četvrtak, 19. srpnja 2018.

Hrvatsko srebro kao povod za izraz ljubavi prema domovini


Proteklo svjetsko nogometno prvenstvo bio je događaj koji je privukao prvorazrednu pozornost javnosti. Unatoč svim opasnostima komercijalizacije ili stvaranja idola od igrača i klubova, kojima je nogomet obilježen i koje izaziva, ovaj je događaj nadišao okvire sporta i s obzirom na igre naše reprezentacije prešao u događaj od nacionalne važnosti. Čak štoviše, on je kao mikrokozmos – kako u zbivanjima na terenu, tako onome što se događalo izvan njega – pokazao stanje prilika u hrvatskome društvu, stvarnosti koja je sastavni dio života svakoga katolika.

Sport je kao oblik rekreacije koristan tijelu koje je uz dušu sastavni dio čovjekova bića. Zato njegovo promicanje – ako apstrahiramo od već spomenutoga problema okretanja vrtoglavih suma novaca na najvišim profesionalnim razinama – služi čovjekovu dobru. Svjetsko nogometno prvenstvo uspjelo je pored toga privući pozornost cijelih naroda i tako ih ujediniti oko zajedničkih naravnih vrijednosti. To se pogotovo ostvarilo u našemu narodu zbog velikoga uspjeha koji je postigla naša reprezentacija.

Ljubav prema domovini sastavni je dio kreposti ljubavi prema rodu i domu (pietas) koju dugujemo prema zemaljskim autoritetima – roditeljima i obnašateljima državnih vlasti (sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II II, q. 101). O točnom značenju i važnosti ove kreposti prenosimo u nastavku izlaganje iz priručnika moralne teologije mons. Andrije Živkovića (Katoličko moralno bogoslovlje – Kršćanske kreposti [II. svezak], Zagreb, 1942. god., str. 380-384).

Pored zakona ljubavi Boga i bližnjega radi Boga, postoji još posebni zakon poštovanja onih, kojima iza Boga najviše dugujemo za svoj postanak i opstanak: roditelja i domovine. Na izljeve štovanja Boga nuka nas krepost bogoštovlja (religio), a na iskazivanje poštovanja najvećim dobročiniteljima iza Boga: krepost ljubavi prema rodu i domu (pietas).

1. - Pod izrazom 'ljubav' prema rodu i domu stvarno želimo označiti štovanje prema roditeljima, rođacima i domovini jer se radi o iskazivanju časti i poštovanja prema njima. Pa kako krepost bogoštovlja ima svoj socijalni značaj, tako ga ima i krepost rodbinske i domovinske ljubavi (...)

nedjelja, 15. srpnja 2018.

Intervju s p. Pagliaranijem, generalnim poglavarom FSSPX-a



Prenosimo intervju novoizabranoga generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., p. Davidea Pagliaranija, objavljenoga na obavještajnome portalu Bratstva.

Velečasni Generalni poglavaru, kako se osjećate nakon Vašega izbora?

Recimo da sam, naravno, prije izbora čuo neke glasine. Ipak, pitao sam se koliko je to šala i je li to uopće ozbiljno. Tako da sam čekao do danas. Trebam priznati da ni sada nisam siguran koliko sam svjestan što se danas dogodilo.

Bio je to dugi dan, no tjedan prije, tijekom duhovnih vježbi, prepustio sam sve u ruke Blažene Djevice Marije i božanske providnosti. Doista smatram da je Ona uvijek bila prisutna u povijesti Bratstva. Ona također vodi ovaj kapitul i sve nas. No možda je još prerano da o tome razmišljam.

Možete li se predstaviti?

Dolazim iz Riminija, grada na jadranskoj obali u Italiji, gdje Bratstvo već dugo vremena ima priorat. Tu sam prvi puta došao u kontakt sa Bratstvom sv. Pija X. Ušao sam u Bogosloviju u Flavigniju 1989. Potom sam obavio vojni rok. 1996. sam bio zaređen za svećenika. Proveo sam sedam godina kao svećenik u gradu gdje sam bio rođen, tri godine u Singapuru, onda sam se vratio u Italiju i bio sam u Argentini šest i pol godina. A sada sam ovdje.

