Notre-Dame de Paris: vatrena kalvarija

Uzbuna se oglasila oko 18:50 sati, 15. travnja 2019. godine, ali požar koji je unakazio Notre-Dame de Paris nije se moglo obuzdati do ranog jutra 16. travnja. Dok je vatra uglavnom bila na tavanima katedrale, zvonik je izgorio te se na nju srušio. ,,Dvije trećine krova Notre-Dame je opustošeno“, rekao je general Jean-Claude Gallet, zapovjednik Pariške vatrogasne brigade.

Obnova zvonika i krova bila je prva faza radova: postavljanje skele započelo je u srpnju 2018. – tehnička izvedba 500.000 cinčanih čeličnih cijevi oslonjenih na četiri stupa poprečne lađe trebala je biti dovršena. Ova prva faza radova, koju je država financirala s oko 11 milijuna eura, povećana je na 150 milijuna eura. Ali na Veliki ponedjeljak, 15. travnja 2019., malo prije 8 sati navečer, zvonik koji je trebao ponovno postao briljantni dragulj, srušio se i zapalio u paklenom padu koji je mnoge očevice ostavio bez riječi. Zvonik kao slika katedrale, Pariza, Francuske, koji je nosio katolički žar cijeloga naroda, također je nestao.

Prvi je zvonik sagrađen iznad križanja poprečnih lađa oko 1250. godine. Bio je to zvonik koji je do 17. stoljeća sadržavao do pet zvona. Razmontiran je od 1786. do 1792. godine. Tijekom obnove katedrale Viollet-le-Duc je odlučio izgraditi drugi zvonik na mjesto neovisno od prijašnjega, na osmerokutnoj bazi koja počiva na četiri stupa poprečne lađe.

Subđakonska ređenja u Zaitzkofenu (6. 4. 2019.)

U subotu (6. travnja) koja se naziva Sitientes prema prvim riječima Introitusa, biskup Alfonso de Galarreta zaredio je tri subđakona u Bogosloviji Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu: Nijemca, Austrijanca i Poljaka, što je odraz međunarodnoga obilježja bogoslovije.

Subđakon se posvećuje definitivno službi Bogu, što je fizički označeno ceremonijom ,,koraka”: budući subđakon poziva se imenom i stupa korak naprijed da bi očitovao svoje obećanje da će od toga trenutka obdržavati vječnu čistoću i svakodnevno moliti molitve božanskoga časoslova (brevijara). Sada mu Crkva nalaže da nastavlja molitvu koju je Krist uspostavio na zemlji, ujedinjujući se s Njegovim bogoslužjem, hvalom i zagovorom koji on nastavlja na Nebu. To predanje mora ga zaštititi u njegovoj čistoći i staviti ga u srce trenutnih zbivanja koja Crkva bolno proživljava.

Prije tri godine učinjeno je ispitivanje u njemačkome kleru koje je otkrilo da se otprilike pola svećenika više ne ispovijeda svake godine, a pola ih više ne moli svaki dan. Trebamo snažno utvrditi da se obnova u Crkvi može postići samo težnjom za svećeničkom svetošću: sinodalni pristup i rasprave o celibatu ne samo da kler neće izvući iz slijepe ulice, nego će je u nju samo još dublje uvući.

Novi subđakoni trebaju se na veoma poseban način posvetiti Djevici Mariji, moliti je da ih očuva, razmatrati o njoj u svojim srcima i hvaliti Njezino vječno djevičanstvo da bi isprosili spasenje čovječanstva. Trebaju moliti vjernu Djevicu da bi mogli s Njome ostati na podnožju križa sve dok se ne ispuni djelo spasenja.

Izvor: fsspx.news

O, kakve li razmjene!

