Jesmo li moralno
obvezni glasovati?
Posve je istinito da
modernisti smatraju demokraciju i pravo glasovanja
svetim, neposrednom posljedicom ljudskog dostojanstva, što je
izravno povezano s njihovom humanističkom religijom.
Reagirajući protiv
toga, znajući koliko je izborni sustav nepravedan, shvaćajući
koliko je moderna demokracija utemeljena na lažnim liberalnim
načelima
ljudske slobode, koja odbacuje sav objektivni božanski i moralni
zakon, svjesni uskog područja izbora među kandidatima, a također i
imajući dojam (iako krivi) da glas jednog čovjeka neće učiniti
pravu razliku u takvom sekularnom, bezbožnom sustavu – lako možemo
zaključiti da nismo uopće ni obvezni glasovati.
Pa ipak crkveni nauk
po tom pitanju nije nov. Bez da odobrava moderni sustav demokracije i
njezina
lažna
načela
suverenosti ljudi, Crkva nas ipak obvezuje da pridonesemo zajedničkom
dobru društva, zbog dužnosti zakonske
pravednosti. To
je načelo
dobro objasnio papa Pio XII. 20. travnja 1946. u svom govoru
Talijanskoj
katoličkoj akciji:
,,Ljudi su
pozvani preuzeti uvijek veći udio u javnom životu nacije. To
sudjelovanje donosi sa sobom ozbiljnu
odgovornost. Stoga je nužno za vjernike imati jasno, pouzdano i
precizno znanje o svojim dužnostima u moralnoj i religijskoj domeni
u odnosu na korištenje svojih građanskih prava, posebno prava
glasa.“
Zapravo, papa Pio
XII. jasno je obrazložio
da upravo zbog antikatoličkog i sekularnog duha koji okružuje
katolike, oni imaju dužnost braniti Crkvu ispravnim korištenjem
svog prava glasovanja.
A to je da se spriječi veće zlo.