Dosada ste bili rektor u Bogosloviji u Argentini...

Mislim da će mi najteže biti ostaviti to mjesto. Smatram da je to najljepše mjesto za svećenika, a poglavito za svećenika Bratstva. Srce Bratstva su naše bogoslovije. Nije to Menzingen! Vjerujem da znate što mislim...

Tu se formiraju svećenici i možemo vidjeti kako još danas milost može potpuno preobraziti mladoga čovjeka. Svako zvanje je čudo i uvjeren sam da netko može potpuno razumjeti što Bratstvo jest kada je radio u Bogosloviji.

Što očekujete od Vaša dva pomoćnika?

Trebam priznati da su to dva čovjeka koje veoma poštujem. Poznajem ih prilično dobro jer znam p. Bouchacourta iz Argentine i znam također biskupa de Galarretu prilično dobro. Smatram se prilično sretnim što mogu raditi s ljudima starijima od mene, ljudima koji daju dobre savjete i moram reći, sa svećenikom koji je srdačan kao p. Bouchacourt.

Imate li kakve planirane projekte za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.?

Cilj Bratstva je formacija svećenika. No u isto vrijeme svećenik treba nastaviti sazrijevati, učiti i posvećivati se tijekom cijeloga svoga života. Mislim da tu trebamo usredotočiti sve naše napore da pomognemo svećenicima da ustraju u svojoj težnji prema svetosti.

Doista smatram da je svaki svećenik, svaki svećenički život, nešto poput violinske žice koja treba biti dobro zapeta i podešena tako da može uvijek proizvoditi točan ton... ton koji Bog očekuje od svakoga od nas. Zato se od života i formacije u bogosloviji do onog što se očekuje od svećenika poslije u njegovoj službi, mora nastaviti određeno jedinstvo i slijed u težnji prema svetosti. Uvjeren sam da je to rješenje za većinu naših problema.

Što očekujete od vjernika i što mislite da oni očekuju od Vas?

To je dobro pitanje. Lakše je odgovoriti na prvi dio. Prije svega, želio bih zahvaliti vjernicima za sve njihove molitve za ovaj kapitul i reći im da je kapitul tek započeo. Tako sada trebamo raspraviti o svim predmetima na dnevnome redu u sljedećih nekoliko dana. Zato im zahvaljujem na molitvama od mjeseca siječnja i molim ih da sada velikodušno udvostruče svoja nastojanja.

A što oni očekuju od mene? Mislim da očekuju da Bratstvo bude vjerno svojem osnovnom poslanju. Već sam spomenuo da je ono osnovano da bi formiralo svećenike, a svećeništvo postoji radi posvećenja duša i tako vjernost svećenika njihovu svećeništvu, njihovu vlastitome posvećenju, nužno utječe na vjernike. To je ono što vjernici očekuju ne samo od mene, nego i od svih svećenika Bratstva.

Izvor: fsspx.news

četvrtak, 12. srpnja 2018.

Započeo s radom Generalni kapitul Bratstva - Izabran novi generalni poglavar



U srijedu 11. srpnja 2018. započeo je u Ecôneu službeni dio četvrtoga Generalnoga kapitula Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. 41 član kapitula se nakon kratkoga uvoda okupio u bogoslovskoj kapeli na zaziv Duha Svetoga, gdje je svatko položio zakletvu da će u vezi predstojećega izbora generalnoga poglavara birati kandidata kojega pred Bogom smatraju da treba biti izabran te da će čuvati strogu šutnju u vezi izbora i različitih odluka kapitula.

Potom je na mandat u trajanju od 12 godina za generalnoga poglavara izabran p. Davide Pagliarani. Novi generalni poglavar ima 47 godina i dolazi iz Italije. Sakrament svetoga Reda primio je po rukama biskupa Bernarda Fellaya 1996. Svoj apostolat provodio je u Riminiju (Italija), potom u Singapuru, a zatim je bio imenovan poglavarom Talijanskoga distrikta. Od 2012. je bio rektor Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina).


