Preuzvišeni
objašnjava da je prije nego FSSPX prihvati prelaturu, potrebna jasnoća iz Rima
u vezi zabluda Drugog vatikanskog sabora.
Dana 29. siječnja, biskup Bernard Fellay
dao je 20-minutni intervju na TVLibertés. Odgovor Generalnog poglavara na
televiziji o kanonskoj strukturi osobne prelature Svećeničkog bratstva sv. Pija
X. bio je kratak:
,,Tako sam rekao Rimu vrlo jasno
da, kao što je nadbiskup Lefebvre znao reći u svojim danima, imamo uvjet sine
qua non: ako se taj uvjet ne ispuni, mi nećemo popustiti. A taj uvjet je da
mognemo ostati kakvi jesmo, da zadržimo sva načela koja su nas očuvala živima,
koja su nas očuvala katolicima.
Na pitanje Jean-Pierrea Maugendrea: „Što
to danas, konkretno, još uvijek nedostaje?“, biskup Fellay je odgovorio:
„Pečat. A tako i jasna, nedvosmislena
izjava da će se ta jamstva poštovati“.
Neminovno
rješenje?
Odmah su neki zaključili da je kanonsko
rješenje za FSSPX bilo neizbježno. I to dan nakon što je nadbiskup Pozzo, kako
je izvijestio Andrea Tornielli u La Stampi, dao neku vrstu vjerodostojnosti toj
vijesti ... kao da je sve ovisilo o jednostavnoj izjavi.
Stvari nisu tako lako sa strane
Bratstva. Dana 26. siječnja je na radiju Courtoisie u jednosatnom razgovoru s p.
Alainom Loransom biskup Fellay objasnio što on razumije pod jamstvima i stanjem
,,da bismo mogli ostati kakvi jesmo“.“ (Vidi tekst biskupa Fellaya u nastavku.)
Problem nije u kanonskoj strukturi koja
ne bi bila prihvatljiva. Naprotiv, iako ,,postoje pojedinosti koje treba
poboljšati ... [i] stvari o kojima još treba raspraviti“, osobna prelatura ,,je
primjerena i odgovara našim potrebama“, kaže biskup Fellay.
Bitka
ideja
,,Problem je, opet, ova bitka ideja“,
naveo je. Te ideje su, primjerice: ekumenizam, vjerska sloboda, odnosi između
Crkve i države, reformirana liturgija. Kao što biskup Fellay kaže:
,,[Borimo se protiv] ovog modernističkog
načina razmišljanja, protiv kojeg ili zbog kojeg smo čak bili proglašavani
raskolnicima i sve ostalo, da smo izvan Crkve....
Zabluda ostaje zabluda. Tako mi ostajemo
danas, kao i prije, jednako uvjereni da postoje zablude koje su se proširile u
Crkvi i koje ubijaju Crkvu.“
Novi
rimski stav
Biskup Fellay objašnjava da u doktrinarnim
raspravama s Rimom postoji novi stav u vezi navedenih zabluda, koje su
doktrinarni korijeni moralnim pitanjima današnjice. Ove zablude, ključne točke
nametnute od Drugog vatikanskog sabora, kao dio novog crkvenog Učiteljstva, ne
bi više bile ,,nužni kriteriji da bi se bilo katolikom“. Glede ovog novog
stava, biskup Fellay se pita: ,,Jesu li to samo vrata, ili je to stvarno put?
Je li to siguran put? Tu leže jamstva da bismo mogli ostati kakvi jesmo. Mislim,
hoćemo li mi stvarno biti u mogućnosti nastaviti kao dosad?“
Kako bi razmotrio prihvaćanje kanonske
strukture, biskup Fellay ne očekuje potpune, brze promjene u Crkvi ili čarobni
povratak Tradiciji.
,,Jasno nam je da je potrebno vrijeme za
čišćenje i uklanjanje tih zabluda, mi to razumijemo. Ljudi se ne mogu mijenjati
samo tako; do sada su stečene sve vrste loših navika…“
Sloboda
za nastavak borbe
Što se onda očekuje? Jasno jamstvo da FSSPX-u
neće biti nametnute koncilske zablude; naprotiv, da će nam biti dana sloboda da
se i dalje borimo protiv njih. Biskup postavlja pitanje za danas: ,,Postoji li
namjera da se napusti ovaj način razmišljanja koji je nametnut na Koncilu?“ Za
Generalnog poglavara je jasno da još uvijek nismo došli do te točke. ,,I
vidimo, barem kod službenih glasova ili bolje reći, vodećih glasova kako
govore: 'Ne, ne! Ne, mi ćemo i dalje na isti način.“
Dakle, njegov sadašnji stav je logičan:
,,Dok nemamo dovoljno jasan odgovor, ne možemo ići naprijed.“
U
nastavku objavljujemo dio iz jednosatnog razgovora biskupa Fellaya s p. Alainom
Loransom na radiju Courtoisie, održanom 26. siječnja 2017.
p.
