Papa Franjo ukinuo Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei

Papa Franjo ukinuo je Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei koje je stvorio 1988. njegov prethodnik papa Ivan Pavao II. Apostolsko pismo u obliku motuproprija objavio je u podne 19. siječnja Tiskovni ured Svete Stolice te je uvršteno u L’Osservatore Romano. Odsada će zadaće Povjerenstva biti potpuno stavljene u ruke Kongregacije za nauk vjere koja će formirati posebni odjel radi preuzimanja djelatnosti Povjerenstva. Ovaj prijelaz, objašnjava Rimski prvosvećenik, dolazi kao odgovor na potrebu koja je izražena tijekom sastanka toga dikasterija 15. studenoga 2017., koju je on odobrio 24. studenoga i službeno potvrdio na plenarnoj sjednici u siječnju 2018.

Papa se osvrće na to kako je prije više od 30 godina, na dan nakon biskupskih posvećenja 1988., Ivan Pavao II. želio olakšati ,,puno crkveno zajedništvo svećenika, bogoslova, redovničkih zajednica ili osoba povezanih s Bratstvom kojega je osnovao mons. Marcel Lefebvre”. Cilj je bio pomoći im ,,ostati ujedinjeni s Petrovim nasljednikom u Katoličkoj Crkvi, zadržavajući vlastite duhovne i liturgijske tradicije”. To očuvanje duhovnih i liturgijskih tradicija osigurano je 2007. motuproprijem Summorum pontificum pape Benedikta XVI.

Povijesni podsjetnik pape Franje ima vrijednost u tome da pokazuje kako je to Papinsko povjerenstvo izvorno osnovano na osudi nadbiskupa Lefebvrea i njegova djela. U svojemu tridesetogodišnjemu postojanju većinom se ograničavalo na liturgijska pitanja s nakanom da odgovori na ,,osjećajnost” konzervativnih svećenika i vjernika te da se suprotstavi rastu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. diljem svijeta...

Ali nakon što su 2009. dokinuta navodna izopćenja s biskupa Tradicije, Benedikt XVI. vjerovao je da su aktualna doktrinarna pitanja dobar razlog da se Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei pripoji Kongregaciji za nauk vjere. Cilj je bio započeti doktrinarne razgovore sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.

Prvenstvo vjerskoga nauka

Danas papa Franjo piše da su redovničke zajednice koje su pripadale Papinskome povjerenstvu stekle stabilnost u brojnosti kao i u djelovanju, one osiguravaju služenje Mise u njezinom ,,izvanrednom obliku”. Ali on ukazuje da su ,,pitanja kojima se bavilo to isto Papinsko povjerenstvo pretežno doktrinarne naravi”. Te primjedbe i ta pitanja su za te zajednice očito nevažna. Ona uistinu nastavljaju biti sporna Svećeničkome bratstvu sv. Pija X. Na to su ukazali kardinali 15. studenoga 2017. kada su ,,sastavili zahtjev da dijalog između Svete Stolice i Svećeničkoga bratstva svetoga Pija X. izravno vodi spomenuta Kongregacija, budući da su pitanja o kojima se raspravlja doktrinarnoga karaktera”.

Jedan zaključak je očit: dok su tzv. Ecclesia Dei zajednice očuvale ,,svoje duhovne i liturgijske tradicije”, one očito nisu uključene u tu raspravu. Ako one ostaju pridružene odjelu Kongregacije za nauk vjere, to je samo sporedno. One mogu imati Misu, ,,duhovne i liturgijske tradicije”, ali ne i cijeli nauk koji s njima dolazi.

Osnovne upute za ministrante

U nastavku donosimo upute za ministrante koje se koriste u Austrijskom distriktu Bratstva. One sadrže poučna objašnjenja o nekim osnovnim liturgijskim pojmovima koja će zasigurno biti od opće koristi.

1. Što je potrebno za ispravno držanje ministranta?

1. uspravno stajati (ne oslanjati se na jednu nogu!),

2. mirno hodati (koračati),

3. uspravno poklecati,

4. ispravni nakloni,

5. pobožno činiti znak križa,

6. držati lijepo sklopljene ruke,

7. lijepo pokleknuti i ustati,

8. ispravno se okretati.

