 h
14. 8. (ut.)
Bdijenje uoči blagdana Uznesenja BDM
(spomen: sv. Euzebije Rimski, isp.)
18 h
15. 8. (sri.)
Uznesenje BDM – Velika Gospa
9 h
19. 8.
XIII. nedjelja nakon Duhova
9 h
26. 8.
XIV. nedjelja nakon Duhova
18 h




11. kolovoza (subota, sv. Filomena, mč.) u 18 h

nedjelja, 22. srpnja 2018.

Završno priopćenje Generalnoga kapitula



Na kraju Generalnoga kapitula Svećeničko bratstvo sv. Pija X. želi podsjetiti na važnost bezvremenskoga proglasa njegova osnivača Marcela Lefebvrea od 21. studenoga 1974. Više od 50 godina ,,samouništenja” Crkve omogućuju da se potpuno vrednuje snaga toga proglasa koji Bratstvo u cijelosti prihvaća:

,,Cijelim srcem i cijelom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara katoličke vjere i predaja potrebnih za očuvanje ove vjere, uz vječni Rim, učitelja mudrosti i istine. (…)

Nikakva vlast, pa čak ni najviša vlast u hijerarhiji, ne može nas prisiliti da se odreknemo svoje vjere ili da okrnjimo svoju vjeru koju je crkveno Učiteljstvo već devetnaest stoljeća jednoznačno formuliralo i naviještalo. (…)

Stoga se pridržavamo svega onoga što je Crkva svih vremena vjerovala i u vjeri prakticirala prije modernističkoga koncilskoga utjecaja: u ćudoređu, bogoštovlju, katekizmu, u svećeničkoj formaciji, u crkvenim ustanovama i svemu što je u knjigama kodificirano i zabilježeno. I tako čekamo da istinsko svjetlo Tradicije rastjera tmine koje zamračuju nebo vječnoga Rima.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. namjerava provoditi svoju glavnu svrhu koja je svećeništvo kako ga je ustanovio naš Gospodin Isus Krist te da uvijek drži svećeništvo usredotočeno na sam razlog njegova postojanja: svetu Misnu Žrtvu. Bratstvo se nadahnjuje istim osjećajima kao sv. Pio X., njegov svetac zaštitnik:

,,Odlučno naglašavamo da usred ljudskoga društva i s pomoću Božjom ne želimo biti ni postati ništa drugo negoli službenici Božji, čijom smo vlašću zaodjenuti. Njegovi interesi su naši interesi. To je naša nepokolebljiva odluka: naše sile i naš život staviti u službu tih interesa. Zato kada nas netko upita o geslu koje izražava cijeli temelj naše duše, ne možemo reći ništa drugo nego: 'Sve obnoviti u Kristu' (enciklika E supremi apostolatus, 4. listopada 1903.)

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. po svome propovijedanju i apostolatu, s istom vjerom i nadom kao ovaj sveti papa naviješta vladavinu našega Gospodina Isusa Krista nad svim ljudima i svim narodima, tako da svi priznaju i iskažu čast Njegovim pravima i Njegovoj vlasti. Iz toga razloga Bratstvo nastavlja djelovati za pobjedu Krista Kralja i poziva sve duše dobre volje da mu se pridruže u tom uzbudljivom nadnaravnom nastojanju.

Žalosno i bezgrješno Srce Marijino, moli za nas koji ti se utječemo!

Ecône, 21. srpnja 2018.

četvrtak, 19. srpnja 2018.

Hrvatsko srebro kao povod za izraz ljubavi prema domovini


Proteklo svjetsko nogometno prvenstvo bio je događaj koji je privukao prvorazrednu pozornost javnosti. Unatoč svim opasnostima komercijalizacije ili stvaranja idola od igrača i klubova, kojima je nogomet obilježen i koje izaziva, ovaj je događaj nadišao okvire sporta i s obzirom na igre naše reprezentacije prešao u događaj od nacionalne važnosti. Čak štoviše, on je kao mikrokozmos – kako u zbivanjima na terenu, tako onome što se događalo izvan njega – pokazao stanje prilika u hrvatskome društvu, stvarnosti koja je sastavni dio života svakoga katolika.

Sport je kao oblik rekreacije koristan tijelu koje je uz dušu sastavni dio čovjekova bića. Zato njegovo promicanje – ako apstrahiramo od već spomenutoga problema okretanja vrtoglavih suma novaca na najvišim profesionalnim razinama – služi čovjekovu dobru. Svjetsko nogometno prvenstvo uspjelo je pored toga privući pozornost cijelih naroda i tako ih ujediniti oko zajedničkih naravnih vrijednosti. To se pogotovo ostvarilo u našemu narodu zbog velikoga uspjeha koji je postigla naša reprezentacija.