Nakon prihvaćanja službe, izabrani je položio Ispovijest vjere i Antimodernističku zakletvu u bogoslovskoj crkvi. Potom mu je svaki prisutni član pristupio da bi mu obećao svoje poštovanje i poslušnost, nakon čega je u zahvalu otpjevan Te Deum.

Potkraj dana su novi generalni poglavar i 40 kapitulara odlučili pristupiti izboru dvaju generalnih asistenata. Kao prvi generalni asistent izabran je biskup Alfonso Galarreta, pomoćni biskup Bratstva, koji je španjolske nacionalnosti. Star je 61 godinu, bio je zaređen za svećenika 1980. u Buenos Airesu (Argentina) gdje je živio neko vrijeme. U prošlosti je izvršavao službe rektora Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina) i poglavara Autonomne kuće za Španjolsku i Portugal. Bio je drugi asistent Bratstva od 2002. do 2006. Dosada je imao sjedište u Ženevi (Švicarska).


Kao drugi asistent izabran je p. Christian Bouchacourt, francuske nacionalosti. Ima 59 godina, za svećenika ga je zaredio nadbiskup Lefebvre 1986. Dugo vrijeme je bio smješten u Parizu, posebno u Saint-Nicolas du Chardonnet, prije nego će postati poglavar Južnoameričkoga distrikta, a potom 2014. Francuskoga distrikta.

Pošto su dovršeni ovi izbori, generalni kapitul će moći obraditi brojna pitanja koja su bila predložena za raspravu sve do 21. srpnja 2018. godine.

srijeda, 11. srpnja 2018.

Pravila Trećega reda FSSPX-a



SVRHA USPOSTAVLJANJA TREĆEGA REDA

Posvećenje pojedinih članova i onih za koje su članovi Trećega reda odgovorni.

SVETAC ZAŠTITNIK TREĆEGA REDA: SV. PIO X.

Svetost se danas mora postići u svijetu koji se suprotstavlja tom cilju svojim zabludama i suptilnim krivovjerjima, koje su putem modernizma uvedene u sve katoličke sredine.

Papa sv. Pio X. proglašen je svetim zbog hrabrog prokazivanja modernističkih zabluda te što je dao primjer svetosti u čvrstoći nauka, moralnoj čistoći te pobožnosti prema Euharistijskoj Žrtvi. Ovaj sveti papa je dakle model za duše koje se žele u današnje vrijeme posvetiti.

VEZA TREĆEGA REDA SA SVEĆENIČKIM BRATSTVOM SV. PIJA X.

Treći Red osnovalo je Bratstvo, stoga kapelane Trećega reda imenuje poglavar distrikta, a odobrava ih generalni poglavar.

Članovi Trećega Reda sudjeluju u milostima Bratstva koje stječu njegovi svećenici i u zaslugama njegovih članova.

ČLANOVI TREĆEGA REDA

Svi katolici, svećenici ili laici, koji prihvaćaju duh i pravila Trećega Reda sposobni su za članstvo. Djeca također mogu postati članovi uz dopuštenje roditelja. Minimalna dob je 12 godina.

Simboli: medaljica sv. Pija X. i križ, koje član dobiva pri polaganju obećanja za Treći red.

DUHOVNOST TREĆEGA REDA

Duh Trećega reda je onaj koji nadahnjuje Svećeničko bratstvo, tj. duh Crkve, njena živa vjera koja se očituje u njezinoj cjelokupnoj Tradiciji, njenom nepogrešivom Učiteljstvu, izražena i objašnjena u Katekizmu Tridentskoga sabora, u Vulgati, u nauku Anđeoskoga naučitelja sv. Tome Akvinskog te u vjekovnoj liturgiji.

ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Treći red Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.



1. Što je Treći red Bratstva sv. Pija X.?

