A. Prethodne
napomene
Kritika novog obreda ne može biti kritika Mise u sebi, jer to je sama
žrtva našega Gospodina koju je on ostavio svojoj Crkvi, nego se radi o
ispitivanju, je li to prikladan obred za utjelovljenje i izvršenje ove uzvišene
žrtve.
Onima koji ne poznaju ništa drugo osim Novus ordo Missae, teško je
razumijeti što im je sve oduzeto, i pohađanje "latinske Mise" često
izgleda kao nešto strano. Da bismo vidjeli jasno o čemu se radi, potrebno je
imati jasno razumijevanje definiranih istina naše vjere o Misi. Samo u svjetlu
toga može se "novi obred" Mise prosuditi.
B. Što je Novus Ordo Missae?
Razmotrimo najprije elemente Novus Ordo Missae. Neki su
katolički:
a) svećenik
b) kruh i vino
c) poklecanja
d) znakovi križa, itd.
ali neki su
protestantski:
a) stol,
b) posuđe iz svakidašnje uporabe,
c) pričest pod obje prilike i na ruku, itd.
Novus Ordo Missae preuzima ove heterodoksne elemente usporedno s katoličkima
kako bi oblikovalo liturgiju za modernističku religiju koja će sklopiti ženidbu
između Crkve i svijeta, katoličanstva i protestantizma, svjetla i tame. Doista,
Novus Ordo Missae prezentira se kao:
Ø gozba. To se očituje u uporabi stola oko kojeg se okuplja Božji narod
kako bi prinio kruh i vino, a pričest se dijeli iz prilično svakidašnje
oblikovanih posuda, često pod obje prilike, i obično na ruku. (Valja također
primijetiti gotovo potpuno brisanje referenci o misi kao žrtvi).
Ø naracija prošlih događaja. To je vidljivo u glasnom izgovaranju riječi
od strane predsjedatelja, koji izgovara Gospodinove riječi kako ih čitamo u sv.
Pismu (umjesto izgovaranja sakramentalne formule) te pritom ne čini pauzu dok
ne pokaže Hostiju narodu.
Ø zajedničko okupljanje. Krist se smatra moralno prisutnim, ali ignorira
u svojoj sakramentalnoj prisutnosti.
Valja primijetiti također
brojne promjene u rubrikama:
Ø celebrant je okrenut narodu iz pozicije gdje je prije stajalo
svetohranište.
Ø odmah nakon posvete, slijedi poklik naroda: “tvoj slavni dolazak
iščekujemo”.
Ø sveto posuđe više nije pozlaćeno.
Ø zanemaruju se posvećene čestice.
Ø svećenik više ne drži spojenima palac i kažiprst nakon posvete.
Ø posuđe se ne purificira na način kao prije.
Ø pričest se najčešće podjeljuje na ruku.
Ø poklecanja sa strane svećenika i klečanje sa strane vjernika veoma su
reducirani.
Nadalje, Novus Ordo
Missae definirao je sebe na sljedeći način:
,,Večera Gospodnja ili misa, je sveti zbor, ili skup Božjega naroda okupljenog
zajedno pod predsjedanjem svećenika da bi slavio spomen Gospodnji.’’ (Papa
Pavao VI, Opća uredba Rimskog misala, § 7, verzija 1969.)
Što je cilj Novus Ordo Missae kao obreda?
... Namjera pape Pavla VI. s obzirom na ono što se obično naziva Misa, bila je
reformirati katoličku liturgiju na takav način da bude gotovo posve podudarna s
protestantskom liturgijom ... Bila je to kod pape Pavla VI. ekumenska nakana da
se ukloni, ili barem ispravi, ili barem relaksira, ono što je previše katoličko,
u tradicionalnom smislu, u Misi, i ponavljam, da se katolička Misa približi
kalvinskoj misi ... *
* Jean Guitton, 19. prosinca 1993. u: Apropos (17), str. 8. [također u: Christian
Order, listopad 1994.]. Jean Guitton bio je intimni prijatelj pape Pavla VI.
Pavao VI imao je 116 njegovih knjiga te je načinio marginalne studijske bilješke
u 17 od njih.