Ljubav prema domovini sastavni je dio kreposti ljubavi prema rodu i domu (pietas) koju dugujemo prema zemaljskim autoritetima – roditeljima i obnašateljima državnih vlasti (sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II II, q. 101). O točnom značenju i važnosti ove kreposti prenosimo u nastavku izlaganje iz priručnika moralne teologije mons. Andrije Živkovića (Katoličko moralno bogoslovlje – Kršćanske kreposti [II. svezak], Zagreb, 1942. god., str. 380-384).

Pored zakona ljubavi Boga i bližnjega radi Boga, postoji još posebni zakon poštovanja onih, kojima iza Boga najviše dugujemo za svoj postanak i opstanak: roditelja i domovine. Na izljeve štovanja Boga nuka nas krepost bogoštovlja (religio), a na iskazivanje poštovanja najvećim dobročiniteljima iza Boga: krepost ljubavi prema rodu i domu (pietas).

1. - Pod izrazom 'ljubav' prema rodu i domu stvarno želimo označiti štovanje prema roditeljima, rođacima i domovini jer se radi o iskazivanju časti i poštovanja prema njima. Pa kako krepost bogoštovlja ima svoj socijalni značaj, tako ga ima i krepost rodbinske i domovinske ljubavi (...)

nedjelja, 15. srpnja 2018.

Intervju s p. Pagliaranijem, generalnim poglavarom FSSPX-a



Prenosimo intervju novoizabranoga generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., p. Davidea Pagliaranija, objavljenoga na obavještajnome portalu Bratstva.

Velečasni Generalni poglavaru, kako se osjećate nakon Vašega izbora?

Recimo da sam, naravno, prije izbora čuo neke glasine. Ipak, pitao sam se koliko je to šala i je li to uopće ozbiljno. Tako da sam čekao do danas. Trebam priznati da ni sada nisam siguran koliko sam svjestan što se danas dogodilo.

Bio je to dugi dan, no tjedan prije, tijekom duhovnih vježbi, prepustio sam sve u ruke Blažene Djevice Marije i božanske providnosti. Doista smatram da je Ona uvijek bila prisutna u povijesti Bratstva. Ona također vodi ovaj kapitul i sve nas. No možda je još prerano da o tome razmišljam.

Možete li se predstaviti?

Dolazim iz Riminija, grada na jadranskoj obali u Italiji, gdje Bratstvo već dugo vremena ima priorat. Tu sam prvi puta došao u kontakt sa Bratstvom sv. Pija X. Ušao sam u Bogosloviju u Flavigniju 1989. Potom sam obavio vojni rok. 1996. sam bio zaređen za svećenika. Proveo sam sedam godina kao svećenik u gradu gdje sam bio rođen, tri godine u Singapuru, onda sam se vratio u Italiju i bio sam u Argentini šest i pol godina. A sada sam ovdje.

Dosada ste bili rektor u Bogosloviji u Argentini...

Mislim da će mi najteže biti ostaviti to mjesto. Smatram da je to najljepše mjesto za svećenika, a poglavito za svećenika Bratstva. Srce Bratstva su naše bogoslovije. Nije to Menzingen! Vjerujem da znate što mislim...

Tu se formiraju svećenici i možemo vidjeti kako još danas milost može potpuno preobraziti mladoga čovjeka. Svako zvanje je čudo i uvjeren sam da netko može potpuno razumjeti što Bratstvo jest kada je radio u Bogosloviji.

Što očekujete od Vaša dva pomoćnika?

Trebam priznati da su to dva čovjeka koje veoma poštujem. Poznajem ih prilično dobro jer znam p. Bouchacourta iz Argentine i znam također biskupa de Galarretu prilično dobro. Smatram se prilično sretnim što mogu raditi s ljudima starijima od mene, ljudima koji daju dobre savjete i moram reći, sa svećenikom koji je srdačan kao p. Bouchacourt.

Imate li kakve planirane projekte za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.?

Cilj Bratstva je formacija svećenika. No u isto vrijeme svećenik treba nastaviti sazrijevati, učiti i posvećivati se tijekom cijeloga svoga života. Mislim da tu trebamo usredotočiti sve naše napore da pomognemo svećenicima da ustraju u svojoj težnji prema svetosti.