Treći red je peta po redu obitelj Bratstva sv. Pija X. Vjerojatno vam je poznato da je prva obitelj ona koja se sastoji od svećenika i bogoslova. Ona je ujedno i najvažnija obitelj u FSSPX-u, s obzirom da je Bratstvo ,,svećenička družba zajedničkog života bez zavjeta”. Svećeništvo je uistinu glavna briga Bratstva.

Drugu obitelj čine časne sestre FSSPX-a te broji više od 200 članova i uključuje zavjetovane sestre, novakinje te postulantice. One pomažu svećenicima svojim svakodnevnim molitvenim životom (Misa, Krunice, časoslov, klanjanje), svojim aktivnim apostolatom (pomoći u sakristiji, vjeronauku, posjetima bolesnicima) te svojim praktičnim radom (kuhanje, pranje, spremanje, itd.). Nama najbliži novicijat sestara nalazi se u njemačkom Göffingenu.

Treću obitelj čine braća laici koji su posvetili život u pomoći svećenicima. Nama najbliži novicijat časne braće nalazi se u njemačkom Zaitzkofenu.

Četvrtu obitelj čine oblate koje žive u zajedništvu sa svećenicima, bogoslovima, braćom te časnim sestrama. One nose habit časnih sestara, ali ne polažu zavjete te pružaju veliku pomoć na svim mjestima gdje djeluju.

Peta obitelj je dakle Treći red koji je osnovan 1980. godine.

2. Koji je bio povod za osnivanje Trećega reda?

Više godina su brojni katolici predlagali ideju za osnivanje Trećega reda. Nisu bili neuobičajeni ni odlučni zahtjevi. Donosimo primjer jednoga pisma:

,,Dragi Oče… krunice koje molim često su na nakanu Bratstva sv. Pija X. U vezi s time
želim znati postoji li treći red u Bratstvu sv. Pija X. i koji su uvjeti da bi mu se pristupilo. Želim živjeti posvećeniji život… još više predati cijeloga sebe u duhu Bratstva. Je li to moguće? Molim Vas za savjet.

subota, 7. srpnja 2018.

Svećenikove pouke o čednosti



Tko je ikada rekao da je lako biti svećenik! U tom pozivu postoje mnogi izazovi. Jedno od najtežih područja za mene je prigovoriti onima koji se odijevaju nečedno. Pokušao sam to napisati u župnome listiću, izraditi obavijesti i propovijedati o tome. Ali kada bi se netko pojavio na krštenju ili vjenčanju ili proslavi 15. rođendana u suknji iznad koljena, osjećao bih kao svoju dužnost učiniti nešto. Mnogi današnji stilovi su u svom temelju nečedni, a mnoge žene kao da to stalno zaboravljaju. One jednostavno prate što drugi rade čak i kada su ti stilovi uvredljivi Gospodinu. Ali još mi je gore kada nešto moram reći onoj koja uđe u crkvu u suknji koja je prekratka. Skoro da je nemoguće reći nešto na takav način da ta osoba ne bude uvrijeđena. Čak ni kada joj govorim u četiri oka to ne funkcionira. A i sami ljudi daju slabu podršku. Jesu li roditelji jednostavno odustali od poučavanja o čednosti u odijevanju? Je li ta bitka izgubljena?

