subota, 15. lipnja 2019.

Dublje razumijevanje otajstava Krunice



Sv. Ljudevit Marija Grignion de Montfort (1673.-1716.) potiče nas u djelu Tajna Krunice na revnu molitvu krunice.

,,Da bih vas još više potaknuo na prakticiranje ove pobožnosti velikih duša, dodao bih da nas Krunica koju molimo uz razmatranje o njezinim otajstvima neprimjetno podiže prema savršenoj spoznaji Isusa Krista, pročišćava naše duše od grijeha, čini nas pobjednicima nad svim našim neprijateljima, olakšava prakticiranje kreposti, čini nas da gorimo ljubavlju prema Isusu Kristu, obogaćuje nas milostima i zaslugama, pruža nam sredstva potrebna da isplatimo sve naše dugove prema Bogu i čovjeku, te nam konačno pomaže da dobijemo sve vrste milosti od Boga.”

Kasnije, 1917. godine, u svakom od svojih ukazanja u Fatimi Gospa je uporno tražila da molimo ,,svakodnevno Krunicu”. Dana 13. srpnja 1917. Gospa je dodala:

,,Kad molite Krunicu, ponavljajte nakon svakog otajstva: 'O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe'.”

A sestra Lucija (1907.-2005.) rekla je o. Fuentesu 26. prosinca 1957.:

,,U posljednjim vremenima u kojima živimo Blažena Djevica dala je Krunici novu djelotvornost, tako da nema problema, ma koliko god težak bio, bio on vremeniti, a osobito duhovni, povezan s našim osobnim ili obiteljskim životom – obiteljima u svijetu, redovničkim zajednicama ili životima naroda i nacija – nema problema, koliko god težak bio, koji ne bismo mogli riješiti molitvom svete Krunice. Po svetoj Krunici bit ćemo spašeni, posvetit ćemo se, utješit ćemo Gospodina i postići spasenje mnogih duša.”

P. R. Garrigou-Lagrange (O. P.) govori nam u djelu Majka Spasiteljeva:

,,Da bismo bolje razumjeli što bi trebala biti Krunica, trebamo se prisjetiti kako ju je shvatio sv. Dominik (1170.-1221.) pod nadahnućem Blažene Djevice, u vremenu kada je južna Francuska bila pustošena albigenskim krivovjerjem, prepunim manihejskih zabluda koje su poricale beskrajnu Božju dobrotu i moć, tvrdeći da postoji načelo zla koje je često pobjeđivalo. Nije bila napadnuta samo kršćanska moralnost, nego dogma, velika otajstva stvaranja, otkupiteljskoga utjelovljenja, silaska Duha Svetoga, vječnoga života na koji smo svi pozvani. Upravo u to vrijeme je Blažena Djevica sv. Dominiku obznanila metodu propovijedanja koja je do tada bila nepoznata, što mu je rekla da će u budućnosti biti jedno od najmoćnijih oružja protiv zabluda i nedaća. To je skromno oružje koje izaziva podsmijeh nevjernih koji ne razumiju Božja otajstva. Pod tim nadahnućem sv. Dominik putovao je kroz heretička sela, okupljao ljude i propovijedao o otajstvima spasenja, utjelovljenja, otkupljenja, vječnoga života. U skladu s Marijinim nadahnućem on je razlikovao radosna, žalosna i slavna otajstva. Propovijedao je nekoliko trenutaka o svakom od 15 otajstava, a nakon svake propovijedi dao je da se izmoli deset Zdravomarija.”

Izvor: fsspx.news

utorak, 11. lipnja 2019.

Djelovanje Duha Svetoga u nama po Mariji



Kroz sakrament potvrde primamo puninu darova Duha Svetoga i On sam ispunjava naše duše i osvjetljava ih ognjem svoje ljubavi, čineći nas dionicima ljubavi kojom Bog sebe ljubi u otajstvu Presvetoga Trojstva. Prema sv. Grignionu de Montfortu (Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, br. 20), Duh Sveti postaje plodonosan u Mariji i proizvodi svoja remek-djela samo u njoj i kroz nju (sveto čovječanstvo našega Gospodina, posvećenje duša). Ona je na Pedesetnicu usred apostola te im se prema drevnoj predaji po njoj daju darovi Duha Svetoga. Naša Pedesetnica je primanje sakramenta potvrde i darovi Duha Svetoga daju se samo po njoj (kao i sve druge milosti).