Doista smatram da je svaki svećenik, svaki svećenički život, nešto poput violinske žice koja treba biti dobro zapeta i podešena tako da može uvijek proizvoditi točan ton... ton koji Bog očekuje od svakoga od nas. Zato se od života i formacije u bogosloviji do onog što se očekuje od svećenika poslije u njegovoj službi, mora nastaviti određeno jedinstvo i slijed u težnji prema svetosti. Uvjeren sam da je to rješenje za većinu naših problema.

Što očekujete od vjernika i što mislite da oni očekuju od Vas?

To je dobro pitanje. Lakše je odgovoriti na prvi dio. Prije svega, želio bih zahvaliti vjernicima za sve njihove molitve za ovaj kapitul i reći im da je kapitul tek započeo. Tako sada trebamo raspraviti o svim predmetima na dnevnome redu u sljedećih nekoliko dana. Zato im zahvaljujem na molitvama od mjeseca siječnja i molim ih da sada velikodušno udvostruče svoja nastojanja.

A što oni očekuju od mene? Mislim da očekuju da Bratstvo bude vjerno svojem osnovnom poslanju. Već sam spomenuo da je ono osnovano da bi formiralo svećenike, a svećeništvo postoji radi posvećenja duša i tako vjernost svećenika njihovu svećeništvu, njihovu vlastitome posvećenju, nužno utječe na vjernike. To je ono što vjernici očekuju ne samo od mene, nego i od svih svećenika Bratstva.

Izvor: fsspx.news

četvrtak, 12. srpnja 2018.

Započeo s radom Generalni kapitul Bratstva - Izabran novi generalni poglavar



U srijedu 11. srpnja 2018. započeo je u Ecôneu službeni dio četvrtoga Generalnoga kapitula Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. 41 član kapitula se nakon kratkoga uvoda okupio u bogoslovskoj kapeli na zaziv Duha Svetoga, gdje je svatko položio zakletvu da će u vezi predstojećega izbora generalnoga poglavara birati kandidata kojega pred Bogom smatraju da treba biti izabran te da će čuvati strogu šutnju u vezi izbora i različitih odluka kapitula.

Potom je na mandat u trajanju od 12 godina za generalnoga poglavara izabran p. Davide Pagliarani. Novi generalni poglavar ima 47 godina i dolazi iz Italije. Sakrament svetoga Reda primio je po rukama biskupa Bernarda Fellaya 1996. Svoj apostolat provodio je u Riminiju (Italija), potom u Singapuru, a zatim je bio imenovan poglavarom Talijanskoga distrikta. Od 2012. je bio rektor Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina).


Nakon prihvaćanja službe, izabrani je položio Ispovijest vjere i Antimodernističku zakletvu u bogoslovskoj crkvi. Potom mu je svaki prisutni član pristupio da bi mu obećao svoje poštovanje i poslušnost, nakon čega je u zahvalu otpjevan Te Deum.

Potkraj dana su novi generalni poglavar i 40 kapitulara odlučili pristupiti izboru dvaju generalnih asistenata. Kao prvi generalni asistent izabran je biskup Alfonso Galarreta, pomoćni biskup Bratstva, koji je španjolske nacionalnosti. Star je 61 godinu, bio je zaređen za svećenika 1980. u Buenos Airesu (Argentina) gdje je živio neko vrijeme. U prošlosti je izvršavao službe rektora Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina) i poglavara Autonomne kuće za Španjolsku i Portugal. Bio je drugi asistent Bratstva od 2002. do 2006. Dosada je imao sjedište u Ženevi (Švicarska).


Kao drugi asistent izabran je p. Christian Bouchacourt, francuske nacionalosti. Ima 59 godina, za svećenika ga je zaredio nadbiskup Lefebvre 1986. Dugo vrijeme je bio smješten u Parizu, posebno u Saint-Nicolas du Chardonnet, prije nego će postati poglavar Južnoameričkoga distrikta, a potom 2014. Francuskoga distrikta.

Pošto su dovršeni ovi izbori, generalni kapitul će moći obraditi brojna pitanja koja su bila predložena za raspravu sve do 21. srpnja 2018. godine.

srijeda, 11. srpnja 2018.

Pravila Trećega reda FSSPX-a



SVRHA USPOSTAVLJANJA TREĆEGA REDA

Posvećenje pojedinih članova i onih za koje su članovi Trećega reda odgovorni.

SVETAC ZAŠTITNIK TREĆEGA REDA: SV. PIO X.

