Haurietis aquas in gaudio

E

nciklika Pija XII. o štovanju Presvetog Srca Isusova miljokaz je za pobožnost Srcu Isusovu.

Presveto Srce Isusovo, naš mir i pomirenje

,,Svi vi koji ste opterećeni, odmorit ću vas – reficiam vos – i pronaći ćete odmor svojim dušama jer jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,29).

Svaka od ovih riječi nade i istine zaslužuje pozorno razmatranje...

Srce Isusovo poziva i odabire one koji su najopterećeniji. On im je bio vjeran kroz cijeli svoj javni život. Tješio je, ozdravljivao, poučavao, a više od svega opraštao jer je znao da nas opterećuje grižnja savjesti i da je za naše duše – koje su stvorene za dobro i istinito i koje teže idealu, tj. Bogu – zlo koje nas od Njega odvaja i koje nam ga oduzima, pretežak teret.

,,Dođite”, govori, ,,i ja ću vas okrijepiti”. Okrijepiti nas, nesretne izgnanike iz Edena, znači obnoviti nas prema slici Božjoj koja se u nama iskrivila. To znači uzdići se iz bezdana prema čistim i oživljujućim vrhuncima, stavljajući sve stvari u red i pjevajući ponovo: ,,Slava Bogu na visini! Mir ljudima”. To znači olakšati teret, oduzeti jaram.

Izvor: Y. d’Isné, Le Coeur de Jésus dans l’Evangile, Lethielleux, 1905., str. 25-26.

Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj nam se!

Čovjek Etiopljanin, dvorjanin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, vraća se kući, čita Sveto pismo, ali ne zna protumačiti riječi prorokove koje čita. Ali gle, najednom se po nalogu Božjem približi k njemu đakon Filip i tumači da je Isus ona ovca koja se vodi na klanje zbog naših grijeha. „Stade mu navješćivati veselu vijest o Isusu… krsti dvorjanina i dvorjanin otiđe pun radosti svojim putem“ (Dj 8, 27-39).

I tako možete ići bez kraja i konca po životu Isusovu jer veli sv. Ivan Evanđelist: „Mislim da ni sam svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige što bi se imale napisati“ (Iv 21,25), a iz kojih bi se vidjelo kako je Isus umio utješiti svakoga: i raskajanu bludnicu, i udovicu majku što plače za sinom, i neizlječivog bolesnika, i snuždenog carinika, i sestre što plaču za bratom, i oca što moli za jedinca bolesnog sina, i razbojnika, koji izdiše na križu, i ženu preljubnicu, koja drhće zbog osude, koja joj prijeti od farizeja, i apostole preplašene na moru u oluji i zatvorene od straha židovskoga, i svakoga drugoga, pritiskivali ga ne znam kakovi jadi. Doista, Presveto Srce Isusovo jedinstven je izvor utjehe, izvor svake utjehe.

Preostaje samo da zavapimo: „Smiluj se nama!“

[Uzeto iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb, 2009., str. 206.]

Velika devetnica spasa

Dvanaest obećanja Srca Isusova onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno:

1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu.

2. Kroz pobožnost njegovu Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji.

3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama.

4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti.

5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate.

6. Grješnici će naći u njegovu Srcu izvor i ocean milosrđa.

7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.

8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do velike savršenosti.

9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena.

10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca.

11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu.

12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, uputio ove riječi: ,,U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času.“ Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje.

Jesi li već obavio veliku devetnicu spasa? Ako nisi, možeš odmah početi.

Izvor spasenja i pravoga života

Molim te da misliš o tome kako je Gospodin naš Isus Krist tvoja prva glava, a ti jedan od njegovih udova. On je za te što i glava udovima. Sve njegovo tvoje je: duh, srce, tijelo, duša i sve moći. Svime se tim trebaš služiti kao svojim, da bi ga, služeći mu, slavio, ljubio i veličao. Ti si za nj što i ud glavi, i zato on žarko želi da ima na raspolaganju sve tvoje moći kao da su njegove, da bi služio Ocu i njega proslavljao.