Moram prigovoriti i tome što se ništa ne čuje od Učiteljstva Crkve ili od naših biskupa. Mi svećenici prepušteni smo sebi (ili se barem tako čini!). Siguran sam da postoje mnogi dobri ljudi koji su zabrinuti oko čednosti, ali jako rijeko vidim dokaze da se glede toga stvarno nešto poduzima. Otac Juan Pablo i ja smatramo da je stvarno neukusno što moramo prigovarati osobi koja je odjevena u kratke hlače ili ima gola ramena ili nosi nešto prekratko. Vjerujte mi, nije ugodno ukazati nekome da griješi odijevajući se nečedno i da je taj grijeh možda i uzrok nečistih misli kod drugih. Nekoliko puta su mi došli mladići i rekli mi da im se teško koncentrirati na Misi jer ispred njih stoji neka žena koja je nečedno odjevena. To je sigurno sablazan. Mi smo katolici kršćani i ne bismo trebali slijediti nečednu modu svijeta. Trebali bismo biti 'svjetlo' svijeta. Drugim riječima, trebali bismo biti ljudi koji vode svijet prema čistoći i svetosti i ljubavi prema Bogu. Ne bismo smjeli pojačavati tamu ovoga svijeta, nego umjesto toga bismo trebali pomoći promijeniti tamu u svjetlo. S pozitivne strane moram dodati da ljudi koji dolaze nedjeljom u našu Crkvu redovito nastoje bolje se odjenuti u pogledu čednosti. Međutim, još bi se štošta moglo popraviti.

Većinom nastaju problemi na vjenčanjima, krštenjima i proslavama kada dolaze ljudi iz drugih župa. Zato trebamo kampanju čednosti na razini cijele Crkve. Ljude trebaju podučavati svi svećenici i biskupi. Inače je lako reći „a to je samo mišljenje nekog određenog velečasnog“. A onda je lako odbaciti moj prijekor ili onaj velečasnoga Juana Pabla. Opet, s pozitivne strane vrlo sam zadovoljan s ljudima koji dolaze na latinsku Misu jer se oni uvijek odijevaju vrlo čedno. To je radost za nas svećenike da se ne moramo brinuti o nečednoj odjeći koju često vidimo na ostalim proslavama koje sam spomenuo. Moda za muškarce se ne mijenja toliko i ne vidim puno muškaraca koji dolaze u kratkim hlačama ili majicama bez rukava ovdje u našoj crkvi. Moj prigovor prvenstveno ide ženama koje oblače prekratke haljine i otkrivaju previše ramena. Haljine trebaju pokrivati koljena i još ispod, a ramena trebaju biti pokrivena. Padre Pio je iz crkve i ispovijedaonica redovito izbacivao žene koje nisu imale haljine koje bi bile barem 10-ak centimetara ispod koljena ili koje bi nosile hlače ili jer su otkrivale previše ramena. Nakon nekoga vremena žene su postale pažljive oko toga kako dolaze odjevene u kuću Božju. Nadam se da se nastavljate čedno oblačiti i izvan crkve, gdje god jeste, bilo da ste kod kuće ili u prodavaonici, na pikniku ili plaži. Čednost je krepost i onaj koji posjeduje tu krepost je drag Bogu. Ona ide uz poniznost i brigu za druge. Gospa nas je podsjetila 1917. u Fatimi da će biti uvedeni stilovi koji će jako vrijeđati Boga. Znači upozoreni smo.

Pravila čednosti – marijanski standardi za čedno odijevanje

Kardinal vikar pape Pija XI: „Haljina se ne može nazvati pristojnom ako je dekolte niži od dva prsta ispod vrata, koja ne pokriva ruke barem do lakta i koja jedva pokriva koljena. Osim toga, haljine prozirnih materijala su neprimjerene.“

srijeda, 4. srpnja 2018.

Korijeni crkvene krize i njihov lijek



Dana 23. lipnja održana je u Rimu konferencija o temi ,,Korijeni crkvene krize. Organizirala ju je zaklada Lepanto, čiji je predsjednik poznati katolički intelektualac i povjesničar Roberto de Mattei. Generalni poglavar Svećeničkog bratstva svetoga Pija X. (FSSPX), mons. Bernard Fellay, poslao je opširni tekst koji se bavi temom konferencije jer nadbiskup Marcel Lefebvre stoji kao ključni svjedok krize u Crkvi i njezinim korijenima.

Kriza u Crkvi: Koji su korijeni, koji su lijekovi?