Svetost se danas mora postići u svijetu koji se suprotstavlja tom cilju svojim zabludama i suptilnim krivovjerjima, koje su putem modernizma uvedene u sve katoličke sredine.

Papa sv. Pio X. proglašen je svetim zbog hrabrog prokazivanja modernističkih zabluda te što je dao primjer svetosti u čvrstoći nauka, moralnoj čistoći te pobožnosti prema Euharistijskoj Žrtvi. Ovaj sveti papa je dakle model za duše koje se žele u današnje vrijeme posvetiti.

VEZA TREĆEGA REDA SA SVEĆENIČKIM BRATSTVOM SV. PIJA X.

Treći Red osnovalo je Bratstvo, stoga kapelane Trećega reda imenuje poglavar distrikta, a odobrava ih generalni poglavar.

Članovi Trećega Reda sudjeluju u milostima Bratstva koje stječu njegovi svećenici i u zaslugama njegovih članova.

ČLANOVI TREĆEGA REDA

Svi katolici, svećenici ili laici, koji prihvaćaju duh i pravila Trećega Reda sposobni su za članstvo. Djeca također mogu postati članovi uz dopuštenje roditelja. Minimalna dob je 12 godina.

Simboli: medaljica sv. Pija X. i križ, koje član dobiva pri polaganju obećanja za Treći red.

DUHOVNOST TREĆEGA REDA

Duh Trećega reda je onaj koji nadahnjuje Svećeničko bratstvo, tj. duh Crkve, njena živa vjera koja se očituje u njezinoj cjelokupnoj Tradiciji, njenom nepogrešivom Učiteljstvu, izražena i objašnjena u Katekizmu Tridentskoga sabora, u Vulgati, u nauku Anđeoskoga naučitelja sv. Tome Akvinskog te u vjekovnoj liturgiji.

ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Treći red Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.



1. Što je Treći red Bratstva sv. Pija X.?

Treći red je peta po redu obitelj Bratstva sv. Pija X. Vjerojatno vam je poznato da je prva obitelj ona koja se sastoji od svećenika i bogoslova. Ona je ujedno i najvažnija obitelj u FSSPX-u, s obzirom da je Bratstvo ,,svećenička družba zajedničkog života bez zavjeta”. Svećeništvo je uistinu glavna briga Bratstva.

Drugu obitelj čine časne sestre FSSPX-a te broji više od 200 članova i uključuje zavjetovane sestre, novakinje te postulantice. One pomažu svećenicima svojim svakodnevnim molitvenim životom (Misa, Krunice, časoslov, klanjanje), svojim aktivnim apostolatom (pomoći u sakristiji, vjeronauku, posjetima bolesnicima) te svojim praktičnim radom (kuhanje, pranje, spremanje, itd.). Nama najbliži novicijat sestara nalazi se u njemačkom Göffingenu.

Treću obitelj čine braća laici koji su posvetili život u pomoći svećenicima. Nama najbliži novicijat časne braće nalazi se u njemačkom Zaitzkofenu.

Četvrtu obitelj čine oblate koje žive u zajedništvu sa svećenicima, bogoslovima, braćom te časnim sestrama. One nose habit časnih sestara, ali ne polažu zavjete te pružaju veliku pomoć na svim mjestima gdje djeluju.

Peta obitelj je dakle Treći red koji je osnovan 1980. godine.

2. Koji je bio povod za osnivanje Trećega reda?

Više godina su brojni katolici predlagali ideju za osnivanje Trećega reda. Nisu bili neuobičajeni ni odlučni zahtjevi. Donosimo primjer jednoga pisma:

,,Dragi Oče… krunice koje molim često su na nakanu Bratstva sv. Pija X. U vezi s time
želim znati postoji li treći red u Bratstvu sv. Pija X. i koji su uvjeti da bi mu se pristupilo. Želim živjeti posvećeniji život… još više predati cijeloga sebe u duhu Bratstva. Je li to moguće? Molim Vas za savjet.

subota, 7. srpnja 2018.