Duboki razlog za ovo djelovanje Duha Svetoga u Mariji i po Mariji leži u samom Njegovom odnosu s njome. Crkveni oci nazivaju je sacrarium Spiritus Sancti (svetište Duha Svetoga); još od srednjega vijeka ona se obično priziva kao zaručnica Duha Svetoga. Duh Sveti je dar Oca i Sina. Sveti Toma objašnjava da Bog stvorenju želi dati sebe koliko god može. Taj dar je sam Duh Sveti. Međutim, nakon istočnoga grijeha zapreka se nalazi u samoj posudi koja je manje ili više zapriječena stvarnim grijesima i ranama istočnoga grijeha. Samo jednom u cijeloj povijesti čovječanstva je donum Dei altissimi (dar višnjega Boga) bio u potpunosti primljen te nije naišao na nikakvu zapreku. Samo jednom je primljen bez i najmanjeg oklijevanja, jer samo jedanput Sveti Duh pronalazi posudu u koju ulazi da je potpuno čista i neokaljana.

Drugim riječima, u cijeloj povijesti je samo dušu Bezgrješne Duh Sveti mogao potpuno preobraziti na takav način da je ona bila i jest potpuno predana Njegovoj volji i nadahnućima. Stoga su sve njezine misli, riječi, djela na neki način više misli, riječi i djela Duha Svetoga nego njezina vlastita. Ona nikada neće misliti ni na što drugo osim na ono što je Duh Sveti čini da misli, ona će govoriti samo Božje riječi itd. Ona je na neki način vidljiva prisutnost Duha Svetoga u svijetu, Njegovo svetište, Njegovo svetohranište, Njegova zaručnica. Njezina se veličina sastoji u činjenici da je Marijina ljudska osoba, kći sv. Ane i sv. Joakima, od svoga Bezgrešnoga Začeća tako intimno povezana s trećom osobom Presvetoga Trojstva da je ona više prisutnost Duha Svetoga u svijetu negoli je sama prisutna.

Zaključno: gdje je Marija, tu je Duh Sveti. Duh Sveti je na zemlji ondje gdje je Marija. Stoga će nas u onoj mjeri u kojoj smo posvećeni Bezgrješnoj, Duh Sveti zahvatiti svojim darovima i učiniti da neizrecivi pečat sakramenta potvrde procvjeta.

Izvor: fsspx.news

subota, 8. lipnja 2019.

Osluškivati glas Duha Svetoga u tišini



Propovijed p. Marka Tilošanca održana na blagdan Duhova (4. 6. 2017.) u Zagrebu o djelovanju Duha Svetoga u tišini koja je preduvjet svakoga pravoga duhovnoga i molitvenoga ozračja.

srijeda, 5. lipnja 2019.

Intervju s biskupom Fellayom: ,,Današnjem svijetu više od svega trebaju svećenici”



Biskup Bernard Fellay objavio je u izdavačkoj kući Via Romana knjigu s intervjuima koje je dao Robertu Landersu, vjerniku laiku koji ga je 2016. godine intervjuirao u Menzingenu.

Preuzvišeni, objavljujete knjigu lijepo nazvanu ,,Za ljubav prema Crkvi”. Možete li nam nešto reći o njezinom nastanku?

Biskup Fellay: Ova knjiga ima dugu povijest. Raspored mojih obveza mi nije dao svu slobodu koja bi bila potrebna za pisanje takvoga djela. Ono je prvi put zamišljeno prije oko četiri godine! A pisanje je dovršeno prije više od godinu dana. Kao rezultat toga, teme koje se odnose na aktualne novosti su djelomično zastarjele.

,,Za ljubav prema Crkvi” poziva nas da postavimo pitanje o mjestu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. u Crkvi. Ne bi li to mjesto trebalo biti u Rimu jer je Rim glava, ali i srce Crkve?

Srce Crkve je Duh Sveti, to je Isusova ljubav, a to je također svećeništvo, tako blisko povezano s našim Gospodinom i Njegovim Svetim Srcem. Glava Crkve je Krist.