Alain Lorans: Govoreći o puštanju Bratstva unutra, ne
možemo naravno izbjeći pitanje kanonskih ponuda koje su nam predstavljene; bilo
je govora o prelaturi, a nedavno je biskup Schneider rekao da Vas je pozvao da
prihvatite kanonske prijedloge i da ne budete previše zahtjevni, ili u svakom slučaju,
da ne čekate da sve bude savršeno. Gdje sad sve to stoji? Jeste li doista primili
ovaj poziv? I u tom slučaju, ne bi li doktrinarna unija postala sekundarno
pitanje? Koji je točno položaj Bratstva?
Biskup
Fellay: Što se tiče biskupa Schneidera, on mi je pisao, ali
davno; prije dugo vremena, mislim da možda prije godinu dana. Dakle, nemam
ništa novije od njega. U svakom slučaju, u zadnje vrijeme – ne, nisam primio
ništa od njega.
Osim toga, struktura nije problem. Mislim
da je struktura dobro uspostavljena; još uvijek postoje neke točke, ili da
kažemo neke finese. Osnovna ideja je, zapravo, ona je primjerena, ona odgovara
našim potrebama. Glede toga sam zadovoljan. Opet, postoje detalji koje traže
poboljšanja i stvari koje još uvijek treba raspraviti. Problem nije u toj
strukturi koju nam nude. Ako bi to bio jedini problem, rekli bismo od srca ,,da“.
Ali, to nije problem.
Problem je, ponovno, ova bitka ideja. Crkva
je ta koja je već četrdeset godina nametnula način razmišljanja, ovaj
modernistički način razmišljanja protiv kojega se borimo, protiv kojega ili
zbog kojega smo čak bili proglašavani raskolnicima i sve ostalo, izvan Crkve;
je li Crkva spremna, da ili ne, pustiti nas da nastavimo našim putem?
Nadbiskup Lefebvre je znao govoriti da
nam ,,dopuste eksperiment Tradicije“. Hoće li nas pustiti, da ili ne? Ili nas
čekaju u zavoju na cesti, hoće li nam reći sutra da se ,,moramo postrojiti u
liniju“? Prihvatiti ono protiv čega smo se borili četrdeset godina? Toga se
nećemo odreći.
Dakle, to je sve, stvarno; tu leži
pitanje. S ovim novim, još otvorenijim stavovima, kada nam govore neke stvari koje
nisu nužni kriteriji da netko bude katolikom, čini se da se put otvara. Sada,
jesu li to samo vrata, ili je to stvarno put? Je li to siguran put? Mislim, boćemo
li stvarno biti u mogućnosti nastaviti kao što jesmo? Za nas je jasno da to
nije kraj.
Zablude ostaju zablude. Tako i mi danas
ostajemo, kao i prije, jednako uvjereni da postoje zablude koje su proširile u
Crkvi i koje ubijaju Crkvu.
I naravno, mi razumijemo da je potrebno
vrijeme za čišćenje i uklanjanje tih zabluda, mi razumijemo... Ljudi se ne mogu
mijenjati samo tako; do sada su usvojene sve vrste loših navika; čak i da samo vrate
svetu liturgiju. Jasno nam je jako dobro da se promjene ne mogu dogoditi preko
noći. Dakle, jedno je ako za stvari treba vremena, ali je li namjera još prisutna?
Postoji li namjera da se napusti ovaj način razmišljanja koji je nametnut na
Koncilu?
I vidimo, barem u službenim glasovima
ili bolje reći, vodećim glasovima koji
govore ,,Ne, ne. Ne, ne, nastavit ćemo na isti način“. Tako dalje ostajemo
odmetnicima. Pa, podnošljivi odmetnici, mogli bismo čak reći, na zapanjujući
način, s papom Franjom mi smo i više nego podnošljivi, ali i dalje ostajemo na
periferiji.
Hoće li stvari ostati kao do sada? Hoće
li se stvari pomaknuti naprijed? Ili će nas sutra progutati ovaj pokret koji,
opet, ubija Crkvu? To je pitanje. I sve dok nemamo dovoljno jasan odgovor, ne
možemo ići naprijed.
Puni
tekst intervjua bit će dostupan uskoro.
Izvor: sspx.org