2. Što treba upamtiti kod hodanja?

Treba upamtiti da se kod ministriranja nikada ne hoda (prave koraci) unatrag ni u stranu.

3. Što je poklecanje?

Poklecanje je izvanjski znak klanjanja Bogu.

4. Na što treba obratiti pažnju kod poklecanja?

Kod poklecanja treba obratiti pažnju na sljedeće:

a) držati tijelo uspravno (desno koljeno treba biti do lijeve pete)

b) ne se podupirati rukama o koljeno

c) pogled usmjeren prema svetohraništu ili oltarnome križu

d) dušom smo usmjereni prema Spasitelju

5. Kada se pravi jednostavno poklecanje (desnim koljenom)?

Jednostavno poklecanje pravi se:

a) pred svakim oltarom na kome je pohranjeno Presveto

b) kada svećenik poklekne kod Graduala ili Evanđelja

c) kadgod se dođe do sredine oltara tijekom sv. Mise

6. Kada se pravi dvostruko poklecanje?

a) kadgod se ulazi ili izlazi iz crkve ili kapele u kojoj je izloženo Presveto

b) kadgod se dođe do oltara na kome se tog trena podjeljuje sv. Pričest

7. Što posebno treba izbjegavati kod Confiteora?

Kod Confiteora posebno treba izbjegavati da se stavljaju glava i ruke na tlo ili da ministranti gledaju jedan u drugoga.

8. Na što treba obratiti pozornost kod zvonjenja?

Na zvonjenja treba paziti da to bude dostojanstveno i ne preglasno (zvono nije igračka!).

9. Kada ministrant pravi mali znak križa?

Mali znak križa pravi se samo za početak glavnoga i posljednjega evanđelja. Inače se uvijek pravi veliki znak križa (od čela do prsiju).

10. Što znači mali znak križa?

Mali znak križa znači da Radosnu vijest:

1. razumom vjerujem

2. ustima ispovijedam

3. u srcu čuvam.

11. Kako ministrant čini veliki znak križa?

Ministrant čini veliki znak križa od čela do prsa i od lijevoga do desnoga ramena.

12. Što znači veliki znak križa?

Veliki znak križa znači da ja cijeli pripadam Kristu Gospodinu.

13. Na što treba obratiti pažnju kod poklecanja i ustajanja kod oltara?

Kod poklecanja i ustajanja kod oltara treba posebno obratiti pažnju da se ne okrećemo gornjim dijelom tijela. Između poklecanja i prije nego što se klekne na pod treba jedan trenutak stojeći zastati.

14. Kako treba lijepo sklopiti ruke?

Ruke su lijepo sklopljene tako:

a) da se drže ispred prsiju,

b) da su cijeli dlanovi spojeni,

c) da su ruke usmjerene koso prema gore,

d) da je desni palac sklopljen preko lijevoga.

Grkokatolici časte svoje mučenike iz vremena komunizma

Služba božanske liturgije u tajnoj kapeli

Institut za povijest Grkokatoličke ukrajinske crkve (IHE) objavio je prigodom svoje 25. obljetnice Crnu knjigu o antikatoličkom progonu koji su izvršile sovjetske snage u državi tijekom 20. stoljeća.

Grkokatolička crkva, koja je sjedinjena s Rimom od 1596., bila je progonjena pod Lenjinom, a Staljin ju je zabranio i prisilno integrirao u pravoslavlje 1946. Samo trećina klera prihvatila je pridružiti se Moskovskome patrijarhatu koji je bio u rukama sovjetskih vlasti. Većina je pristala na to da otiđu izvan zemlje u izgnanstvo. Manjina klera, oko 10 %, odabrala je da otiđu u podzemlje, izlažući se opasnosti da plate tu cijenu gulagom.