Ovdje na zemlji je vidljivi vođa Crkve papa kome smo naravno podložni, kojega poštujemo i kojega smo uvijek poštovali, kao i sve zakonite autoritete crkvene hijerarhije.

Mjesto Bratstva je u središtu, u srcu Crkve. Jer svećeništvo i sveta Misa, blisko povezani jedno s drugim, su srce Crkve; pumpa koja prenosi život milosti po cijelome tijelu.


Kao rimokatolicima je naše mjesto također u Rimu. Ali znate da prolazimo kroz strašnu krizu, uistinu đavolsku dezorijentiranost, koja je zamijenila vječni Rim, učitelja mudrosti i istine, novim Rimom, rođenim iz Drugoga vatikanskoga sabora, neomodernističkim Rimom s liberalnim tendencijama, kojemu se moramo oduprijeti da bismo zadržali vjeru.

nedjelja, 2. lipnja 2019.

Kristovo poniženje vodi prema slavnome uzvišenju



Propovijed p. Marka Tilošanca održana na blagdan Uzašašća (Spasova, 30. 5. 2019.) u Kapeli sv. Josipa (FSSPX) u Zagrebu o povezanosti Kristovoga poniženja u smrti i muci s Njegovim slavnim uzvišenjem koje slavimo u ovome blagdanu.

četvrtak, 30. svibnja 2019.

Značaj sv. Ivane Arške za pravu slobodu pojedinca i naroda



Izvadak iz propovijedi vlč. Hansa Milcha održane 31. 5. 1981. u Mainzu o ulozi sv. Ivane Arške (čiji se blagdan slavi 30. svibnja) za pravu slobodu pojedinca i naroda u svjetlu novovjekovne tiranije globalizma koji ugrožava identitet europskih naroda.

srijeda, 29. svibnja 2019.

Časopis Christus Rex (br. 20): 50 godina Novus orda


Dostupan je novi, 20. broj časopisa Christus Rex – drugi broj u 2019. godini, koji je posvećen temi 50. obljetnice od objavljivanja novog reda Mise. Časopis možete osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. te skinuti na sljedećoj poveznici.

Časopis je dostupan besplatno, a zahvalni smo za svaki dobrovoljni prilog da bi se pokrili troškovi tiska i poštarine.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:
fsspxhr(et)gmail.com

Sadržaj:
Svjedočanstva o novom obredu Mise

Simbolika požara katedrale Notre-Dame

ponedjeljak, 27. svibnja 2019.

Raspored sv. Misa (lipanj 2019.)




Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
28. 5. (ut.)
III.
sv. Augustin Kenterberijski, b. i isp.
18 h
29. 5. (sri.)
II.
Bdijenje uoči Uzašašća
18 h
30. 5. (čet.)
I.
Uzašašće (Spasovo)
18 h
2. 6.
II.
Nedjelja nakon Uzašašća
18 h
9. 6.
I.
Nedjelja Duhova
10 h
11. 6.
I.
Duhovski utorak
18 h
12. 6.
I.
Duhovska kvatrena srijeda
18 h
16. 6.
I.
Nedjelja Presvetoga Trojstva
10 h
19. 6. (sri.)
III.
sv. Julijana Falconieri, dj.
18 h
20. 6. (čet.)
I.
Tijelovo
9.30 h
23. 6.
II.
II. nedjelja nakon Duhova
18 h
30. 6. (ned.)
I.
Proslava svetkovine Srca Isusova
(sp.: III. nedjelja nakon Duhova)
10 h


Split (Kapela sv. Jeronima, Zrinsko-frankopanska 58):



Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
31. 5. (pet.)
II.
BDM Kraljica
18 h
1. 6.
III.
sv. Anđela Merici (prva subota)
18 h
2. 6.
II.
Nedjelja nakon Uzašašća
9 h
9. 6.
I.
Nedjelja Duhova
18 h
10. 6.
I.
Duhovski ponedjeljak
7 h
16. 6.
I.
Nedjelja Presvetoga Trojstva
18 h
17. 6. (pon.)
III.
sv. Grgur Barbarigo, isp.
7 h
20. 6. (čet.)
I.
Tijelovo
18 h
23. 6.
II.
II. nedjelja nakon Duhova
9 h
30. 6.
I.
Proslava svetkovine Srca Isusova
(sp.: III. nedjelja nakon Duhova)
18 h



Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
8. 6. (sub.)
I.
Bdijenje uoči Duhova
18 h
15. 6.
I.
Duhovska kvatrena subota
18 h


Slavonski Brod (Falcon electronic, Vinogradska 2b):

Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
30. 6.
I.
Proslava svetkovine Srca Isusova
(sp.: III. nedjelja nakon Duhova)
18 h

subota, 25. svibnja 2019.

Nova Eva



Da bismo razumjeli Gospinu izravnu ulogu u našem spasenju, moramo se vratiti u Edenski vrt. Tu imamo raj, muškarca i ženu, imamo drvo, imamo zloga anđela.

Muškarac i žena bili su bez roditelja i bili su roditelji svima. Oni su bili najveća od svih ljudskih bića i stvoreni su u stanju izvorne pravednosti, tj. u stanju milosti.

Vidimo kako đavao postiže veliku pobjedu nad Adamom na dva načina: putem drva i žene. Žena vodi čovjeka do stabla, a stablo za čovjeka rađa smrt. Đavao je zaveo ženu, a žena je iz ljudskoga poštovanja uzrokovala da čovjek sagriješi.

Kao učinak toga, ti prvi roditelji postaju začetnici smrti. Oni su u stanju priopćavati fizički život, ali s tim fizičkim životom dolazi kazna fizičke smrti i neposredne duhovne smrti, budući da su sva njihova djeca rođena u istočnome grijehu.

Od prvoga grijeha prvih roditelja dolaze svi susljedni grijesi čovječanstva. Možemo reći da je istočni grijeh bio izvor ,,kulture smrti”. Duhovna smrt dovodi do fizičke smrti. Sljedeći događaj u Svetome pismu je kako Kajin ubija Abela. I ubojstva i drugi zločini odatle se jednostavno nastavljaju sve do današnjeg svijeta, gdje se milijuni ubijaju.

No Bog je od vječnosti odlučio da preokrene grijeh tako izvodeći potpuni preokret događaja u vrtu, tako da se djelo otkupljenja ponekad naziva ,,božanskom osvetom”.

U samom trenutku pada (s ljudske točke gledišta, jer Bog sve istodobno vidi u vječnosti), Bog izdaje naredbu za svoj lijek. Da bi ovaj lijek bio božanska osveta, On treba čovjeka, ženu i drvo. Kao što je intervenirao u stvaranju prvog Adama i Eve, tako će morati intervenirati i za drugog Adama i Evu. Razmislimo kako On ostvaruje svoju osvetu.

četvrtak, 23. svibnja 2019.

Kako katolički prosuditi papu Franju i patrijarha Irineja?


U listu Hrvatski tjednik objavljen je 16. svibnja 2019. članak p. Marka Tilošanca koji daje osvrt na nedavnu izjavu pape Franje o postupku kanonizacije bl. Alojzija Stepinca u svjetlu trenutne crkvene krize kao i duhovnih obilježja tzv. pravoslavlja – istočnoga raskolništva. Tekst članka prenosimo u nastavku.


