nedjelja, 30. prosinca 2018.

Uloga roditelja u duhovnoj dobrobiti njihove djece



Ovo izdanje pisma ,,S katedre ravnatelja škole izdano je na blagdan Uznesenja te ga je napisao o. Jonathan Loop, ravnatelj Škole Bezgrešnoga Začeća.

Dragi roditelji,

U Jeruzalemu, malo izvan staroga grada, nalazi se svetište posvećeno Gospinu usnuću. Prema jednoj drevnoj tradiciji, njezino Uznesenje se dogodilo u istome gradu u kojem je njezin Sin doživio slavno Uzašašće na nebo. U kripti ovoga svetišta nalazi se kip usnule Gospe iznad kojeg je mozaik našeg Gospodina Isusa Krista koji je čeka na nebu. Kao da je arhitekt želio stvoriti dojam da će čim se Gospa probudi, vidjeti Sina koji će je povesti da bude dionica Njegove slave.

Ovaj prizor lijepo ovjekovječuje osjećaj koji je Crkva izrazila u zbornoj molitvi liturgije Uznesenja Blažene Djevice. Molimo za milost da uvijek budemo usmjereni na nebeske stvari kako bismo zaslužili sudjelovati u slavi naše Gospe. U određenome smislu, to je cilj kršćanskoga života: da sve više i više u nama zavlada želja za nebom i gledanjem Boga.

Bog daje roditeljima djecu s očekivanjem da će mu roditelji djecu vratiti. Kao rezultat toga, Njegova je glavna briga da roditelji surađuju s Njim da bi probudili u svojoj djeci ovu želju. U svjetlu te činjenice, svako obrazovanje je u osnovi vjersko. Sve što prenosimo djetetu znači, izravno ili neizravno, probuditi u njemu interes za Boga i sve što se odnosi na Njega. To uključuje i plemenite napore koje vi kao roditelji činite da biste ostali vjerni brojnim malim i zahtjevnim područjima vaših staleških dužnosti, što me često nadahne divljenjem.

Imajući na umu ove misli, cilj ovih pisama za sljedeću školsku godinu bit će u pravom smislu nastojati razviti dublje razumijevanje vjerskoga obrazovanja: osposobljavanje mladoga uma i volje da shvati vjeru (i da vidi svijet u svjetlu vjere) i da je živi. To će iziskivati raspravu o polazištima vjerskoga obrazovanja kao što je izlaganje vjere i katoličkoga nauka, podučavanje djeteta o liturgijskome životu Crkve, čak i stvaranje navika za određena djela milosrđa.

Međutim, važno je shvatiti da se srž ovoga obrazovanja najbolje izražava u zbornoj molitvi VI. nedjelje nakon Duhova:

,,Jaki Bože, čije je sve što je dobro, usadi u naše grudi ljubav k tvojemu imenu i daj da u nama poraste bogoljubnost, pa što je dobro da njeguješ, a što je po pobožnom nastojanju poraslo, da očuvaš.

U konačnici, roditelji trebaju pomoći Bogu pobuditi u djeci ljubav prema imenu Božjemu i vjerskomu duhu, što je jedno duboko priznanje njihove ovisnosti o Bogu. Nadalje, pozvani su hraniti ono što je dobro u svojoj djeci – tj. dobre i plemenite navike dostojne djece Božje – i gajiti u njima privrženost prema dobru koje će im omogućiti da ga brane kada je napadnuto, jer će se to neizbježno jednom dogoditi.

četvrtak, 27. prosinca 2018.

Raspored sv. Misa (siječanj 2019.)





Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
31. 12. (pon.)
II.
VII. dan božićne osmine
18 h
1. 1. (ut.)
I.
Božićna osmina
18 h
2. 1. (sri.)
II.
Presveto Ime Isusovo
18 h
3. 1. (čet.)
IV.
Svagdan (feria) u božićnom vremenu
18 h
4. 1. (pet.)
IV.
Svagdan (feria) u božićnom vremenu
(prvi petak)
19 h
6. 1. (ned.)
IV.
Bogojavljenje (Sveta tri kralja)
10 h
13. 1.
II.
Nedjelja svete Obitelji
10 h
15. 1. (ut.)
III.
sv. Pavao pust., isp.
18 h
16. 1. (sri.)
III.
sv. Marcel, p. i mč.
18 h
17. 1. (čet.)
III.
sv. Antun pust., op.
18 h
18. 1. (pet.)
IV.
Svagdan (feria)
18 h
20. 1.
II.
II. nedjelja nakon Bogojavljenja
18 h
27. 1.
II.
III. nedjelja nakon Bogojavljenja
10 h
30. 1. (sri.)
III.
sv. Martina, dj. i mč.
18 h
31. 1. (čet.)
III.
sv. Ivan Bosco, isp.
18 h
1. 2. (pet.)
III.
sv. Ignacije Antiohijski (prvi petak)
18 h
3. 2.
II.
IV. nedjelja nakon Bogojavljenja
18 h




Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
31. 12. (pon.)
II.
VII. dan božićne osmine
18 h
1. 1. (ut.)
I.
Božićna osmina
9 h
5. 1. (sub.)
IV.
Subotnja služba BDM
(prva subota)
18 h
6. 1. (ned.)
I.
Bogojavljenje
9 h
13. 1.
II.
Nedjelja svete Obitelji
18 h
14. 1. (pon.)
III.
sv. Hilarije, b., isp. i nauč.
7 h
19. 1. (sub.)
IV.
Subotnja služba BDM
18 h
20. 1.
II.
II. nedjelja nakon Bogojavljenja
9 h
27. 1.
II.
III. nedjelja nakon Bogojavljenja
18 h
28. 1. (pon.)
III.
sv. Petar Nolasco, isp.
7 h
2. 2. (sub.)
II.
Očišćenje BDM (Svijećnica) (prva subota)
18 h
3. 2.
II.
IV. nedjelja nakon Bogojavljenja
9 h

Rijeka:


Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
5. 1. (sub.)
IV.
Subotnja služba BDM (prva subota)
18 h



Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
20. 1.
II.
II. nedjelja nakon Bogojavljenja
10 h

utorak, 25. prosinca 2018.

Betlehemsko svjetlo neka obasjava naše putove!



Svim vjernicima, čitateljima i prijateljima
sretan i blagoslovljen Božić obasjan svjetlom betlehemske štalice!


***


Okupili smo se oko betlehemskoga svjetla koje označuje rođenje Spasitelja. Rođenje koje se dogodilo u noći, u tami. Marija i Josip putovali su naporno do Betlehema – silom prilika, neplanirano, u zahtjevnoj situaciji. Trebalo je pod svaku cijenu pronaći skrovište za Mariju koja je iščekivala da će roditi. No toga skrovišta nije bilo. Marija i Josip naišli su na zatvorene kuće i zatvorena srca. Betlehem, grad u kojemu je David pomazan za kralja, nije pronašao mjesta za pravoga, božanskoga kralja kojega je sam David navijestio da će doći. Tu se susrećemo s tamom, noći u kojoj smo se danas okupili da proslavimo ovaj veliki blagdan Gospodnjega rođenja. Nije slučajno da je Krist rođen upravo u noći da bi se označila ta stvarnost ljudske zatvorenosti za svoga Spasitelja, kojega nisu prepoznali i nisu primili. To je tama ljudskih srdaca, ljudskoga uma koji je ostao zatvoren za božanski dar spasenja. Tama u ljudskome umu zato što nije vjerovao onako kako bi trebalo, s uvjerenjem i čežnjom da primi obećanoga Spasitelja. I tama u ljudskim srcima koja su ohladila, nisu imala prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ostala su zatvorena u svojim sebičnim interesima te nisu prepoznali Boga i čovjeka koji je došao u njihovu sredinu.