Izvori za Crnu knjigu o antikatoličkom progonu mogu se pronaći u IHE-ovoj opsežnoj zbirci: 9,000 fotografija, 5,000 dokumenata i 2,281 intervju s 150,000 stranica transkripata sa svjedočanstvima. Djelo pokazuje ređenja u koncentracijskim kampovima, očuvanje monastičkoga života, bogoslužja koja su se održavala u šumama, studij u podzemnim bogoslovijama, ali i nadzor i represije nad klerom, kao i svećenike koji su umrli deportirani u logorima.

Iako je pad komunističkoga režima dopustio Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi da se službeno obnovi 1. prosinca 1989., ostaju još bitke koje treba dobiti, posebno čak i – paradoksalno – unutar Crkve, naročito kako je papa Franjo, primivši poslanstvo Moskovskoga patrijarhata 30. svibnja 2018., čvrsto odbacio uniju kao ,,put današnjega jedinstva”. Kao da bi mogao postojati neki drugi put za promicanje jedinstva Crkve osim onaj da se utrnu krivovjerja i potakne raskolničke kršćane da se vrate jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi utemeljenoj na sv. Petru (usp. Mt 16,18).

Izvor: La Croix / FSSPX.News

Nastavak sukoba između Kijeva i Rusije – produbljenje krize u pravoslavnome svijetu

Od odluke carigradskoga patrijarha Bartolomeja I. od 11. listopada 2018. da prizna Kijevski patrijarhat kao ,,autokefalnu Crkvu” koja više neće biti ovisna o Moskovskome patrijarhatu, u pravoslavnim zemljama razvila se kriza.

To se očituje iznenadnim ukinućem Nadbiskupije Ruskih pravoslavnih crkava u zapadnoj Europi 27. studenoga 2018. Egzarhat je započeo bijelom ruskom imigracijom u zapadnu Europu nakon boljševičke revolucije 1917. te ga je Carigrad priznao kao ,,privremeni” 1931., prije nego će tomosom (dekretom) aktualnoga patrijarha Bartolomeja I. 1999. biti podignut na status ,,trajnoga” egzarhata. Taj je dekret ukinuo ,,Sveti sinod Ekumenskoga patrijarhata” održan u Carigradu 27.-29. studenoga prošle godine.

Nadbiskup Jean Renneteau je prema cath.ch ,,bio potpuno iznenađen” tom odlukom koju mu je osobno priopćio ekumenski patrijarh Bartolomej. Tu je uključeno 65 župa, dva samostana i sedam monastičkih zajednica u Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Skandinaviji i naravno Francuskoj. Francuske župe bit će integrirane u župe Grčke pravoslavne metrolopije u Francuskoj.

,,Veoma sam iznenađen ovom odlukom”, rekao je Yves Hamant, profesor emeritus za dnevni list La Croix. ,,Župljanima Nadbiskupije koji imaju liturgiju na slavenskome, dopuštaju značajno sudjelovanje laika te su veoma privrženi svojoj autonomiji, bit će teško prihvatiti tu odluku”. Koje je objašnjenje za tu odluku? Prema bečkoj ustanovi Pro Oriente, Carigrad se poziva na ,,trenutne pastoralne i duhovne potrebe”. ,,Povijesne okolnosti koje su vodile do stvaranja ove strukture nakon ruske revolucije u listopadu 1917. (...) prošle su kroz duboku promjenu (...) Današnja odluka je usmjerena tome da učvrsti odnose između župa ruske tradicije s majkom crkvom Carigradskoga patrijarhata”.

Mrežno povezani uređaji i isključena sposobnost rasuđivanja

Istraživački news-magazin 60 Minutes Overtime koji se prikazuje na CBS objavio je prve rezultate opsežnoga i detaljnoga ispitivanja iz kojih je razvidan utjecaj pametnih telefona i ostalih tablet računala na razvoj dječjih mozgova.

Novinari CBS-a otkrivaju kako su se zainteresirali za neurološki utjecaj mrežno povezanih uređaja na djecu nakon sastanka s Tristanom Harrisom 2017. godine. Bivši direktor tvrtke Google objasnio im je, ne trepnuvši okom, da su pametne aplikacije dizajnirali njegovi inženjeri kako bi ,,uhvatili pozornost korisnika“ i ,,stvorili naviku“, a time i oblik ovisnosti.

