Christus Rex

Šezdesetnica


Naša priprava za korizmu nastavlja se današnjom nedjeljom. Sv. Apostol Pavao pokazuje nam sasvim jasno u svojoj Poslanici Korinćanima kojoj svrsi služe patnja i samozataja. Prve nedjelje došašća promatrali smo, dragi vjernici, kako se možemo svetom Misom, osobnom i zajedničkom molitvom, svetom ispovijedi, samozatajom i dobrim djelima, pripraviti na susret sa svemogućim Bogom. Na današnji dan trebamo te mogućnosti samozataje pobliže razmotriti, da bismo bolje razumjeli njihov smisao.

Današnja nam poslanica u tome pomaže – u njoj sv. Apostol Pavao potanko opisuje sva svoja trpljenja i spremnost za žrtvu: ,,Od Židova sam primio pet puta četrdeset manje jedan udarac. Tri puta sam bio šiban, jedanput kamenovan tri puta sam doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Potom nastavlja nabrajanje: da su ga zarobili i razbojnici, da je bio u smrtnoj opasnosti od vlastitog naroda i od pogana. Puno je postio, a morao je podnijeti i žalost te spominje i brige kršćanske zajednice oko kojih je bio zabrinut. Kako je moguće uzeti na sebe tolike žrtve? Odgovor nam daje također sam sv. Pavao apostol: ,,Dosta ti je moja milost jer se sila usavršava u slabosti. To znači: križ koji je stavljen na nas nije veći od onoga što možemo podnijeti. Ako se žrtvujemo za naše spasenje i za spasenje drugih, to neće nikad ostati bez uspjeha, odnosno na to još dobivamo milost.

Zato nije teško razumijeti da je priprava za korizmu važna, no ipak, u nju ne možemo naprosto uletjeti, početi iznenada. Nasljedovanje Krista nije improvizacija, treba se pripremiti na svaki trenutak nasljedovanja i svakome trenutku dati pažnju. Tako razumijemo i poruku koju nam na današnji dan upućuje naš Spasitelj, kada govori o sjemenu koje pada na različita tla. Jedan dio sjemena pada na kameno tlo: ,,Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji doduše riječ slušaju i s radošću primaju, ali ne uhvate korijena. Vjeruju za neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu”. Isto tako ugiba i sjeme koje padne pod trnje ili na put. Kada dođu brige, užici, bogatstvo života, ono se okreće od riječi života, odnosno ne donosi nikakav plod.

Što znači to da sjeme pada na dobro tlo? Da bi sjeme moglo donositi ploda, moraju postojati uvjeti: vjernik će nepokolebljivo ustajati u vjeri jer koristi sredstva duhovnog života. Uzima ozbiljno svetu Misu, vlastitu i zajedničku molitvu, dobra djela, samoodricanje, pokoru, jer zna da bez toga neće moći postići vječno blaženstvo, da neće donijeti ploda. Post nas uči kako biti ponizan, uči nas da stvari ovoga svijeta ispravno upotrebljavamo, po postu duša postaje jačom. Nije tu važno prosuđivati tko se i za što odriče, nego da to činimo za naše blaženstvo, a po tome pokazujemo i zahvalnost za sve što smo dobili i dobivamo od svemogućega Boga. Zato je važno poučiti djecu što znači post. Jer tko posti, tko se može vježbati u odricanju, taj može sve cijeniti, taj promatra dobra ne u novcu i količini, nego u kvaliteti. Poznata nam je izreka: ,,Novac ne usrećuje!”. Koliko je to istinito – spasenje se ne može kupiti za novac.

Nedavno je u našim bogoslovijama održana podjela nižih redova. Tu u životu bogoslova započinje jedan dugi proces u kojemu se korako po korak obvezuju za našeg Gospodina Isusa Krista. Isus Krista odabire tu našu braću u različitim stupnjevima (ostijarij, lektor, egzorcist, akolit) i u prvom koraku prema svećeništvu (tonzura) da mu služe. Tu je odlikovanje, ali ujedno i odgovornost. Odlikovanje jer nisu oni sami odabrali poziv, nego ih je pozvao Isus. Odgovornost jer prema svojem redu moraju svojim životom davati dobar primjer i sve ljude među kojima žive voditi svemogućemu Bogu. Molimo za njih da njihov život dade svjedočanstvo sjemena palog na dobro tlo, da ne usahne, da ga trnje ne uguši, nego da donese mnogostruko dobar plod.

Uistinu nije lako ići uskim putem, ali dobili smo jamstvo od Isusa Krista da će onaj koji ustraje do kraja, postići vječno blaženstvo. Dakle Isusov put nije nemoguć jer uvijek dobivamo milost ustrajnosti. Amen.

p. Péter Papp

Arhiva bloga

Glasnik: