subota, 6. rujna 2014.

Propovijed na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina



U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


Dragi vjernici, dragi Marijini štovatelji!

Možemo sebi postaviti pitanje, može li se svijet kakav danas doživljavamo, ljudi, njihovo ponašanje, može li se taj svijet još spasiti?

Tendencije posljednjih godina sve su strašnije, s obzirom na pobunu protiv Boga, Božjih zapovijedi. Mnogi bi zacijelo rekli da se više ništa ne može učiniti. Nema više obraćenja. Ljudi su napustili tlo milosti, vjere, ufanja i ljubavi i žive svoj život, posve novi život pobune protiv Boga i ostvarenja vlastitih misli i vlastite volje u ovome svijetu. A mi, dragi vjernici, živimo u ovom svijetu, mi stojimo između. Mi sami možemo reći da se ovaj svijet bez Božje Providnosti ne može spasiti. Ljudi koji žive u ovome svijetu i koji se pobunjuju protiv Boga, oni će propasti. Otac je Pio jedanput rekao da ljudske duše danas padaju u pakao kao snježne pahulje s neba. Ovo je stanje ozbiljno i mi to prepoznajemo. I to ne samo ponašanje ljudi vani u svijetu, nego i naše vlastito stanje u duši. Ako svoj život ozbiljno shvatimo, i mi, svi smo mi grješni ljudi. I nama je potrebno spasenje. Spasenje je, naravno, Korablja spasenja. To je Crkva kojoj pripadamo.

Ali nije samo dostatno, dragi vjernici, što misle ljudi od svijeta vani ili što misle moderni katolici da je dovoljno biti katolik samo na papiru, ili, da kažemo malo provokativno, nije dostatno samo tvrditi da smo kršćani i da ćemo se po tome spasiti. Naprotiv! Kršćani će jednoga dana pred Božjim prijestoljem drukčije stajati nego pogani, nego oni koji vjeru možda uopće nisu ni poznavali ili nisu imali mogućnost da ovdje dožive taj nauk. Naš je Spasitelj pravedan, ali s obzirom na ono što smo učinili, ili što nismo učinili. Ako nam naš Spasitelj daruje milost, onda sebi moramo postaviti pitanje za današnje vrijeme koje sidro spasenja imamo. Ovo pitanje su sebi postavili također i starozavjetni proroci, starozavjetni oci: „Tko će nam darovati Spasitelja, tko će nam dati spasenje? – Djevica će začeti i roditi Ga.“ To znači da je Blažena Djevica Marija to baš za nas danas, a to kaže također i fatimska poruka, da je štovanje Bezgrješnog Srca možda čak posljednje sidro spasenja za nas u današnjem vremenu. Moderni će reći da je dovoljno biti kršćanin, imati Krista pred očima, imati pred sobom crkveni Nauk…Da, to je točno. Ali u crkveni Nauk spada i Majka Božja. Ona je posrednica svih milosti. Ona je utočište grješnika. Dok pjevamo Lauretanske litanije možemo čuti koje je sve nazive Ona dobila tijekom crkvene povijesti. Ona je naše spasenje. To znači, Ona nas po svom životu vodi Kristu. A to je upravo ono što ljudi danas više ne podnose. Ova čistoća, ova savršenost, ovo predanje, ova žrtva života što se više ne podnosi. I to ide toliko daleko u razvoju ljudi danas da se ne postavlja u pitanje samo čovjeka, vjeru, Božje stvorenje, nego u vezi s čovjekom i spol se postavlja u pitanje, poslanje. Svatko ima poslanje, muškarac, žena, a ovdje osobito Majka Božja Marija kao Bogorodica. U Njemačkom Bundestagu, u drugim institucijama, u Europi i SAD-u se radi na jednom zakonu da se u budućnosti može imati treći spol, da je netko „neutrum“, srednji rod, da se svatko može ponašati kako želi. Jedan je američki sud dao pravo jednoj djevojčici, učenici od 14 godina koja je odbijala odlaziti na zahod za djevojčice. Ona je dobila na sudu jer je diskriminacija za jednu djevojčicu ići na zahod za djevojčice ako želi ići na zahod za dječake. Ona sada, primjerice, smije ići na zahod za profesore.