Programeri to čak nazivaju ,,hakiranje mozga“, ali se zbog toga ne doimaju posebno zabrinuti. Da bismo izmjerili utjecaj koji imaju mrežni pametni uređaji na malu djecu, moramo se prisjetiti da djeca u SAD-u provedu na svojim mobitelima u prosjeku četiri i pol sata dnevno, a mladi ih Europljani brzo sustižu.

Sve više djece dobiva svoje pametne telefone i tablet računala u sve mlađoj dobi: pitamo se zašto!

U dva izvješća prikazana u emisiji 60 Minutes pedijatar Dimitri Christakis, ravnatelj Dječje bolnice u Seattleu i profesor na Medicinskom sveučilištu u Washingtonu, objašnjava kako mala djeca koriste sve više mobilnih uređaja kako bi se smirili umjesto da se nauče smiriti uz pomoć svojih roditelja.

Ovaj autor 70 i više radova o djeci upozorava da tehnologija sve više zamjenjuje odnos djece s roditeljima. Upozorava roditelje: ,,Djeci je potrebnije roditeljsko krilo od aplikacija“.

Zidni liturgijski kalendar za 2019. godinu - u prodaji

Dostupan je u prodaji liturgijski kalendar za tradicionalni rimski obred u hrvatskome izdanju od Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. za novu 2019. godinu. Kalendar se može nabaviti u kapelama Bratstva u Zagrebu (Kapela sv. Josipa, Jurja Denzlera 37) i Splitu (Kapela sv. Jeronima, Zrinsko-frankopanska 58), kao i prigodom sv. Misa u Rijeci i Slavonskom Brodu ili naručiti poštom na e-mail adresu bloga (christusrexhrvatska(ET)gmail.com).

Cijena kalendara: 37,5 kn (+ poštanski troškovi).

Uloga roditelja u duhovnoj dobrobiti njihove djece

Ovo izdanje pisma ,,S katedre ravnatelja škole“ izdano je na blagdan Uznesenja te ga je napisao o. Jonathan Loop, ravnatelj Škole Bezgrešnoga Začeća.

Dragi roditelji,

U Jeruzalemu, malo izvan staroga grada, nalazi se svetište posvećeno Gospinu usnuću. Prema jednoj drevnoj tradiciji, njezino Uznesenje se dogodilo u istome gradu u kojem je njezin Sin doživio slavno Uzašašće na nebo. U kripti ovoga svetišta nalazi se kip usnule Gospe iznad kojeg je mozaik našeg Gospodina Isusa Krista koji je čeka na nebu. Kao da je arhitekt želio stvoriti dojam da će čim se Gospa probudi, vidjeti Sina koji će je povesti da bude dionica Njegove slave.

Ovaj prizor lijepo ovjekovječuje osjećaj koji je Crkva izrazila u zbornoj molitvi liturgije Uznesenja Blažene Djevice. Molimo za milost da uvijek budemo usmjereni na nebeske stvari kako bismo zaslužili sudjelovati u slavi naše Gospe. U određenome smislu, to je cilj kršćanskoga života: da sve više i više u nama zavlada želja za nebom i gledanjem Boga.

Bog daje roditeljima djecu s očekivanjem da će mu roditelji djecu vratiti. Kao rezultat toga, Njegova je glavna briga da roditelji surađuju s Njim da bi probudili u svojoj djeci ovu želju. U svjetlu te činjenice, svako obrazovanje je u osnovi vjersko. Sve što prenosimo djetetu znači, izravno ili neizravno, probuditi u njemu interes za Boga i sve što se odnosi na Njega. To uključuje i plemenite napore koje vi kao roditelji činite da biste ostali vjerni brojnim malim i zahtjevnim područjima vaših staleških dužnosti, što me često nadahne divljenjem.

Imajući na umu ove misli, cilj ovih pisama za sljedeću školsku godinu bit će u pravom smislu nastojati razviti dublje razumijevanje vjerskoga obrazovanja: osposobljavanje mladoga uma i volje da shvati vjeru (i da vidi svijet u svjetlu vjere) i da je živi. To će iziskivati raspravu o polazištima vjerskoga obrazovanja kao što je izlaganje vjere i katoličkoga nauka, podučavanje djeteta o liturgijskome životu Crkve, čak i stvaranje navika za određena djela milosrđa.

