S
veti Ambrozije (339. -397.) bio je najprije gradski upravitelj te je, dok je bio još samo katekumen, s milanske građanske uprave bio uzdignut na biskupsku stolicu. Bio je pronicljiv psiholog i kontemplativac.Ovaj energični Latin išao je u školu grčkih otaca kako bi naučio kršćanski nauk. Imao je duboka i vrlo blaga opažanja, kao i visoke mistične poglede, vrlo originalan među zapadnjacima svoga vremena. Sljedeći tekst preuzet je iz druge knjige De Virginibus – rasprave upućene djevicama i posvećene njegovoj sestri Marcelini, redovničkoj sestri u Rimu.
7. Prva stvar koja rasplamsava žar u učenju je veličina učitelja. Što je veće od Majke Božje? Što je slavnije od one koju je sama Slava odabrala? Što je čednije od one koja je nosila tijelo bez dodira s drugim tijelom? Jer zašto bih govorio o njezinim drugim krepostima? Bila je djevica ne samo tijelom nego i umom, koja iskrenost svoje raspoloživosti nije okaljala nikakvom prijetvornošću.
Bila je ponizna srca, ozbiljna u govoru, razborita umom, štedljiva u riječima, marljiva u čitanju, polažući nadu ne u neizvjesno bogatstvo, nego u molitvu siromaha, predana radu, čedna u govoru; nije svojim mislima tražila čovjeka, nego Boga kao suca, nije htjela nikoga povrijediti, imala je dobronamjernost prema svima, bila je postojana pred starješinama, nije zavidjela sebi jednakima, izbjegavala je hvalisanje, slijedila razum, ljubila krepost.
13. Premda je bila majka Gospodnja, ipak je željela naučiti zapovijedi Gospodnje, a ona koja je rodila Boga, ipak je željela upoznati Boga.
15. To je značajka djevičanstva. Jer Marija je bila takva da je samo njezin primjer pouka za sve. Ako nam se dakle autor ne sviđa, pokušajmo isto proizvesti, kako bi svatko tko želi nagradu za sebe mogao oponašati obrazac.
Koliko vrsta kreposti blista u jednoj Djevici! Tajna skromnosti, stijeg vjere, služba pobožnosti, Djevica u kući, suputnica u službi, majka u hramu.
16. Oh, koliko će djevica sresti, koliko će ih zagrliti i donijeti Gospodinu i reći: „Ona je bila vjerna svome zaručniku, mom Sinu; čuvala je svoju ložnicu s besprijekornom skromnošću.”
Kako će ih sam Gospodin preporučiti svome Ocu, ponavljajući opet one Njegove riječi: „Oče sveti, to su oni koje sam za Tebe sačuvao, na koje je Sin Čovječji naslonio glavu i počinuo: Oče, hoću, da oni, koje si mi dao, budu sa mnom, gdje sam ja.” (Iv 17, 24). I ako trebaju koristiti ne samo sebi, koji nisu živjeli samo za sebe, jedna djevica može otkupiti svoje roditelje, druga svoju braću. „Sveti Oče, svijet me nije upoznao, ali ovi su me upoznali i ne htjedoše upoznati svijet.” (Iv 17, 25).
17. Kakva će to biti povorka, kakva kliktajuća radost anđela kad se nađe dostojnom prebivanja na nebu ona koja je živjela na zemlji nebeskim životom! Tada će i Marija, uzevši svoj bubanj, uzdići zborove djevica, pjevajući Gospodinu jer su prošli morem ovoga svijeta a da nisu patili od valova ovoga svijeta. (Izl 15, 20).
Tada će se svaka od njih radovati govoreći: „Pristupit ću k Božjem žrtveniku; Bogu koji razveseljuje mladost moju;” (Ps 43, 4), i: „Prinijet ću Bogu zahvalu i ispunit ću svoje zavjete Svevišnjemu.” (Ps 50, 14).
Jer ako je djevičino tijelo hram Božji, a to je njezina duša koja, kada se takoreći otrese pepeo tijela, kada ga otkrije ruka Vječnoga Svećenika, izdiše paru božanske vatre. Blažene djevice, koje daju miris kroz božansku milost kao što to čine vrtovi po cvijeću, hramovi po religiji, oltari po svećeniku.