Nedavni događaji oko posjeta pape Franje Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji uzburkali su duhove u našim domoljubnim i vjerničkim krugovima kojima je na srcu lik i djelo bl. Alojzija Stepinca. Onima koji su bolje upućeni u suvremena zbivanja u Katoličkoj Crkvi, dobro je poznato da to nije slučajnost jer gotovo da nema putovanja ili javnog nastupa pape Franje koji ne bi izazvao kontroverze. No nas Hrvate posebno smeta kada se relativiziraju osobnosti koje nam predstavljaju ideale, koje su ostavile neizbrisivi pečat u našoj nacionalnoj duhovnoj, moralnoj, kulturnoj prošlosti. Jedna od njih je zasigurno lik i djelo bl. Alojzija Stepinca, koji stoji kao ,,najveći prelat Katoličke Crkve, kako ga je bio nazvao papa Pio XII. On stoji kao simbol borbe za prava Crkve i našega naroda usred jugokomunističkoga terora – svjedočanstva za koje je položio i svoj život. Iako mu vjernički puk iskazuje svoje najdublje štovanje i time očituje želju da bude uzdignut na čast oltara u cijeloj Crkvi – proglašen svetim, čini se da papa Franjo pokazuje drukčije sklonosti. Osnivanje mješovitoga katoličko-pravoslavnoga povjerenstva da bi se navodno ispitao Stepinčev lik i djelo, poznavateljima crkvenih i društvenih prilika odmah se pokazalo kao vrlo sporan potez koji samo može dovesti do potkopavanja općenitog duhovnog stanja. Da su takva pribojavanja opravdana pokazao je daljnji razvoj stvari, u koji spada nedavna papina izjava i želimo zato pogledati u pozadinu da bismo vidjeli kako uistinu trebamo ocijeniti papin potez o osnivanju spomenutoga povjerenstva, kao i posljedice koje su odatle proizašle.

U zdravo orijentiranim domaćim obavijesnim izvorima mogli smo se susresti s više raščlambi ovoga problema, kojima ipak nedostaje dublje perspektive da bi se ispravno sagledala problematika. U osvrtu na stanje unutar Srpske pravoslavne crkve uglavnom se zadržava pogled na društvenim i političkim očitovanjima ove vjerske zajednice, dok nedostaje onaj pravi vidik na duhovne pretpostavke iz kojih ovo prethodno proizlazi. Isto to vrijedi i za trenutno stanje unutar Katoličke Crkve, gdje se dominantno usmjerenje proizašlo iz smjernica Drugoga vatikanskoga sabora prosuđuje također iz društvenih i političkih obilježja, a premalo se vodi računa o teološkim postavkama koje uvjetuju društveno djelovanje. Želimo zato ovdje zaviriti malo dublje i promotriti doktrinarna obilježja (srpskoga) pravoslavlja, kao i modernoga – progresivističkoga usmjerenja unutar Katoličke Crkve te uvidjeti koliko su ove dvije pojave međusobno povezane na primjeru aktualnih kontroverzi.

utorak, 21. svibnja 2019.

Zajedničko službeno priopćenje biskupa Huondera i p. Pagliaranija



Papa Franjo razriješio je 20. svibnja 2019. biskupa Vitusa Huondera njegovih dužnosti kao biskupa Biskupije Chur (Švicarska), imenujući administratora radi izbora njegova nasljednika. Prema nakani koju je izrazio prije dugo vremena, biskup Huonder povlači se u kuću Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Jedina svrha toga koraka je da se posveti molitvi i tišini, da bi služio isključivo tradicionalnu Misu i djelovao za Tradiciju, jedini put za obnovu Crkve.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. cijeni hrabru odluku biskupa Huondera i raduje se što je u mogućnosti pružiti mu duhovno i svećeničko okružje koje on tako duboko želi. Neka taj primjer slijede i drugi da bi se ,,sve obnovilo u Kristu“.

20. svibnja 2019.

mons. Vitus Huonder,
umirovljeni biskup Chura

don Davide Pagliarani,
generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

nedjelja, 19. svibnja 2019.

Osvrt na Otvoreno pismo biskupima Katoličke Crkve



U utorak, 30. travnja 2019., dvadesetak katoličkih teologa i sveučilišnih profesora objavilo je Otvoreno pismo biskupima Katoličke crkve pozivajući ih da interveniraju glede pape Franje, tražeći ga da se odrekne krivovjerja za koje je optužen. U slučaju da u tome ustraje, utvrdio bi se kanonski prijestup krivovjerja (hereze), a papa bi bio ,,podložan kanonskim posljedicama”. Sažetak koji su objavili autori objašnjava ovu posljednju točku: ako se Franjo tvrdoglavo odbije odreći svojih krivovjerja, od biskupa će se tada tražiti da proglase ,,da je postao svojevoljno lišen papinstva”.