Ali ne samo da on tebi pripada, već želi u tebi biti, u tebi živjeti i vladati, kao što glava živi i vlada u svojim udovima. On naime želi da sve što je u njemu, živi i vlada u tebi: njegov duh u tvome duhu, njegovo srce u tvome srcu, sve moći njegove duše u moćima tvoje duše. Tako će se na tebi ostvariti riječi: Proslavljujte i nosite Boga u svome tijelu, i nek se Isusov život očituje u vama. A i ti, ne samo da pripadaš Sinu Božjemu, već moraš u njemu biti kao što su udovi prema glavi. Što god je u tebi, mora biti uključeno u njega. Od njega trebaš primiti život i on treba tobom ravnati. Za tebe nema pravog života osim u njemu, jer on je jedini izvor za istinski život. Izvan njega naći ćeš samo smrt i propast. Neka on bude jedino počelo tvojih pokreta, čina i silā tvoga života. Od njega i za njega moraš živjeti, da bi ostvario one riječi: Ni jedan od nas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima. Jedno si dakle sa samim Isusom kao što su udovi jedno s glavom. Zato moraš s njime imati jedan duh, jednu dušu, jedan život, jednu volju, jednu odluku, jedno srce. On treba biti tvoj duh, srce, ljubav i sve tvoje. Te kršćaninove uzvišenosti proistječu iz krštenja, a povećavaju se i jačaju potvrdom i dobrim vršenjem ostalih milosti što ih Bog udjeljuje. Nadasve ih pak usavršuje euharistija.

(Iz Rasprave „O divnom Isusovu Srcu“ svetoga Ivana Eudesa, prezbitera (Knjiga 1,5; Sabrana djela 6, 107. 113-115))

Srce Isusovo, milino sviju svetih!

Sam Božanski Spasitelj naziva svoje Presveto Srce nasladom Presvetog Trojstva. Kako da onda ne bude i ono što govori Crkva u litanijama: „Srce Isusovo, milino sviju svetih“ ili bolje prema latinskom izvorniku: „naslado sviju svetih“.

Srce Isusovo je ponajprije naslada samoga Presvetoga Trojstva. U njemu i po njemu, na Križu probodenom, vraćena je Trojedinom Bogu dužna čast, koju su mu ljudi uskratili svojim grijesima. Po ovom Presvetom Srcu naknađena je  Bogu uvrjeda, koju su mu nanijeli Adam i Eva svojim neposluhom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio Kajin svojim umorstvom; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio ljudski rod prije potopa svojim bludnim opačinama; naknađena je uvrjeda koju su mu nanijeli stanovnici Sodome i Gomore svojim protuprirodnim bludnim izgredima; naknađena je uvrjeda koju su mu nanijeli Izraelci neposluhom i bunom u pustinji; naknađena je Bogu uvrjeda koju mu je nanio David svojim preljubom i umorstvom, izraelski kraljevi svojim idolopoklonstvom, jednom riječju, po Presvetom Srcu Isusovu pružena je Bogu Trojedinome zadovoljština za sve grijehe sviju ljudi od Adama do posljednjeg čovjeka na zemlji. Koje čudo da je to Presveto Srce milje i naslada Presvetog Trojstva, kao što je Otac nebeski dao razumjeti već prigodom krštenja Isusova u Jordanu: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni“ (Mt 3,17).

Kako da ne bude onda Presveto Srce Isusovo sve milje i naslada u nebu svojoj svetoj Majci Mariji! Zar nije to Srce ono isto koje je ona pod svojim djevičanskim srcem nosila, zar ne kola u njemu krv njezine krvi, zar nije ono bilo dio njezina biča? I ako ikome, a ono Bogorodici, svojoj Majci, može kazati Isus, taj otajstveni Zaručnik iz Pjesme nad pjesmama: „Kao pečat stavljam se tebi na srce, na ruku tvoju kao pečat“ (Pj 8,6). Tako uski vez je postojao i postojat će za sve vijeke vjekova među njima vez, koji svojom milinom i nasladom nadilazi svaki pojam.

Ovo je Presveto Srce nadalje milina nebeskih korova anđela, arkanđela, prijestolja i gospodstava, poglavarstva i vlasti, sila nebeskih, serafa i kerubina. Kad god pogledaju ovo Presveto srce, ne mogu se nadiviti poniznosti Boga koji se utjelovio, dok su se toliko njihovi nekoć drugari neba, makar beskrajno niži od Boga, pobunili protiv Stvoritelja svoga.

Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše!

Francuski povjesničar Taine morao se tijekom svojih povijesnih studija pozabaviti pitanjem kako je bilo moguće da u Francuskoj, jedva sto godina iza strašne one revolucije, opet vlada tako bujan katolički život. Jednoga dana stavio je on u tom smislu upit nekom poznatom redovničkom starješini jedne katoličke dobrotvorne ustanove. „Ja ne razumijem“, reče mu Taine, „kako je jedva sto godina iza sloma Crkve moglo biti opet u našoj zemlji sto i trideset tisuća redovnika koji se posvećuju duhovnim i tjelesnim potrebama puka?“ Poglavar ga je odveo nato u kapelu ustanove i pokazao prstom na svetohranište uz riječi: „Ovdje je izvor naše snage i jakosti!“

Pokazao je prstom na živoga Isusa Krista u svetohraništu, onoga Isusa koji je nekoć progovorio Marti kad je tugovala za mrtvim bratom Lazarom: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ne će umrijeti do vijeka“ (Iv 11,25). S pravom nas sv. Crkva uči u litanijama: „Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše, smiluj se nama!“

Ono je uskrsnuće i život! Presveto Srce Isusovo srce je Boga, za kojega stoji pisano: „Gospod je koji ubija i opet oživljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi“ (1 Sam 2,6).