Svećenikove pouke o čednosti



Tko je ikada rekao da je lako biti svećenik! U tom pozivu postoje mnogi izazovi. Jedno od najtežih područja za mene je prigovoriti onima koji se odijevaju nečedno. Pokušao sam to napisati u župnome listiću, izraditi obavijesti i propovijedati o tome. Ali kada bi se netko pojavio na krštenju ili vjenčanju ili proslavi 15. rođendana u suknji iznad koljena, osjećao bih kao svoju dužnost učiniti nešto. Mnogi današnji stilovi su u svom temelju nečedni, a mnoge žene kao da to stalno zaboravljaju. One jednostavno prate što drugi rade čak i kada su ti stilovi uvredljivi Gospodinu. Ali još mi je gore kada nešto moram reći onoj koja uđe u crkvu u suknji koja je prekratka. Skoro da je nemoguće reći nešto na takav način da ta osoba ne bude uvrijeđena. Čak ni kada joj govorim u četiri oka to ne funkcionira. A i sami ljudi daju slabu podršku. Jesu li roditelji jednostavno odustali od poučavanja o čednosti u odijevanju? Je li ta bitka izgubljena?

Moram prigovoriti i tome što se ništa ne čuje od Učiteljstva Crkve ili od naših biskupa. Mi svećenici prepušteni smo sebi (ili se barem tako čini!). Siguran sam da postoje mnogi dobri ljudi koji su zabrinuti oko čednosti, ali jako rijeko vidim dokaze da se glede toga stvarno nešto poduzima. Otac Juan Pablo i ja smatramo da je stvarno neukusno što moramo prigovarati osobi koja je odjevena u kratke hlače ili ima gola ramena ili nosi nešto prekratko. Vjerujte mi, nije ugodno ukazati nekome da griješi odijevajući se nečedno i da je taj grijeh možda i uzrok nečistih misli kod drugih. Nekoliko puta su mi došli mladići i rekli mi da im se teško koncentrirati na Misi jer ispred njih stoji neka žena koja je nečedno odjevena. To je sigurno sablazan. Mi smo katolici kršćani i ne bismo trebali slijediti nečednu modu svijeta. Trebali bismo biti 'svjetlo' svijeta. Drugim riječima, trebali bismo biti ljudi koji vode svijet prema čistoći i svetosti i ljubavi prema Bogu. Ne bismo smjeli pojačavati tamu ovoga svijeta, nego umjesto toga bismo trebali pomoći promijeniti tamu u svjetlo. S pozitivne strane moram dodati da ljudi koji dolaze nedjeljom u našu Crkvu redovito nastoje bolje se odjenuti u pogledu čednosti. Međutim, još bi se štošta moglo popraviti.

Većinom nastaju problemi na vjenčanjima, krštenjima i proslavama kada dolaze ljudi iz drugih župa. Zato trebamo kampanju čednosti na razini cijele Crkve. Ljude trebaju podučavati svi svećenici i biskupi. Inače je lako reći „a to je samo mišljenje nekog određenog velečasnog“. A onda je lako odbaciti moj prijekor ili onaj velečasnoga Juana Pabla. Opet, s pozitivne strane vrlo sam zadovoljan s ljudima koji dolaze na latinsku Misu jer se oni uvijek odijevaju vrlo čedno. To je radost za nas svećenike da se ne moramo brinuti o nečednoj odjeći koju često vidimo na ostalim proslavama koje sam spomenuo. Moda za muškarce se ne mijenja toliko i ne vidim puno muškaraca koji dolaze u kratkim hlačama ili majicama bez rukava ovdje u našoj crkvi. Moj prigovor prvenstveno ide ženama koje oblače prekratke haljine i otkrivaju previše ramena. Haljine trebaju pokrivati koljena i još ispod, a ramena trebaju biti pokrivena. Padre Pio je iz crkve i ispovijedaonica redovito izbacivao žene koje nisu imale haljine koje bi bile barem 10-ak centimetara ispod koljena ili koje bi nosile hlače ili jer su otkrivale previše ramena. Nakon nekoga vremena žene su postale pažljive oko toga kako dolaze odjevene u kuću Božju. Nadam se da se nastavljate čedno oblačiti i izvan crkve, gdje god jeste, bilo da ste kod kuće ili u prodavaonici, na pikniku ili plaži. Čednost je krepost i onaj koji posjeduje tu krepost je drag Bogu. Ona ide uz poniznost i brigu za druge. Gospa nas je podsjetila 1917. u Fatimi da će biti uvedeni stilovi koji će jako vrijeđati Boga. Znači upozoreni smo.

Pravila čednosti – marijanski standardi za čedno odijevanje

Kardinal vikar pape Pija XI: „Haljina se ne može nazvati pristojnom ako je dekolte niži od dva prsta ispod vrata, koja ne pokriva ruke barem do lakta i koja jedva pokriva koljena. Osim toga, haljine prozirnih materijala su neprimjerene.“