Ova konferencija je vrlo korisna jer danas je više nego potrebno prodrijeti u korijene krize u Crkvi. U rujnu prošle godine objavljena je Correctio filialis koju sam supotpisao. Želio sam, da "se sučeljavanje oko ovih važnih pitanja raširi tako da istina ponovno može zauzeti svoje mjesto, a zabluda biti osuđena" (FSSPX.News 26. 09. 2017.) pa sam potpuno suglasan s programom kojeg ste sebi postavili: „Odbacivanje zabluda i uz Božju pomoć, povratak potpunoj i živućoj katoličkoj istini što je nužan uvjet za preporod Crkve.“ (Predstavljanje kongresa, 23. lipnja 2018)

Prepiska između kardinala Ottavianija i nadbiskupa Lefebvrea

Vaša nakana je na liniji razmjene pisama između kardinala Ottaviania i nadbiskupa Lefebvrea koja je malo poznata, ali koja nam na vrijedan način može rasvijetliti stvar. Ova razmjena pisama odvijala se godinu dana nakon završetka sabora, 1966.

Tu je zapravo kardinal Alfredo Ottaviani, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, 24. srpnja 1966. poslao biskupima pismo u kome je sastavio popis deset zabluda koje su se pojavile nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Moguće je tu iščitati tvrdnje čija je aktualnost 50 godina kasnije i dalje ista:

Neki ne razumiju apsolutnu, čvrstu i nepromjenjivu objektivnu istinu i umjesto toga podvrgavaju sve određenom relativizmu, pod izlikom da svaka istina neminovno slijedi ritam razvoja svijesti i povijesti” (br. 4).


,,Također se u području moralne teologije šire mnoge zablude. Nije malo onih koji se naime usuđuju odbaciti objektivni kriterij moralnosti, drugi ne prepoznaju naravni zakon i umjesto toga tvrde da je legitimna takozvana situacijska etika. Također što se tiče moralnosti i odgovornosti na području seksualnosti i braka, šire se sve više pogibeljna mišljenja” (br. 9).

Pitanje ,,objektivne i apsolutne istine” i ,,objektivne norme moralnosti”, promicanje ,,relativizma”, javnog priznavanja ,,situacijske etike” – to su korijeni krize u Crkvi.

Dana 20. prosinca 1966. godine nadbiskup Marcel Lefebvre, tada poglavar Otaca Duha Svetoga, odgovara kardinalu Ottavianiju popisom svih spornih pitanja. Ove dubije nisu bile njegove, nego one za koje je ustanovio da su uvedene u službeni nauk nakon sabora:

„Jesu li posrijedi:
  • opseg jurisdikcije biskupa,
  • oba izvora objave,
  • nadahnuće Svetog pisma,
  • nužnost milosti za opravdanje,
  • nužnost katoličkoga krštenja,
  • milosni život kod heretika, šizmatika ili pogana,
  • svrhe ženidbe,
  • vjerska sloboda,
  • posljednje stvari itd.

...tradicionalni je nauk u ovim temeljnim točkama bio jasan i na svim se katoličkim sveučilištima na isti način poučavao. Ali odsada mnogobrojni koncilski tekstovi koji obrađuju ove istine, dopuštaju da ih se dovodi u sumnju.

utorak, 3. srpnja 2018.

U Zaitzkofenu zaređeno šest novih svećenika



Mons. Alfonso de Galarreta zaredio je u subotu, 30. lipnja, u Bogosloviji Bratstva u Zaitzkofenu šest đakona za svećenike. Cijeli videozapis prijenosa možete pogledati na youtube kanalu PIUSFILM.

Prigodom obreda podijeljeno je 1850 Pričesti, što upućuje da je bilo prisutno oko 2500 vjernika. Na ređenike je položilo ruke ukupno 82 svećenika iz Svećeničkoga bratstva kao i prijateljskih zajednica.

Sljedeći dan je p. Viktor Pasichnik na istome oltaru služio svoju mladu Misu pred oko 200 vjernika, pri čemu je propovijed održao p. François Berthod, vicerektor Bogoslovije. Videosnimku te svečanosti možete pogledati ovdje.