Mučeništvo Djevice ističe se u Šimunovom proročanstvu, kao i u izvještaju o Gospodinovoj muci. Ovaj je postavljen (govori sveti starac o Djetetu Isusu) kao znak kome će se protiviti; i samu tvoju dušu (govori o Mariji) mač će probosti. On je doista, o blažena Majko, probio Tvoju dušu. Inače da nije nju probio, ne bi mogao prodrijeti u tijelo Tvoga Sina. I uistinu, nakon što je Tvoj Isus ispustio dušu, strašno koplje koje je otvorilo njegov bok nije više dotaklo njegovu dušu, ali je probilo Tvoju dušu. Njegova duša ondje više nije bila, ali Tvoja duša nije se mogla odvojiti. Kroz Tvoju je dušu prošla silina muke i zato Te moramo s pravom častiti kao onu koja nadvisuje mučenike jer je u Tebi osjećaj patnje nadišao tjelesne muke. Zar ti nije veći mač bila ona riječ koja doista prodire kroz dušu dotle da je posve razdjeljuje: ,,Ženo, evo ti sina?“. O, kakve li razmjene! Ivan Ti se daje za Isusa, sluga za Gospodina, učenika za Učitelja, sin Zebedejev za Sina Božjega, čisti čovjek za pravoga Boga. Kako ne bi Tvoju tako plemenitu dušu probio odjek te riječi, kada i naša kamena i željezna srca sam spomen na nju razdire?

Ne čudite se, braćo, što se Mariju naziva mučenicom u duši. Čuditi se može onaj koji ne zna da Pavao kao najveću opačinu među poganima spominje da su bili bez osjećaja. Daleko je to bilo od Marijina Srca, daleko neka bude od Njezinih slugu. Ali možda će netko reći: nije li ona unaprijed znala da će Isus umrijeti? Nedvojbeno jest. No nije li se nadala da će ubrzo uskrsnuti? Jest, i to vjerno. I da je pored toga osjećala bol zbog Raspetoga? Jest, i to silno. No tko si ti, brate, ili odakle ti ta mudrost, da se više čudiš nad patnjom Marijinom, nego nad patnjom Njezina Sina? On je umro tjelesnom smrću, pa kako ne bi ona s njime umrla u srcu? U Isusu je to postigla ljubav od koje veće nema, a u Mariji ljubav kojoj poslije Isusove nema slične.

(sv. Bernard iz Clairvouxa, Propovijed o 12 zvijezda [iz II. nokturna matutina za blagdan Sedam žalosti BDM])

Kako je Krist trpio za naše grijehe?

Propovijed održana za I. nedjelju Muke (Glušnica, 7. 4. 2019.), u Kapeli sv. Josipa u Zagrebu (p. Marko Tilošanec).

Mons. Patrick Descourtieux imenovan čelnikom bivšega povjerenstva Ecclesia Dei

Papa Franjo ukinuo je 17. siječnja 2019. papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei koje je Ivan Pavao II. bio stvorio 1988., a Benedikt XVI. 2009. pripojio Kongregaciji za nauk vjere da bi se olakšali razgovori sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.

Iako priznajući da nije ispunjena njegova doktrinarna ni bitna svrha, Franjo je odlučio prenijeti mjerodavnost Povjerenstva na posebni ured unutar Kongregacije za nauk vjere. Osoblje je ostalo isto, izuzev tajnika, nadbiskupa Guida Pozza, koji je imenovan nadglednikom imanja (rizničarom) Papinskog glazbenog zbora Sikstinske kapele. 30. ožujka Sveti Otac imenovao je mons. Patricka Descourtieuxa čelnikom ureda unutar Kongregacije za nauk vjere. Upućeni izvori govore da će francuski svećenik posebno voditi odnose sa zajednicama s kojima se bavilo bivše Papinsko povjerenstvo.

Mons. Patrick Descourtieux je francuski svećenik koji je 2010. iz Pariške nadbiskupije stavljen na raspolaganje Kongregaciji za nauk vjere. Bio je bivši student École Normale Supérieure na Rue d’Ulm s doktoratom i licencijatom za predavanje teologije. Zaređen je za svećenika 1986. Nakon službovanja kao pomoćnik u župi Saint-Séverin u Parizu, bio je poslan 1989. u Rim kao član francuskoga odjela Državnoga tajništva. 1999. postao je rektor Trinité-des Monts, jedne od pet francuskih nacionalnih crkava u Vječnome gradu, istovremeno predajući na Papinskome institutu Augustinianum od 2002.