[Uzeto iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb 2009.,str. 209.]

Molitva ranjenomu Srcu Isusovu

O, moj najljubljeniji i najnježniji Isuse, ja žudim sa svom naklonošću svoga srca da se sva bića stvorena i nestvorena, mole Tebi, časte Tebe, slave Tebe, vječno zbog te svete rane kojom je Tvoje božanstvo bilo izranjeno.

Ja se polažem, prilažem, skrivam, u tu ranu Tvoga srca i u nju stavljam svoje srce i sva svoja osjećanja, misli, želje, nakane i sve sile svoje duše. Usrdno se molim Tebi, s Predragocjenom Krvlju i vodom što potekoše iz najljubljenijeg Srca da uzmeš mene cijelog, da me vodiš u svim stvarima. Prožmi me u plamtećoj vatri svete ljubavi, tako da budem opijen i pretvoren u Tebe, da budem jedno s Tobom. Amen.

Lanspergius, kartuzijanac

Srce Isusovo, kopljem probodeno

Kopljem probodeno Srce našega Spasitelja znamen je beskrajne ljubavi njegove prema nama grješnim ljudima. Tu je istinu sv. Crkva tako divno iskoristila u sv. liturgiji, kad nam na Veliki petak, na spomendan probadanja Presvetog Srca Isusova, stavlja Spasitelja pred oči, gdje tuži gorko: „Puče moj, što učinih tebi? Ili u čemu te ražalostih? Odgovori mi. Ja sam tebe izveo iz Egipta: a ti si priredio križ Spasitelju svomu. Ja sam te vodio kroz pustinju četrdeset godina, i hranio te manom i uveo te u zemlju vrlo dobru: pripremio si križ Spasitelju svomu. Što sam ja mogao učiniti tebi a ne učinih? Ja sam te zbilja zasadio kao najljepši vinograd svoj: a ti si mi postao odviše gorak: octom si me napojio; kopljem si probo bok Spasitelju svomu. Ja sam poradi tebe bičevao Egipat s prvorođencima njegovim: a ti si mene predao bičevanog. Ja sam tebe izveo iz Egipta, potopivši faraona u Crvenome moru, a ti si mene predao poglavarima svećeničkim. Ja sam pred tobom otvorio more; a ti si otvorio kopljem bok moj (i Srce moje). Ja sam išao pred tobom u stupu oblaka: a ti si mene poveo u sudnicu Pilatovu. Ja sam tebe hranio manom kroz pustinju: a ti si mene udarao ćuškama i bičevima. Ja sam tebe pojio vodom spasenja iz pećine: a ti si mene napojio žuči i octom. Ja sam zbog tebe pobio kraljeve kananejske: a ti si trskom udarao glavu moju. Ja sam tebi dao kraljevsko žezlo: a ti si dao mojoj glavi trnovu krunu. Ja sam tebe uzvisio velikom snagom: a ti si mene objesio na drvu križa.“

A ono što predbacuje Spasitelj narodu izabranom, zar ne vrijedi i za svakog drugog grješnika? Zar ne probada i svaki drugi grješnik njegovo Presveto Srce na svoj način? Što je drugo nego probadanje Presvetog Srca njegova grijeh nečistoće? Što je drugo nego probadanje Presvetog Srca njegova grijeh neposluha roditeljima, poglavarima? Što je drugo nego probadanje Presvetog Srca njegova grijeh klevete kojim se ubija tuđi dobar glas? Što je drugo nego probadanje Presvetog Srca njegova psovanje Boga, Bogorodice?

Kolika ljubav s jedne strane, kolika grdna nezahvalnost s druge strane! Kad promatramo ovo Presveto Srce, kopljem probodeno, možemo doista pjevati:

O Srce probodeno – Ti nosiš znamen drag

To ljubavi je Tvoje – a mojih grijeha trag!

[Uzeto iz: Blaženi Alojzije Stepinac, Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu, Zagreb 2009.,str. 198-199.]

