Čitatelju
ovih redaka moglo bi se učiniti neumjesnim da se usudim u vremenu
došašća govoriti o grozoti idolopoklonstva s Amazonske sinode,
koju bismo najradije kao mračno poglavlje htjeli izbrisati iz anala
crkvene povijesti. Međutim, ne smijemo se ograđivati od stvarnosti
jer prema Kristovoj opomeni trebamo ispravno tumačiti ,,znakove
vremena“
da ne bismo zastranili. Upravo došašće daje nam dobar ključ za
razumijevanje onoga što se nažalost dogodilo u Vatikanu. Jer pred
žarkim svjetlom pokazuje se sve oštrije podlost zla.
Ispunjenje
svih čežnji čovječanstva
Nijedno
doba godine ne dotiče srca ljudi i zagrijava ih za vjeru kao što to
čini vrijeme došašća i Božića. Dolaskom Gospodinovim od početka
se ispunila sva čežnja cijeloga čovječanstva. Tko nije žudio za
neizrecivom srećom i mirom, slobodom i puninom života? Svatko pati,
svjesno ili nesvjesno, od svoje zapletenosti u grijeh, koji ga manje
ili više zadržava u ropstvu Sotone i duhovne tame, iz koje nas može
osloboditi samo naš najsvetiji Spasitelj. U kojoj dojmljivoj poeziji
pjeva Sveto pismo i liturgija Crkve ,,kad se pokaza dobrota i
čovjekoljublje Boga, Spasitelja našega“
(Tit 3,4),
,,da obasja one koji sjede u noći i sjeni smrtnoj“
(Lk 1,79),
da ih ,,izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo Sina, ljubavi
svoje“
(Kol 1,13),
jer ,,zato se pojavi Sin Božji, da razori djela đavolja“
(1 Iv 3,8), koji je
,,došao i propovijedao mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima,
koji su bili blizu“
(Ef 1,17).