Od 2010. radio je kao službenik unutar Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, nastavljajući predavati patristiku. U nizu izdanja Sources Chrétiennes izdavačke kuće Éditions du Cerf objavio je dvije knjige o Klementu Aleksandrijskome i još dvije o komentarima psalama sv. Hilarija iz Poitiersa.

Nadamo se da će mons. Descourtieux djelotvorno raditi za obranu interesa Tradicije koja nije ograničena na liturgijsku i duhovnu praksu, nego se ona također i bitno sastoji u obrani i prenošenju katoličke vjere.

Izvor: fsspx.news; sources-chrétiennes / vatican news (30. 3. 2019.)

Pedeset godina nove Mise – obnova ili opustošenje?

Papa Pavao VI. objavio je 3. travnja 1969. godine Novus Ordo Missae, novi red mise (skraćeno nazvan: nova Misa). Ovaj sudbonosni dan obilježio je epohalnu prekretnicu u Katoličkoj Crkvi. Tako je Papa radikalno promijenio lice Crkve, prvenstveno u svetoj liturgiji. Nezabilježena novost nove Mise nije mogla izmaći štovateljima svete liturgije. Zajednička usmjerenost na Boga u prinošenju svete Misne Žrtve zamijenjena je okrenutošću svećenika i puka prema ,,stolu“ da bi se obilježila ,,Gospodnja večera“. Svečane ceremonije koje su odisale detaljima strahopoštovanja, svetosti i misticizma i doživljavane kao prodor nebeskoga u ovu prolaznost, ustupile su mjesto hladnoj i trezvenoj jednostavnosti koja podsjeća na svjetovno događanje u višenamjenskoj dvorani. Umjesto Boga, stajao je odjednom u središtu pozornosti čovjek.

Štovanje Boga ili kult čovjeka? To je bilo uznemirujuće pitanje što su se mnogi ljudi sa zaprepaštenjem pitali. Govorilo se o ,,katastrofi“ koja je neminovno dovela do razaranja. Ostvaruju li se dramatični strahovi tada zabrinutih suvremenika? Naravno, pitanje je izuzetno složeno i nabijeno emocijama. No, vremenski odmak od sada 50 godina olakšava da se mirno sagledaju stvari. A to je nužno jer u konačnici radi se o biti ili ne biti Crkve. Ovdje se ograničavamo na glavne točke kritike koje su neprestano iznošene unatrag 50 godina. Dublju i potpuniju analizu ostavit ćemo za drugu priliku. Postoje liturgijski, dogmatski i pastoralni razlozi koje treba iznijeti u prosudbi Nove mise:

1) Liturgijski razlozi

Podrijetlo nove liturgije – radi se o ,,novom stvorenju na zelenom stolu“ – dijametralno protivnom zakonima razvoja liturgije. Nikada tijekom crkvene povijesti nije bilo „liturgijske fabrikacije na pokretnoj traci“ [1]. Svaki je obred nastao: ,,pod nadahnućem Duha Svetoga, koji uvijek pomaže Crkvu do kraja vremena“ [2] i razvija se kroz stoljeća: ,,Crkva je, o tome nema sumnje, živi sklop udova. I u onim stvarima koje se tiču svete liturgije Crkva raste, razvija se i napreduje, pa se upriličuje i prilagođuje potrebama i prilikama vremena, ali uvijek tako da njezin nauk ostane netaknut i čitav.“ [3]. Drugi vatikanski sabor upozorio je protiv revolucionarnih zahtjeva posve nove liturgije: ,,Neka se, napokon, ne uvode novosti ako to ne traži istinska i sigurna korist Crkve i uz oprezno nastojanje da novi oblici na neki način organski izrastu iz već postojećih oblika“ [4].

Ali ovo je upozorenje bačeno u vjetar, kako je kardinal Ratzinger neprestano ukazivao 1989. godine: ,,Ono što se nakon sabora u velikoj mjeri dogodilo znači nešto sasvim drugo: liturgija je zamijenjena napravljenom liturgijom. Prešlo se iz živoga procesa rasta i postajanja u napravljeni obred. Nije se više htjelo nastaviti s organskim rastom i sazrijevanjem koji je živio stoljećima, već na njegovo mjesto – prema uzorku tehničke proizvodnje – staviti napravljen plitki proizvod trenutka. Gamber se tom falsificiranju usprotivio budnošću istinskog proroka i neustrašivošću pravoga svjedoka... Liturgijska reforma u svom konkretnom ostvarenju sve više je odstupala od tog izvornoga (najdublje biti liturgije). Rezultat nije preporod već opustošenje.“ [5].