U nastavku donosimo nekoliko slika sa svečanosti ređenja, a cijelu galeriju možete pogledati ovdje.

Na sljedećim ugrađenim poveznicama možete također pogledati slike s ređenja koja su održana ove godine u SAD-u i Ecôneu.



nedjelja, 1. srpnja 2018.

Raspored svetih Misa (srpanj 2018.)




1. 7. (ned.)
Predragocjena Krv Kristova
18 h
2. 7. (pon.)
Pohod BDM
18 h
8. 7.
VII. nedjelja nakon Duhova
10 h
15. 7.
VIII. nedjelja nakon Duhova
10 h
22. 7.
IX. nedjelja nakon Duhova
10 h
29. 7.
X. nedjelja nakon Duhova
18 h




1. 7. (ned.)
Predragocjena Krv Kristova
18 h
8. 7.
VII. nedjelja nakon Duhova
9 h
15. 7.
VIII. nedjelja nakon Duhova
(18h)
9 h!
16. 7. (pon.)
Svagdan
7 h
22. 7.
IX. nedjelja nakon Duhova
18 h
23. 7. (pon.)
sv. Apolinar, mč.
7 h
28. 7. (sub.)
sv. Nazarije i Celzo, mčč
18 h
29. 7.
X. nedjelja nakon Duhova
9 h



20. srpnja (petak, sv. Jeronim Emiliani, isp.) u 18 h

subota, 30. lipnja 2018.

Propovijed mons. Marcela Lefebvrea 30. lipnja 1988. u Ecôneu prigodom biskupskih posvećenja


U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi prijatelji!
Draga braćo!

Danas smo se okupili na zacijelo povijesnome svečanome obredu. U povodu toga ću vam odmah na početku svojega nagovora dati nekoliko obavijesti.


Zbog prve ćete se informacije možda malo začuditi. To je i mene samoga iznenadilo. Sinoć je u 18 sati došao izaslanik Nuncijature u Bernu s jednim dopisom koji je sadržavao apel Svetoga Oca. Ovim mi je apelom jednostavno stavio na raspolaganje vozilo koje me je još sinoć trebalo odvesti u Rim. Time se trebalo spriječiti da danas provedem ova ređenja. Međutim, nije mi spomenut razlog zbog kojega bih se trebao uputiti u Rim, kao ni na koje mjesto u Rimu. Više od toga ne znam. U svakom slučaju, sinoć u 18 sati stavljeno mi je na raspolaganje vozilo koje me je smjesta trebalo odvesti u Rim. Sami ćete prosuditi koliko je svrhovit i smislen ovaj poziv.


U tijeku ove godine bio sam često u Rimu, danima, pa i tjednima. Sveti me Otac nije pozvao da ga posjetim. Nedvojbeno bih bio sretan da sam ga smio posjetiti. Jednako bih tako bio sretan da je došlo do konačnih sporazuma. To je bila prva obavijest koju vam prenosim, onakvu kakvu sam sinoć dobio u dopisu Nuncijature.

Sada ću vam dati nekoliko uputa o svečanomu obredu kako biste bolje razumjeli značenje ovoga obreda.

Ređenici, budući biskupi, već su u moje ruke položili zakletvu koja se nalazi u knjižici. Zacijelo su mnogi od vas nabavili ovu knjižicu kako bi mogli pratiti obred biskupskoga ređenja. Dakle, zakletva je već položena. Jednako su tako ređenici već položili Antimodernističku zakletvu kako je prije bilo propisano za biskupsko ređenje i na koncu Ispovijest vjere. Ove su prisege i Ispovijest vjere ređenici položili u moje ruke nakon kratkih duhovnih vježbi u tijeku posljednjih dana u Sidersu, u kantonu Valais. Stoga se ne trebate čuditi da odmah počinjemo s pitanjima o vjeri. Crkva zahtijeva ova propitivanja od osoba koje trebaju biti posvećene. Nakon svečanoga obreda smijete biskupe naravno zamoliti za blagoslov i poljubiti im prsten. U Crkvi, pak, nije običaj da se biskupima poljube ruke kao što se ljube ruke novozaređenoga svećenika. Biskupe se moli za njihov blagoslov i ljubi im se prsten.