Ovaj sažetak također objašnjava da je ovo Pismo treći korak postupka koji je započeo u ljeto 2016. Prvi se sastojao od privatnoga pisma 45 potpisnika, upućenoga svim kardinalima i istočnim patrijarsima te prokazujući krivovjerja ili teške zablude koje zastupa ili podržava apostolska pobudnica Amoris Laetitia. U drugom koraku predstavljen je tekst Correctio filialis (Sinovski ispravak), koji je potpisalo 250 sudionika, a objavljen je u rujnu 2017. godine, poduprt peticijom koju je potpisalo 14.000 osoba. Tu se od pape tražilo da zauzme stav o teškim zastranjenjima koja su proizveli njegovi spisi i izjave. Konačno, ovo Otvoreno pismo tvrdi da je papa Franjo kriv za kažnjivo djelo krivovjerja te ga nastoji dokazati, jer riječi i djela pape Franje predstavljaju duboko odbacivanje katoličkog nauka o braku, moralnom zakonu, milosti i oproštenju grijeha. Već je više od 5.000 ljudi potpisalo peticiju koju su autori objavili na internetu.

Ova inicijativa otkriva rastuću uznemirenost i ogorčenost mnogih katolika neočigled spisa i djela sadašnjega rimskoga prvosvećenika. Postoji zasigurno dobar razlog za zabrinutost kad se suočimo s naukom pape Franje u moralnim pitanjima. Štoviše, danas postoji veća uznemirenost u katoličkim krugovima glede zabluda u ovom području, nego pogrešnih stvari protiv vjere. Ali Papin nauk je također devijantan – ako ne još više – u pitanjima vjere.

subota, 18. svibnja 2019.

Marija i svećeništvo


Međutim, postoji samo jedan način da iskažemo Bogu najveću slavu, upravo po žrtvi našega Gospodina na Križu koja se svakodnevno obnavlja na oltaru. Tu se samo po Kristu, s Kristom i u Kristu daje Presvetome Trojstvu sva čast i slava. Isto tako postoji samo jedna mogućnost otkupljenja i vraćanje božanskoga života dušama, upravo po Krvi našega Gospodina koja se ulijeva u duše po kanalima sakramenata, da bi ih izbavila iz zatvora istočnoga grijeha, očistila od svih prljavština, očistila ih i iscijelila od duhovne gube, ispunila svjetlošću i svim božanskim blagom.

A tko je prema volji Gospodina našega Isusa Krista jedino sposoban izvršiti na zemlji djelo otkupljenja, nastaviti iskazivati Bogu svu slavu i ulijevati Kristovu Krv u duše? Svećenik. Prema tome, ono što najviše zaokuplja Bezgrješno Srce Djevice, koje tako čezne za spasenjem svoje jadne izgubljene djece, jest svećeništvo. Najdublja želja naše Kraljice je pružiti svome Sinu nastavljače Njegova spasiteljskoga djela, tako da bi po tim sredstvima, blisko sjedinjenima s Njezinim Sinom po svećeničkome znamenu, plamen Njegovoga Presvetoga Srca mogao gorjeti svugdje na zemlji: Put, Istina i Život.

Koliko dakle mora biti velika želja Blažene Djevice da se posvuda umnože ovi raspodjelitelji božanskih milosti, Kristovi instrumenti ,,par excellence. Jer upravo po njima može ona prije svega ispuniti svoje poslanje da daje svijetu Isusa, posvećuje duše i pretvara ih u druge Kriste. Bez njih bi one duše za koje je Ona toliko molila, tako puno trpjela i žrtvovala svoga Sina; te duše, njezina ljubljena djeca, bile u opasnosti da se vječno odvoje od svoje Majke, da budu vječno proklete.

Zato Ona želi obavljati svoju službu Posrednice svih milosti, osobito među velikodušnim dušama, u kojima podiže poziv, poziva ih na viši život s milostima svjetla i snage da prevladaju oklijevanja i prepreke, također s bezbrojnim milostima u izravnoj pripremi za svećeništvo, sve do blagoslovljenoga trenutka kada može predstaviti ređenika svome Sinu koji ga po biskupovim rukama doista čini drugim sobom. Doista, ,,ako Djevica, Majka Božja, ljubi sve duše gorljivom ljubavlju, ona ima posebnu naklonost prema svećenicima koji su živa slika Isusa Krista (Pio XI.).

Izvor: fsspx.news