Je li Dokument o ljudskome bratstvu zamagljivanje očiju?

Sadržaj ovoga dokumenta s katoličkoga gledišta predstavlja ozbiljan problem. Iako to nije nauk Učiteljstva, tj. ono što papa naučava kao vrhovni pastir, dokument sadrži izraze koje katolička vjera ne može prihvatiti. Pogledajte naš članak ,,Od utopije do krivovjerja”.

A i s muslimanskog stajališta je također jasno da veliki broj sljedbenika Muhameda ne može prihvatiti ovaj tekst.

Tko je Ahmed el-Tayeb?

Važno je prije svega shvatiti da veliki imam Al-Azhara, koji je potpisao dokument s papom Franjom, ne predstavlja mnogo za islam. On je zaposlenik egipatske vlade, vlada ga je imenovala i dužan je slijediti određenu vladinu politiku. On nije čak jednoglasno prihvaćen ni na sveučilištu kojim upravlja, a još manje u muslimanskome svijetu.

Ne smijemo zaboraviti da jedan čovjek ne predstavlja islam na način na koji papa predstavlja Katoličku Crkvu. Štoviše, islam je podijeljen na mnoge različite grane – najvažniji su šiiti i suniti – škole, tendencije ili tumačenja. Dokument potpisan 4. veljače 2019. dakle zapravo samo predstavlja stajalište čovjeka koji ga je potpisao i njegovih bliskih sljedbenika.

A ruke su mu vezane. Ne može si priuštiti ustupke u određenim točkama, koje bi na nj privukle gnjev njegovih vjernika.

Granice teksta namijenjenoga zapadnome svijetu

Nekoliko primjera iz teksta bit će za to dovoljno.

Zaborav sinagoga

,,Zaštita mjesta bogoslužja – hramova, crkava, džamija – je dužnost koju religije jamče”. Pojam ,,hramovi” može se primijeniti na protestantsko ili čak pogansko mjesto bogoslužja, kao što su budizam ili šintoizam. Ali ona se obično ne primjenjuju na sinagogu... Ova riječ neobično nedostaje u dokumentu i to iz dobroga razloga: vrlo malo muslimana bi je na tome mjestu toleriralo.

Raspored sv. Misa (travanj 2019.)

Zagreb (Kapela sv. Josipa, Jurja Denzlera 37):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
7. 4.	I.	I. nedjelja Muke (Glušnica)	18 h
13. 4.	III.	Subota u I. tjednu Muke	18 h
14. 4.	I.	II. nedjelja Muke (Cvjetnica)	10 h
15. 4.	I.	Veliki ponedjeljak	18 h
16. 4.	I.	Veliki utorak	18 h
17. 4.	I.	Velika srijeda	18 h
18. 4.	I.	Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje	18 h
21. 4.	I.	Uskrs	18 h
22. 4.	I.	Uskrsni ponedjeljak	10 h
25. 4.	I.	Uskrsni četvrtak	18 h
26. 4.	I.	Uskrsni petak	18 h
27. 4.	I.	Uskrsna subota	18 h
28. 4.	I.	Bijela nedjelja	18 h

Napomene:

- Pobožnost Križnoga puta održat će se na I. nedjelju Muke (7. 4.) u 17.30 h (prilika za sv. Ispovijed: 17 – 17.30 h) te na Veliku srijedu (isti termin).

- Na nedjelju Cvjetnice održat će se blagoslov grančica nakon kojega će uslijediti procesija.

- Nakon Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak prenosi se Presveto na pokrajnji oltar te će se tom prilikom održati klanjanje u tišini (Getsemanska ura) do 22 h.

- Na Veliki petak (19. 4.) obvezuje post (jedan cjeloviti obrok i dva mala) i nemrs (uzdržavanje od konzumacije mesa). Prema tradicionalnoj disciplini nemrs obvezuje od sedme godine života, a post od punoljetnosti. Osim toga se veoma preporuča obdržavanje nekadašnje (tradicionalne) discipline posta (bez obveze nemrsa za glavni obrok) na sve ostale dane u korizmi (osim nedjelja).