Na stolu s knjigama u Upravi stoji vam na raspolaganju još knjiga i knjižica koje sadržavaju sve informacije. Iz ovih informacija možete saznati zašto se održava ovaj svečani obred, premda se čini da se održava protiv volje Rima. Nužno je da dobro razumijete zašto mi ni za što na svijetu s ovim obredom ne želimo raskol. Mi nismo raskolnici. Za kineske biskupe koji su se odvojili od Rima, a podvrgli kineskoj vladi, proglašeno je izopćenje. Posve je razumljivo zašto je Pio XII. proglasio ovo izopćenje. Za nas, pak, odvajanje od Rima uopće ne dolazi u obzir. Također se ne želimo podložiti moći koja je suprotstavljena Rimu i utemeljiti neku vrstu usporedne Crkve. Biskupi iz Palmar de Troye u Španjolskoj, primjerice, to su tako učinili. Imenovali su papu i utemeljili kardinalski zbor. Takve stvari za nas nikako ne dolaze u obzir! Daleko od nas neka budu tako bijedne misli da bismo se odvojili od Rima. Naprotiv, provodimo ove obrede da bismo pokazali svoju povezanost s Rimom, da bismo pokazali svoju povezanost s Crkvom svih vremena, s Papom i svima onima koji su bili prethodnici papā, koji su pak od Drugoga vatikanskoga sabora naovamo nažalost mislili da moraju prihvatiti zablude, teške zablude koje žele razoriti Crkvu i uništiti katoličko svećeništvo.

Među spisima koji Vam stoje na raspolaganju pronaći ćete zaista izvrsnu studiju dr. Rudolfa Kaschewskyoga njemačke „Una Voce-Korrespondenz“. Ova studija odlično objašnjava zašto se, da bismo pomogli vama i vašim dušama, nalazimo u izvanrednom stanju. Vjerujem da vaš pljesak nije bio svjetovni, nego čisto duhovni čin. Time ste izrazili svoju radost da konačno imate katoličke biskupe i svećenike koji spašavaju vaše duše, koji podjeljuju vašim dušama život našega Gospodina Isusa Krista po nauku, sakramentima, vjeri i svetoj Misnoj Žrtvi. Život našega Gospodina potreban vam je kako biste došli u nebo. Svugdje u koncilskoj Crkvi život našega Gospodina Isusa Krista nestaje. Koncilska Crkva ide putovima koji više nisu katolički putovi i koji neminovno vode do otpada od vjere. Zbog toga služimo ovaj svečani obred.

Ništa mi nije toliko strano koliko proglasiti se papom! Ja sam samo biskup Katoličke Crkve koji nastavlja prenositi nauk. „Accepi quod et tradidi vobis“.

Želim da mi se na grob napiše – a taj se dan bez sumnje neće još dugo čekati: „Tradidi quod et accepi“. To su riječi svetoga Pavla: ,,Jer ja primih od Gospodina, što vam i predadoh“ (1 Kor 11, 23). Ništa ne izmišljam. Ja sam samo jedan pismonoša koji donosi pismo. Ovo pismo nisam ja sam napisao. Ova vijest, ova Riječ Božja od Boga je, od samoga našega Gospodina Isusa Krista. Preko naših dragih svećenika koji su danas prisutni prenijeli smo vam ovu vijest. I po svima ostalima koji su bili u to uvjereni primili ste ovu vijest da morate pružiti otpor ovoj plimi otpadništva u Crkvi da biste sačuvali vjeru svih vremena i predali je vjernima. Mi smo samo prenositelji ove vijesti, Evanđelja koje nam je dao naš Gospodin Isus Krist. Istodobno smo i prenositelji sredstava za naše posvećenje, istinske svete Mise i istinskih sakramenata koji zaista daruju duhovni život.