Međutim, važno je shvatiti da se srž ovoga obrazovanja najbolje izražava u zbornoj molitvi VI. nedjelje nakon Duhova:

,,Jaki Bože, čije je sve što je dobro, usadi u naše grudi ljubav k tvojemu imenu i daj da u nama poraste bogoljubnost, pa što je dobro da njeguješ, a što je po pobožnom nastojanju poraslo, da očuvaš.“

U konačnici, roditelji trebaju pomoći Bogu pobuditi u djeci ljubav prema imenu Božjemu i vjerskomu duhu, što je jedno duboko priznanje njihove ovisnosti o Bogu. Nadalje, pozvani su hraniti ono što je dobro u svojoj djeci – tj. dobre i plemenite navike dostojne djece Božje – i gajiti u njima privrženost prema dobru koje će im omogućiti da ga brane kada je napadnuto, jer će se to neizbježno jednom dogoditi.

Raspored sv. Misa (siječanj 2019.)

Zagreb (Kapela sv. Josipa, Jurja Denzlera 37):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
31. 12. (pon.)	II.	VII. dan božićne osmine	18 h
1. 1. (ut.)	I.	Božićna osmina	18 h
2. 1. (sri.)	II.	Presveto Ime Isusovo	18 h
3. 1. (čet.)	IV.	Svagdan (feria) u božićnom vremenu	18 h
4. 1. (pet.)	IV.	Svagdan (feria) u božićnom vremenu (prvi petak)	19 h
6. 1. (ned.)	IV.	Bogojavljenje (Sveta tri kralja)	10 h
13. 1.	II.	Nedjelja svete Obitelji	10 h
15. 1. (ut.)	III.	sv. Pavao pust., isp.	18 h
16. 1. (sri.)	III.	sv. Marcel, p. i mč.	18 h
17. 1. (čet.)	III.	sv. Antun pust., op.	18 h
18. 1. (pet.)	IV.	Svagdan (feria)	18 h
20. 1.	II.	II. nedjelja nakon Bogojavljenja	18 h
27. 1.	II.	III. nedjelja nakon Bogojavljenja	10 h
30. 1. (sri.)	III.	sv. Martina, dj. i mč.	18 h
31. 1. (čet.)	III.	sv. Ivan Bosco, isp.	18 h
1. 2. (pet.)	III.	sv. Ignacije Antiohijski (prvi petak)	18 h
3. 2.	II.	IV. nedjelja nakon Bogojavljenja	18 h

Split (Kapela sv. Jeronima, Zrinsko-frankopanska 58):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
31. 12. (pon.)	II.	VII. dan božićne osmine	18 h
1. 1. (ut.)	I.	Božićna osmina	9 h
5. 1. (sub.)	IV.	Subotnja služba BDM (prva subota)	18 h
6. 1. (ned.)	I.	Bogojavljenje	9 h
13. 1.	II.	Nedjelja svete Obitelji	18 h
14. 1. (pon.)	III.	sv. Hilarije, b., isp. i nauč.	7 h
19. 1. (sub.)	IV.	Subotnja služba BDM	18 h
20. 1.	II.	II. nedjelja nakon Bogojavljenja	9 h
27. 1.	II.	III. nedjelja nakon Bogojavljenja	18 h
28. 1. (pon.)	III.	sv. Petar Nolasco, isp.	7 h
2. 2. (sub.)	II.	Očišćenje BDM (Svijećnica) (prva subota)	18 h
3. 2.	II.	IV. nedjelja nakon Bogojavljenja	9 h

Rijeka:

Centar Zamet, Trg riječkih olimpijaca 1:

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
5. 1. (sub.)	IV.	Subotnja služba BDM (prva subota)	18 h

Hrvatska čitaonica Trsat, Šetalište Joakima Rakovca 33:

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
20. 1.	II.	II. nedjelja nakon Bogojavljenja	10 h