- Na Uskrs će nakon sv. Mise biti blagoslov hrane.

- Podsjećamo na crkvenu zapovijed o godišnjoj obvezi primanja sakramenata sv. Ispovijedi i Pričesti koja se prema odredbi našega distrikta može ispuniti u korizmenome i uskrsnome vremenu.

Split (Kapela sv. Jeronima, Zrinsko-frankopanska 58):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
6. 4.	III.	Subota u III. korizmenom tjednu	18 h
7. 4.	I.	I. nedjelja Muke (Glušnica)	9 h
14. 4.	I.	II. nedjelja Muke (Cvjetnica)	18 h
15. 4.	I.	Veliki ponedjeljak	18 h
16. 4.	I.	Veliki utorak	18 h
17. 4.	I.	Velika srijeda	18 h
18. 4.	I.	Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje	18 h
19. 4.	I.	Veliki petak – služba Muke Gospodnje	15 h
20. 4.	I.	Velika subota – služba vazmenoga bdijenja	20 h
21. 4.	I.	Uskrs	9 h
27. 4.	I.	Uskrsna subota	18 h
28. 4.	I.	Bijela nedjelja	9 h

Napomene:

- Na prvu subotu u mjesecu (6. 4.) uslijedit će nakon sv. Mise euharistijsko klanjanje koje će trajati do ponoći.

- Pobožnost Križnoga puta održat će se na Subotu u III. korizmenom tjednu (6. 4.) u 17.30 h (prilika za sv. Ispovijed: 17 – 17.30 h) te na Veliku srijedu (isti termin).

- Na nedjelju Cvjetnice održat će se blagoslov grančica nakon kojega će uslijediti procesija.

- Nakon Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak prenosi se Presveto na pokrajnji oltar te će se tom prilikom održati klanjanje u tišini (Getsemanska ura) do ponoći.

- Nakon Mise vazmenoga bdijenja i na Uskrs će biti blagoslov hrane.

Rijeka (Centar Zamet, Trg riječkih olimpijaca 1):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
14. 4.	I.	II. nedjelja Muke (Cvjetnica)	18 h
22. 4.	I.	Uskrsni ponedjeljak	18 h

Slavonski Brod (Falcon electronic, Vinogradska 2b):

Datum	Raz.	Liturgijski dan	Sat
28. 4.	I.	Bijela nedjelja	10 h

Obljetnica smrti nadbiskupa Marcela Lefebvrea

U ovome času preklinjemo Rim i biskupe: odrecite se zlokobnog ekumenizma, laiciziranja države i protestantiziranja božanskoga kulta; vratite se zdravoj Tradiciji Crkve! Pa makar s tisuću dekreta i ekskomunikacija zapečatili grob koji ste iskopali istinskoj svetoj Misi, katekizmu Tridentskoga sabora i sveopćem kraljevanju Isusa Krista: život će ipak uskrsnuti, čak i iz zatvorenog groba. „Jeruzaleme, Jeruzaleme, obrati se Gospodinu, Bogu svome!“

Bitan znak za takvu svijest i povratak mogao bi biti da se nakon zatvaranja groba nadbiskupa Lefebvrea službeno otvori informativni postupak za utvrđivanje herojskog stupnja krjeposti ovoga čovjeka. Mi, njegovi sinovi, povlašteni smo svjedoci ovih njegovih krjeposti, snage njegove vjere i njegove goruće ljubavi prema Bogu i bližnjemu, njegove predanosti volji Božjoj, njegove poniznosti i blagosti, njegova molitvenoga života i poklonstvenoga duha, njegove mržnje prema grijehu i njegova zaziranja od zablude i laži. Nitko mu se nije približio, a da nije bolji od njega otišao. Zračio je svetost i služeći joj kao sredstvo, stvarao ju je u svojemu okružju.

Iz propovijedi Generalnog poglavara p. Franza Schmidbergera prigodom ukopa nadbiskupa Marcela Lefebvrea (29. 11. 1905. – 25. 3. 1991.), 2. travnja 1991. godine u Ecôneu.