To je tama koju susrećemo na samome početku Isusova zemaljskoga života. No ona će ga pratiti i dalje kroz nastavak njegova zemaljskoga poslanja. Tama noći pratit će trojicu mudraca koji će slijediti zvijezdu koja će ih voditi do jaslica. Krenut će u nepoznato, bez ikakvog ljudskog jamstva da će doći do cilja, ali vođeni svjetlom vjere, pronaći će obećanoga Spasitelja svega svijeta. Noć će pratiti svetu obitelj kada će ići na put prema Egiptu, bježeći od ruke zatornika Heroda. Koga ne bi uhvatio duboki strah, nesigurnost, neizvjesnost da mora poput Marije i Josipa bježati prema nepoznatoj zemlji, ostaviti za sobom sve, i ono malo što je imao, krenuti na put kroz divljinu i pustoš da bi došao u nešto sasvim nepoznato? Tamu zabrinutosti susrećemo ponovno kada su Marija i Josip tri dana ostali bez Isusa kojega će pronaći u hramu. Izgubili su sve svoje blago koje su imali i s velikom ga neizvjesnošću krenuli tražiti. U noći zatim dolazi Nikodem k Isusu – u tajnosti, da bi od učitelja dobio odgovor na pitanje koje ga je toliko intrigiralo. Želio je od učitelja dobiti odgovor koji je pravi put, put prema svjetlu, prema istini, što treba učiniti da bi to svjetlo vjere pronašao. A najveću tamu susrećemo u Getsemanskom vrtu kada će Isus biti izdan od svoga učenika, kada će biti predan u ruke neprijatelja koji će ga izrugati, izmučiti, predati na smrt. I konačno, vrhunac tame nalazimo na brdu Kalvariji kada će za Kristove muke Sunce pomračiti za tri sata kada će taj isti Spasitelj svijeta kojega danas slavimo kao rođenoga u betlehemskoj štalici dovršiti svoje otkupiteljsko poslanje. Tri sata otkupljivao je ljudski rod od njegovih grijeha koji su upravo označeni tom tamom bezakonja, neprijateljstva s Bogom. Krist je potom sišao u tamu grobnice u kojoj je njegovo tijelo ležalo tri dana. A njegova duša sišla je u tamnicu podzemlja, predpakla, limba otaca, u kojemu su se nalazile duše pravednika lišene božanskoga svjetla zbog božanske pravednosti kao kazna za grijeh naših praroditelja. Tama i noć uvijek su dakle pratili našega Spasitelja u njegovoj borbi protiv grijeha, čovjekove otuđenosti od Boga, neizvjesnosti, straha, da bi on tu tamu obasjao svojim božanskim svjetlom.

Doista, u Betlehemu je zasjalo čudesno svjetlo. Javili su se anđeli koji su zapjevali hvalu Bogu. Čudesno svjetlo objavilo se pastirima i vodilo ih do jaslica. Čak je i životinjski svijet bio privučen tim svjetlom te kod jaslica nalazimo vola i magarca, pitome, domaće životinje. Svjetlo zvijezde vodi mudrace k Spasitelju svijeta, kojega Zaharija, otac Ivana Krstitelja, označuje kao mlado Sunce s visine – svjetlo s nebesa. Kada njegova majka Marija donosi dijete Isusa da ga prikaže u hramu, starac Šimun naviješta da će on biti znak osporavan zbog čega će Mariji mač probosti dušu, no on će istovremeno biti svjetlo na prosvjetljenje naroda. Kako nastavlja Zaharija u svome hvalospjevu: on će biti poslan da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira. Krist će, konačno, sam sebe proglasiti svjetlom svijeta. Reći će: tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života. To će svjetlo konačno pobijediti, vječno zasjati nakon tame njegove muke i smrti, počivanja u grobu, kada bude uskrsnuo i darovao nam vječni život. Ono će i nas obasjati da bismo živjeli u svjetlu njegove ljubavi i milosti, da bismo uživali njegov božanski život.

subota, 22. prosinca 2018.

Crkva nije bila 2000 godina u krivu



Razgovor s p. Davidom Pagliaraniem, generalnim poglavarom Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. za „Salzburger Nachrichten“

P. Davide Pagliarani, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je ekskluzivni intervju za „Salzburger Nachrichten“, objavljen u subotu, 15. prosinca 2018. godine. U njemu objašnjava što svaki katolik može očekivati od Pape: vjerno prenošenje pologa vjere, koja je prianjanje razuma uz božansku objavu, a nije osobno subjektivno iskustvo. Nažalost, nedavni rimski dokumenti poput apostolske pobudnice Amoris lætitia potiču subjektivizam, koji više ne prepoznaje sveopću istinu, što stvara veliku pomutnju i razbija misionarski žar Crkve prema drugim religijama.

Utemeljitelj Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., nadbiskup Marcel Lefebvre, bio je izopćen 1988. godine zbog nedopuštenog posvećenja četiriju biskupa. Godine 2009. papa Benedikt XVI. ukinuo je ovo izopćenje. Što je to značilo za vas?

Za nas se ništa nije promijenilo jer nikad nismo smatrali da su ta izopćenja valjana. Međutim, to je ohrabrilo da dođu k nama oni koji se do tada nisu usudili. I naš je odnos s određenim biskupima i dijelom klera, osobito mladim svećenicima, olakšan.

I Franjo vam je izašao ususret. Što još očekujete?

Očekujemo ono što svaki katolik traži od Crkve kod svoga krštenja: vjeru. Božanska objava je zaključena i zadatak pape je da vjerno prenosi taj polog vjere. Stoga Papa mora zaustaviti strašnu krizu koja 50 godina potresa Crkvu. Ova kriza potaknuta je novim poimanjem vjere, koja je određena subjektivnim iskustvom pojedinca. Vjeruje se da je čovjek sam odgovoran za svoja uvjerenja i može slobodno odabrati bilo koju religiju, bez razlike između zablude i istine. To, međutim, proturječi objektivnom božanskom zakonu.

Gdje Bratstvo može izaći ususret Papi?

Bratstvo sv. Pija X. duboko je povezano s Petrovim nasljednikom, čak i ako se protivi zabludama Drugoga vatikanskoga sabora. Ipak, duboko nas potresa jedna od značajki sadašnjeg pontifikata: potpuno nova primjena pojma milosrđa. Ono se svodi na čudotvorno sredstvo za sve grijehe, bez potrebe za istinskim obraćenjem, za preobrazbom duše kroz milost, mrtvljenje i molitvu. Papa u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris lætitia otvara kršćanima mogućnost izbora po pitanjima bračnog morala od slučaja do slučaja u skladu sa svojom osobnom savješću. To potpuno jasno proturječi nužnoj i jasnoj usmjerenosti Božjemu zakonu.

U tome vidimo odjek Lutherove duhovnosti: kršćanstvo bez zahtjeva za moralnom obnovom, subjektivizam koji više ne prepoznaje sveopće važeću istinu. To je stvorilo duboku zbrku među vjernicima i svećenicima. Svako ljudsko biće traži istinu. Za to, međutim, treba vodstvo svećenika, budući da učenik treba vodstvo učitelja.

Što je u tom pogledu donijela Lutherova godina 2017.?

Od 16. stoljeća Katolička Crkva se približava protestantima da ih preobrati i vrati u istinsku Crkvu. Lutherova godina nije dala prioritet ovoj svrsi povratka protestanata. Naprotiv, oni su bili utvrđeni u svojim zabludama. Razlog tome je da od Drugoga vatikanskoga sabora Crkva vjeruje da svaka osoba može pronaći Boga u svojoj religiji. To je pretpostavka koja svodi vjeru na osobno, unutarnje iskustvo umjesto razumskoga pristanka na božansku objavu.

Postoji mnogo ljudi u drugim religijama koji dobro žive u najboljem znanju i savjesti. Hoće li Bog priznati njihove zasluge?

Crkva je u osnovi misionarska. Krist kaže: ,,Ja sam put, istina i život. Samo po njemu ljudi se spašavaju. On je utemeljio Rimsku Crkvu kao jedinu Crkvu. Ova teološka istina mora se naviještati, kao i ispravnost u moralu i veličanstvenost tradicionalne Mise po tridentskom obredu.

srijeda, 19. prosinca 2018.

,,Privremeni sporazum“ s Kinom – Vatikan se predaje?



Privremeni sporazum između Vatikana i Pekinga, potpisan 22. rujna 2018. god. i dalje je službeno tajna. U međuvremenu je onima koji su zaduženi za vjerske poslove u kineskim pokrajinama povjereno da otkriju veze Crkve u Kini s inozemnim vlastima i da suzbiju ,,uplitanje Vatikana.