,,Kada sam počeo raditi na toj trilogiji bio sam zabrinut mjerom u kojoj je
katolička liturgija bila protestantizirana. Što je detaljniji bivao moj studij
revolucije, to je očitije postajalo da je nadmašio protestantizam i da je
njegov konačni cilj humanizam.’’ (M. Davies, Pope Paul's New Mass, str. 137 i
149). Ovo potonje je poštena ocjena kada se uzmu u obzir provedene promjene,
postignuti rezultati i tendencije moderne teologije, čak i papinske teologije.
Tko je načinio Novus Ordo Missae?
To je izum liturgijske komisije, Consiliuma, čija je vodeća ličnost bio o.
Annibale Bugnini (postao nadbiskupom 1972. zbog svojih zasluga), a koji je
također uključivao šest protestantskih stručnjaka. O. Bugnini (glavni autor
Sacrosanctum Conciliuma II. vatikanskog sabora) imao je vlastite ideje o
popularnom sudjelovanju u liturgiji (La Riforma Liturgia, A. Bugnini, Centro
Liturgico Vincenziano, 1983), dok su protestantski savjetnici imali vlastite
heretične ideje o biti svete Mise.
Ipak, onaj po čijem autoritetu je Novus Ordo Missae bio proveden u stvarnost jest
papa Pavao VI., koji ga je "proglasio" svojom apostolskom konstitucijom,
Missale Romanum (3. travnja, 1969). Međutim, taj propis je vrlo nejasan.
Ø U izvornoj verziji Missale romanuma, koju je potpisao papa Pavao VI.,
nema spomena da je bilo tko dužan koristiti Novus Ordo Missae niti kada bi
takva obveza stupila na snagu.
Ø Prevoditelji konstitucije pogrešno su preveli riječi cogere et efficere
(tj., obvezati i izvesti) kao da nose snagu zakona.
Ø Verzija u Acta Apostolicae Sedis (koji sadrži sve službene papinske
tekstove) sadrži stavak "propisati" novi misal, ali u pogrešnom
vremenu, prošlom, jer glasi ‘praescripsimus’ (tj. što smo propisali) čime se
odnosi na protekle obveze, i ništa, nadalje, u Missale Romanum ne propisuje,
već u najboljem slučaju dozvoljava uporabu "novog obreda" (The
Angelus, ožujak 1997., str. 35).
Ø Može biti istina da je Papa Pavao VI. želio ovaj Misala, ali on nije
propisno proglašen (poznato je, štoviše, da je papa Pavao VI. potpisao Opću
uredbu bez čitanja i bez da je osigurao da je ranije potvrđena od strane Svetog
Oficija).
Prosudba o Novus Ordo Missae
Praveći prosudbu o Novus Ordo Missae u sebi i u svom službenom latinskom obliku
(tiskanom 1969.), kardinali Ottaviani i Bacci pisali su papi Pavlu VI.:
,,Novus Ordo Missae, predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje
od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga
sabora.’’ (Kratka
kritička studiji o Novus Ordo Missae, 25. rujan 1969.)
* Novus Ordo Missae slavljen prema tipskom izdanju iz 1969. izgledat će vrlo
slično tradicionalnom rimskom obredu, sa celebrantom koji govori većinu (ako ne
i sve) molitava na latinskom jeziku, okrenut prema Svetohraništu i s
tradicionalnim misnim ruhom, uz muške ministrante, gregorijanski koral, itd. Nijedna
od trenutnih zloporaba, kao pričest na ruku, laici djelitelji pričesti, liturgijski
ples, mise s gitarama., itd., ne nalaze se u tom službenom obliku. Dakle, kritika
prethodno spomenutih kardinala (kao i FSSPX-a) o Novus Ordo Missae ne temelji
se na njegovim zloporabama ili pogrešnoj primjeni, nego na bitnom i službenom
obliku.