Sada smo zbilja stigli do stadija kada će se čovjek ili spasiti ili jadno otići u propast. Ovu ozbiljnost moramo i mi shvatiti, dragi vjernici. Nismo se ovdje okupili samo da živimo svoju pobožnost, nego i da bismo se zauzeli za druge. Majka Božja Marija nije samo rekla svoj „da“ za sebe da smije postati Majkom Božjom. Ona je rekla „da“ kako bi darovala Spasa, Posrednika, kako bi darovala Spasitelja ljudi. To vrijedi i za nas. Naša bi osobna pobožnost bila premalo. Potrebno je poslanje da smo spremni da nas se vodi. Čuli smo riječi na križu „Evo ti majke!“ Ako je prihvatimo za svoj duhovni život, za svoju pobožnost, onda to znači za nas da mi po ovome stavu najzad rađamo Krista u svojemu životu, u prenesenom značenju. Da smo istinski kršćani koji su spremni slušati riječ Božju, ali i slijediti je. To je velika dilema i pokoncilske Crkve da se s jedne strane manje ili više, barem na papiru, pridržava crkvenog Nauka , ali da se više nije spremno naviještati vjeru jasno i glasno. Kao što nedavno, nažalost, nadbiskup Gänswein, kada je upitan o dogmi Marijina Uznesenja na nebo, nije jasno odgovorio. On govori o simbolici, o jeziku slika, dogmu nije jasno i glasno branio. Ako crkveni nauk, osobito ono što se tiče Majke Božje, jasno ne definiramo, ako više ne vidimo poslanje koje Ona ima u ovom svijetu, do kraja ima, Ona je Kraljica neba, mi ćemo je do kraja svih vremena, u vječnosti imati pred očima. Ona je onā koja nas spašava, koja nas vodi Kristu koji je naš Spasitelj. A to je upravo tragedija pokoncilske Crkve s obzirom na vjeru, na crkvene propise, na svećeništvo Crkve, sakramente Crkve, ali i na pobožnost Crkve. Dakle, ne živjeti to više i ne provoditi u djelo. Stoga Vas mogu samo zamoliti, dragi vjernici, štujte Bezgrješno Srce Marijino, kako biste spasili ovaj svijet, i Vaš vlastiti svijet, Vašu dušu, Vašu obitelj, društvo danas, Crkvu, u onom smislu kako nam nalaže Majka Božja, kako biste se zauzeli za druge. Prinijeli žrtve. A ove će žrtve biti posve, posve velike. Možda ste već čuli kako je patera Udressyja pozvala jedna obitelj koja je saznala da njihov maleni sin od pet godina ima tumor na mozgu. Agresivan tumor na mozgu, bolest zbog koje mu liječnici nisu dali puno vremena. Dijete je doživjelo svetu Misu u svom domu, primilo je prvu svetu Pričest i sakramente i dijete je preminulo. Sa Spasiteljem. Jedna naša vjernica, majka jednog našeg svećenika, osobito je štovala sv. Josipa. Bila je na sv. Misi, pričestila se, krenula prema svojoj klupi i pokraj kipa Majke Božje onesvijestila se i preminula. I mi ćemo jednog dana biti pozvani! Žrtve se traže, tražit se u malenim stvarima, naše molitve ujutro, uvečer, naše temeljni stav, naša revnost, naš rad, naše poslanje, naš poziv, to moramo živjeti, svatko za sebe. A i onda u službi našega Spasitelja, mi smo svi u Božjoj službi, ali ponajprije u ovome poslanju da smo spremni slijediti našu Nebesku Majku, da smo spremni ostvariti ono što Bog želi. Katkad ni Majka Božja nije sve razumjela. Današnje je vrijeme tako teško, teološki, sve te poteškoće i za Tradiciju. Mi nećemo sve razumjeti. U konačnici, živjet ćemo poslanje ako odgovorimo vjeri, nadi i ljubavi. Stoga divne riječi u poslanici: „Tko mene sluša, neće se postidjeti, i koji rade po meni neće griješiti. Koji mene slave imat će život vječni.“ A to je, dragi vjernici, naše poslanje, naša marijanska pobožnost, naše štovanje Majke Božje Fatimske, koja poziva na pokoru, poziva na štovanje svojeg Bezgrješnog Srca radi spasenja svijeta. A to želimo činiti, u ovoj poniznosti koju Bog traži, da nismo bolji od drugih. Naprotiv, mi imamo poslanje i to poslanje želimo živjeti, želimo ozbiljno živjeti. I stoga, ne čudite se, dragi vjernici, ako činite dobro, ako se žrtvujete, ako se darivate, da onda Protivnik ne spava, nego na svoj način djeluje, katkad to veoma boli, susresti Zloga, i u svijetu vani – spletke, ta nepravda, ali to je dobar znak za one koji su spremni prinositi žrtve. Jer mi smo također pozvani na patnju. „Svemogući vječni Bože, koji si u Srcu blažene Djevice Marije pripravio dostojno prebivalište Duhu Svetome, podaj milostivo, da mi koji odanom dušom slavimo svetkovinu njezina Bezgrješnog Srca uzmognemo živjeti po Srcu tvome.“ A to, dragi vjernici, traži sve. Ovu snagu da uzmognemo živjeti po njezinu Srcu, živjeti po jednom bezgrješnom srcu, ovu čistoću, ovu savršenost, ovaj „ti“, na što smo svi pozvani. Samo onda možemo Kristu ispravno odgovoriti. Kada umre naše vlastito ja, kada se vlastito ja umrtvljuje, kada se ljubi ovo predanje. A za to moramo moliti, moliti našu Nebesku Majku za milost da budemo alatima koji odgovaraju svojem poslanju, svojem životu, svojoj svetosti, svojoj pobožnosti, srdačnosti kako bismo došli ka Kristu, po Mariji k Isusu. Ako smo Marijina djeca, onda smo i djeca Božja. Ako smo djeca Božja, onda se smijemo prepustiti Božjoj providnosti koja ne želi ništa drugo nego nas spasiti kroz ovaj svijet, kroz ovu dolinu suza. „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti“ pred Božjim prijestoljem kada budemo smjeli reći: „Mi smo je slijedili, sve smo učinili da odgovorimo ovoj ljubavi u ovome svijetu.“ Naš će Spasitelj tada reći: „Da, ti si svoju žrtvu života živio u ovoj ljubavi“. A to želimo činiti. Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Hvaljen Isus i Marija!


Pater Marcus Jasny