,,Sinicizacija Katoličke Crkve u Kini

Tako je katolička agencija Ucanews izjavila da je od 8. do 11. listopada 2018. god. u gradu Wuhanu (u pokrajini Hubei) održan ,,seminar za 80 svećenika, redovnica i laika, tijekom kojega je pomoćnik ravnatelja Pokrajinskog odbora za etničke i vjerske poslove objasnio Pravila o vjerskim poslovima koja su revidirana 1. veljače 2018. Podcjenjujući vatikansku politiku uplitanja u Kinu, zamolio ih je da usklade svoje vjerske aktivnosti s interesom vlade po volji posljednjeg Nacionalnog kongresa Kineske komunističke partije o sinicizaciji Crkve. Crkva u Kini dužna je upravljati autonomno i neovisno o stranim pritiscima.

Kardinal Joseph Zen Ze-kiun, biskup emeritus Hong Konga, izrazio je zabrinutost na svojem blogu već 2. listopada kada je vidio da je Papa Franjo ,,oduševljen idejom razgovora o novoj eri 'jedinstva', kao da je 'tajni sporazum' čudesno uspio uspostaviti savršenu i vidljivu zajednicu. On je objasnio:

,,Jedinstvo je pitanje organizacije koja ovisi o strogom nadzoru od strane vlade. Hoće li vlada pustiti vjernike da slobodno žive u svom 'tajnom' životu? Apsolutno ne... To znači tražiti da tajna Crkva uđe u 'kavez za ptice'.

Ovaj ,,privremeni sporazum tvrdi da je tajnu Crkvu ujedinio s Patriotskom crkvom uspostavljanjem načela da će Franjo odobriti biskupe koje Peking imenuje. Sjetite se da je Crkva u Kini podijeljena od kada je Komunistička partija preuzela vlast i 1950. god. stvorila Kinesko patriotsko katoličko udruženje pod nadležnošću države, koja imenuje biskupe novostvorene takozvane Patriotske crkve te je time protjerala u podzemlje Crkvu koja je ostala u zajedništvu s Rimom. ,,Kina je svakako postala otvorenija od osamdesetih godina, ali čak i danas je sve pod kontrolom Kineske komunističke partije. Službenu Crkvu u Kini kontrolira tzv. Patriotsko udruženje i biskupska konferencija, a Partija upravlja oboma, objašnjava kardinal Zen.

,,Papa ne razumije Kinu

Daje li ovaj sporazum kineskim vlastima potpunu slobodu da još strože nadziru katolike? Zašto je Peking potpisao sporazum s Rimom? New York Times od 24. listopada 2018. godine objavio je članak kardinala Zena s naslovom ,,Papa ne razumije Kinu. On objašnjava da papa Franjo ne može razumjeti komuniste, budući da dolazi iz Južne Amerike gdje su ,,neke vlade koje su povijesno kontrolirali vojska i bogate elite, udružile snage da bi ugnjetavale siromašne. Potonje su branili, nastavlja kardinal Zen, komunisti i... neki isusovci. Stoga Papa može samo suosjećati s tim komunistima koji su bili progonjeni.

Ipak, naglašava, Sveta Stolica i Peking prekinuli su sve odnose u pedesetima; tada je desetine tisuća katolika bilo uhićeno i poslano u radne logore. ,,Tijekom Kulturne revolucije situacija je bila nezamislivo strašna. Cijela nacija u ropstvu. Te stvari prelako zaboravljamo.

petak, 14. prosinca 2018.

Razmišljanja o sablaznima u Crkvi



Vae mundo a scandalis
(Jao svijetu zbog sablazni[1] – Mt 18,7)

Svi smo zasigurno čuli kako se govorilo o nedavnim otkrićima moralnih sablazni, prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama, i o obznani koju je učinio bivši nuncij mons. Viganò, na koju je Papa izjavio da je ne želi razmotriti, dopuštajući novinarima da shvate da je smatra nezanimljivom i neozbiljnom. Također smo vidjeli kako naprotiv, dio američkog episkopata, iz inozemnog tiska i kršćanskog puka, zahtijevaju jasnoću i pravdu o tim informacijama i o optužbama koje se odnose čak i na samoga Franju za sudioništvo i šutnju pred činjenicama za koje je znao. Papa je potom odbio primljeni udarac a da ga nije uspio sakriti, sazivajući, kako smo čuli, sve predsjednike biskupskih konferencija na sastanak o toj temi.