Svečano ustoličenje (intronizacija) Srca Isusova

pater Matéo Crawley-Boevey

Kako ljudsko društvo može ozdraviti? Pitanje koji danas zaokuplja mnoge ljude. Crkva ljudima nudi blago nadnaravnih sredstava. Jednu inicijativu u vezi s posvećenjem obiteljī ona je osobito pohvalila: svečano ustoličenje ili intronizaciju Presvetog Srca Isusova.

Inicijativu za ovu vrstu pobožnosti proširio je pater Matéo Crawley-Boevey (1875.-1960.). U francuskom svetištu Paray-le-Monial izliječen je na čudesan način i od neba je primio nadahnuće za „Križarsku vojnu ljubavi“.

Njegov cilj: uspostava društvenog kraljevanja Isusa Krista i ozdravljenje obiteljī i cijeloga društva.

Pater Mateo Crawley-Boevey rođen je 1785. godine u Peruu. Postao je članom Kongregacije Presvetog Srca Isusova i Marijina i sveudiljnog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ova je redovnička zajednica utemeljena 1800. godine u Poitiersu, a njezino je sjedište nekoliko godina kasnije premješteno u parišku ulicu Rue de Picpus. Danas se kratko zove „Kongregacija Presvetog Srca Isusova i Marijina“. (U Njemačkoj se ova Kongregacija naziva: Arnsteiner Patres).

Pater je Crawley-Boevey obolio i nakon toga je 1907. godine kao hodočasnik došao u Paray-le-Monial gdje je sveta Margareta Maria Alacoque od 1673. do 1675. bila primila svoja četiri viđenja Srca Isusova. Dok se ondje molio na dan sv. Bartolomeja, iznenada se i neočekivano vratilo njegovo zdravlje. Istodobno je Pateru bilo jasno da ga Bog šalje propovijedati po svijetu posvetu obiteljī Presvetom Srcu Isusovu. Ova se posveta naziva intronizacija ili svečano ustoličenje Srca Isusova. S time u vezi ne ide nikakvo nametanje dodatnih dužnosti. Štoviše, naglašava se volja vršenja zapovijedi koje vrijede za sve kako bi se tako Spasitelj priznao vladarom obitelji.

Lav XIII. - Enciklika Annum sacrum (25. 5. 1899.)

Uoči Svete Godine 1900. Papa Lav XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te godine 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovom Božanskom Srcu. Encikliku donosimo u hrvatskom prijevodu kako ju je objavio Glasnik Srca Isusova br. 8, 1899. god. Preuzeto sa: http://www.ffdi.hr/mep/07-srce_isusovo/srce8.htm

Pape preporučuju štovanje Srca Isusova

Osobito uspješnu pobožnost koja se sastoji u štovanju Presvetog Srca Isusova nastojali smo po primjeru naših predšasnika Inocenta XII., Benedikta XIII., Klementa XIII., Pija VI., VII. i IX. već više puta srdačno preporučiti i u što sjajnijem svjetlu prikazati osobito onda kada smo dne 28. lipnja 1898. naložili da se isti blagdan slavi obredom prvoga reda. A sada mislimo na još ljepši način časti, koja bi bila usavršenje i kruna svih onih počasti koje se običavaju iskazivati Presvetom Srcu; a nadamo se da će ona biti osobito mila Isusu Kristu Otkupitelju. To doduše nije prvi put da se o toj stvari, o kojoj govorimo, raspravlja.

Odasvuda molbe za posvetu svijeta Srcu Isusovu

Prije dvadeset i pet godina naime kada se opetovano približavala svečanost stogodišnjice otkako je blažena Margareta Marija Alacoque primila božanski nalog da širi štovanje Božanskog Srca, ne samo da su privatne osobe sa raznih strana, već su i biskupi poslali mnoge molbe Papi Piju IX., da bi sav ljudski rod posvetio Presvetom Srcu Isusovu. Stvar se tada odgodila da se zrelije prosudi, ali je međutim bilo dopušteno da se gradovi, koji bi to htjeli posvete pojedinačno; i bio je određen način pobožnosti. No kako su sada nadošli novi razlozi sudimo da je stvar dozrela da se izvede.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu

 

Posveta Srcu Isusovu

Veliki teolog i promicatelj pobožnosti Srcu Isusovu, značajni papa Pijo XI. u enciklici "Miserentissimus Redemptor" od 8. V. 1928. piše: "Sigurno je, da medu različitim pobožnostima, kojima se časti presveto Srce, treba na prvo mjesto staviti i spomenuti posvetu, kojom sebe i sve svoje prinosimo Srcu Isusovu, priznajući da smo sve to dobili od vječne Božje ljubavi.