Nadbiskup Lefebvre
definitivno se složio s time kada piše:
,,Novus Ordo Missae, čak i kada se služi s pobožnošću i poštivanjem
liturgijskih propisa, ... prožet je duhom protestantizma. On nosi u sebi otrov
štetan za vjeru.’’ (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, str. 29)
Prikrivanje katoličkih elemenata i podilaženja protestantima koja su očita u
Novus Ordo Missae čine ga opasnim za našu vjeru, i kao takva, zlim, s obzirom da
mu nedostaje dobro koje sveti obred Mise treba imati. Crkvi je obećano da će
Novus Ordo Missae obnoviti katolički žar, nadahnuti mlade, dovesti natrag
otpale i privući nekatolike. Tko se danas može pretvarati da su te stvari
njegovi plodovi? Zajedno s Novus Ordo Missae, nije li umjesto toga došlo do
dramatičnog pada u pohađanju Mise i zvanjima, "krizi identiteta" među
svećenicima, padu stope obraćenika, i ubrzanju otpadništva? Stoga, s gledišta
njezinih plodova, Novus Ordo Missae ne čini se kao obred koji vodi do procvata
poslanja Crkve.
Slijedi li iz očitog proglašenja od strane papa da
je Novus Ordo Missae uistinu katolički?
Ne, jer neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i
modernističke obrede u latinskom obredu Crkve. Štoviše, Novus Ordo Missae:
Ø
nije propisno proglašen (i stoga
nema snagu zakona),
Ø
stara rimski misa (tj., tridentska
ili tradicionalna latinska misa) nije ukinuta ili zamijenjena konstitucijom
Missale Romanum, stoga po snazi konstitucije Quo primum (koja je de jure
[zakonski] još uvijek liturgijski zakon i zato službena Misa rimskog obreda),
može se uvijek slaviti,
Ø
i konačno, u konstituciji Missale
Romanum ne primjenjuje se karizma nepogrešivosti Crkve*.
* Upamtimo da papa koristi svoju nepogrešivost ne samo kada naučava o
stvarima vjere ili morala (ili donoseći zakone o onome što je nužno povezano s
njima), već kada to čini s punom papinskom vlašću i definitivno (usp. I.
vatikanski sabor [Dz 1839]). No što se tiče Novus Ordo Missae, papa Pavao VI
izjavio je (19. studenoga 1969) da: ,,Taj obred ... i s njime povezane rubrike
same po sebi nisu dogmatska definicija. Oni su otvoreni različitim teološkim
kvalifikacijama, ovisno o liturgijskom kontekstu na koji se odnose. To su geste
i pojmovi koji se odnose na živu i živuću vjersku akciju koja uključuje
neizrecivo otajstvo Božje prisutnosti; to je akcija koja se ne provodi uvijek u
točno istom obliku, akcija koju samo teološka analiza može ispitati i izraziti
u doktrinarnim formulama koje su logički zadovoljavajuće.’’
Napomena: Također treba razumjeti da papinska bula Quo Primum nije
nepogrešivi dokument, već samo disciplinski dokument o liturgijskom zakonu koji uređuje tridentski obred.
Je li Novus Ordo Missae nevaljan?
To ne mora nužno slijediti iz gore navedenih nedostataka, koliko god ozbiljni
oni mogli biti, jer samo tri stvari su nužne za valjanost (pretpostavljajući
valjano zaređenog svećenika):
Ø materija
Ø forma
Ø i nakana.
Međutim,
svećenik mora imati nakanu činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više
neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o
njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj pristunima).
Dakle, te mise mogu biti upitne valjanosti.
Riječi posvete su mijenjane, osobito vina. Je li "bit sakramenta"
(usp. papa Pio XII., Sacramentum Ordinis, Dz 2301) ovdje očuvana? Dok bi
trebali pretpostaviti da, unatoč toj promjeni, posveta još uvijek valjana, ipak
nešto sumnje u svemu još uvijek ostaje.
Jesmo li dužni u savjesti prisustvovati
Novus Ordo Missae?
Ako Novus Ordo
Missae nije istinski katolički, onda ne može
zadovoljiti za nedjeljnu obavezu. Mnogi katolici
koji je pohađaju nesvjesni su njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije,te su oslobođeni krivnje.
Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema
pravo sudjelovati na novoj misi. Može
sudjelovati na njoj tek onda ako bi to bilo samo fizičkom prisutnošću bez pozitivnog sudjelovanja,
i to samo zbog velikih obiteljskih razloga (vjenčanja, pogrebi, itd).