Promišljanja koja ćemo učiniti, možda pomalo raštrkanim redoslijedom, žele dati osnove kako bi se zadržalo pogled iznad tih događaja toliko frustrirajućih za svakoga katolika i pokušati uvesti činjenice u jednu širu viziju, sa svom osjetljivošću koju slučaj zahtijeva (jer da, zahtijeva srdžbu i gnjev, ali također i tankoćutnost: considerans teipsum, ne et tu tenteris, kaže sv. Pavao[2] (Gal 6,1) svakome tko opominje bližnjega u moralnom predmetu).

1. Crkva oduvijek u svojoj unutrašnjosti poznaje nemoralnost svojih članova, također i svojih duhovnih poglavara. Od rodoskvrnuća u Korintu u vremenima svetog Pavla, do iskvarenosti klera u skoro svim epohama, Crkva nikad nije imala samo svete članove. Čak i u najnovije vrijeme zabilježeni su slučajevi i situacije slične posljednjima, čak i na vrlo velikoj razini; bez spominjanja ekonomskih i financijskih skandala. Ako bismo projurili preko proteklih stoljeća Crkve, čak i kada je modernizam bio daleko i na teoretskoj razini, mogli bismo naći velike i prostrane mreže grijeha među članovima klera i hijerarhije, čak i pokraj velikih svetaca i svetih institucija. Čak štoviše, ne treba zaboraviti da je u mnogim epohama kler pod pritiskom reforme svetaca i papa, bio općenito vrlo izgrađen.

2. To ne znači da situacija nema specifičnu težinu koja još uvijek ostaje u osobito moralnom polju: otkrivamo da su mnogi članovi hijerarhije bili aktivno uključeni u tu mrežu, branili počinitelje umjesto žrtava i bili osobno, sustavno i desetljećima, uključeni u te zloupotrebe te su se prekrivali snagom novca i moći, promicanjem onih koji su bili poput njih kako bi podržavali njihove zločine. Kao što smo rekli, najnovija optužba odnosi se na navodnu upletenost samog pape Franje. Koliko god da njegove stvarne odgovornosti još dijelom treba rasvijetliti, prilično je jasno da se Papa pokazao revnim u proganjanju onih koji ne misle poput njega (ili onoga tko je spokojno podložan žrtvovanju), ali kako se čini, bio je mnogo manje aktivan kada je riječ o onima kojima duguje naklonost ili koji su mu bliski po mišljenju.

3. Drugi posebni element težine kojeg treba istaknuti (ma koliko se mogao činiti očiglednim) jest to što nemamo posla s padovima Božjih svećenika zbog ljudske krhkosti, u nekim trenucima slabosti, ali dobre volje; nego zbog izopačene volje, koja je često prethodila samom primanju u svećenstvo, da se živi grešno, čak i protiv naravi. Volja koju su podupirali, štoviše pobuđivali neki od duhovnih poglavara, koja se povezuje ne samo sa šestom zapovijedi, nego i s onim grijehom protiv Duha Svetoga koji je tvrdoglavost u zlu i sablažnjavanju malenih kojeg je Evanđelje proklelo.

4. Nije to samo ljudska krhkost također i jer su grijesi o kojima je riječ uvijek istinski i pravi zločini (čak i za suvremene kaznene zakone), počinjeni zloupotrebom moći prema malenima i prema podređenima, što nužno uključuje zlobu volje koja ide preko jednostavnih pobuda strasti, barem u onima koji su te grijehe štitili i promicali. Nasilje i nepravda se stoga nadodaju na ,,jednostavnu nečistoću.

5. Ta nečistoća je, kao što smo vidjeli, gotovo uvijek protiv naravi, što je očito još jedan element koji čini grijeh još težim, čak i ako Sveta Stolica i svijet žele naglasiti samo nasilje kao jedini otežavajući faktor (bilo bi politički veoma netočno naglasiti homoseksualnost kao poseban ,,problem). U sljedećim ćemo točkama govoriti o pitanju ,,homoseksualne ideologije koja je iz svijeta prešla u unutrašnjost Crkve.