Razgovor s p.
Davidom Pagliaraniem, generalnim poglavarom Svećeničkoga
bratstva sv. Pija X. za „Salzburger Nachrichten“
P. Davide Pagliarani,
generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je
ekskluzivni intervju za „Salzburger Nachrichten“, objavljen u
subotu, 15. prosinca 2018. godine. U njemu objašnjava što svaki
katolik može očekivati od Pape: vjerno prenošenje pologa vjere,
koja je prianjanje razuma uz božansku objavu, a nije osobno
subjektivno iskustvo. Nažalost, nedavni rimski dokumenti poput
apostolske pobudnice Amoris lætitia potiču subjektivizam, koji više
ne prepoznaje sveopću istinu, što stvara veliku pomutnju i razbija
misionarski žar Crkve prema drugim religijama.
Utemeljitelj Svećeničkoga
bratstva sv. Pija X., nadbiskup Marcel Lefebvre, bio je
izopćen 1988. godine zbog nedopuštenog posvećenja
četiriju biskupa. Godine 2009. papa Benedikt XVI. ukinuo je ovo
izopćenje. Što je to značilo za vas?
Za nas se ništa nije
promijenilo jer nikad nismo smatrali da su ta izopćenja valjana.
Međutim, to je ohrabrilo da dođu k nama oni koji se do tada nisu
usudili. I naš je odnos s određenim biskupima i dijelom klera,
osobito mladim svećenicima, olakšan.
I Franjo vam
je izašao ususret. Što još očekujete?
Očekujemo ono što svaki
katolik traži od Crkve kod svoga krštenja: vjeru. Božanska objava
je zaključena i zadatak pape je da vjerno prenosi taj polog vjere.
Stoga Papa mora zaustaviti strašnu krizu koja 50 godina potresa
Crkvu. Ova kriza potaknuta je novim poimanjem vjere, koja je određena
subjektivnim iskustvom pojedinca. Vjeruje se da je čovjek sam
odgovoran za svoja uvjerenja i može slobodno odabrati bilo koju
religiju, bez razlike između zablude i istine. To, međutim,
proturječi objektivnom božanskom zakonu.
Gdje Bratstvo može
izaći ususret Papi?
Bratstvo sv. Pija X. duboko je
povezano s Petrovim nasljednikom, čak i ako se protivi zabludama
Drugoga vatikanskoga sabora. Ipak, duboko nas potresa jedna od
značajki sadašnjeg pontifikata: potpuno nova primjena pojma
milosrđa. Ono se svodi na čudotvorno sredstvo za sve grijehe, bez
potrebe za istinskim obraćenjem, za preobrazbom duše kroz milost,
mrtvljenje i molitvu. Papa u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici
Amoris lætitia otvara kršćanima mogućnost izbora po pitanjima
bračnog morala od slučaja do slučaja u skladu sa svojom osobnom
savješću. To potpuno jasno proturječi nužnoj i jasnoj
usmjerenosti Božjemu zakonu.
U tome vidimo odjek Lutherove
duhovnosti: kršćanstvo bez zahtjeva za moralnom obnovom,
subjektivizam koji više ne prepoznaje sveopće važeću istinu. To
je stvorilo duboku zbrku među vjernicima i svećenicima. Svako
ljudsko biće traži istinu. Za to, međutim, treba vodstvo
svećenika, budući da učenik treba vodstvo učitelja.
Što je u tom pogledu
donijela Lutherova godina 2017.?
Od 16. stoljeća Katolička
Crkva se približava protestantima da ih preobrati i vrati u istinsku
Crkvu. Lutherova godina nije dala prioritet ovoj svrsi povratka
protestanata. Naprotiv, oni su bili utvrđeni u svojim zabludama.
Razlog tome je da od Drugoga vatikanskoga sabora Crkva vjeruje da
svaka osoba može pronaći Boga u svojoj religiji. To je pretpostavka
koja svodi vjeru na osobno, unutarnje iskustvo umjesto razumskoga
pristanka na božansku objavu.
Postoji mnogo ljudi u
drugim religijama koji dobro žive u najboljem znanju i savjesti.
Hoće li Bog priznati njihove zasluge?
Crkva je u osnovi misionarska.
Krist kaže: ,,Ja sam put, istina i život“.
Samo po njemu ljudi se spašavaju. On je utemeljio Rimsku Crkvu kao
jedinu Crkvu. Ova teološka istina mora se naviještati, kao i
ispravnost u moralu i veličanstvenost tradicionalne Mise po
tridentskom obredu.
Iskreno nastojanje za istinom
u drugim religijama nije dovoljno za pronalazak istine. Zato se mora
pomoći ovim dušama da se spase. Ako se duša može spasiti izvan
Katoličke Crkve, to se događa usprkos zabludama u kojima se nalazi,
a ne zahvaljujući njima. U svakom slučaju, to se događa samo po
Kristu.
Vaš prethodnik Bernard
Fellay vidio je u židovima, slobodnim zidarima i
modernistima neprijatelje Crkve. Moraju li se židovi
vratiti u Katoličku Crkvu, kako što govorite za
protestante?
Modernizam je jedna od
najopasnijih zabluda. Do Drugoga vatikanskoga sabora Crkva je stoga
zahtijevala da svi svećenici polože antimodernističku zakletvu
koju sam također i ja položio. Što se tiče židovstva, bio bi
neoprostivi grijeh isključiti židovski narod iz dobara i blaga
Katoličke Crkve. Spasiteljska misija Crkve je sveobuhvatna i ne može
isključiti nijedan narod.
Vi odbacujete bitne
dokumente Drugoga vatikanskoga sabora, kao što su vjerska sloboda i
ekumenizam. Radi li se tu samo o drugačijem tumačenju ili potpunom
odbacivanju ovih saborskih tekstova?
Drugi vatikanski sabor
proglasio se čisto pastoralnim saborom. No u stvari su donesene
teške dogmatske odluke poput onih koje ste spomenuli. To je dovelo
do potpune preobrazbe vjere.
Papa Benedikt XVI. mislio je
da su razlike između Rima i Bratstva sv. Pija X. bile problem u
tumačenju saborskih tekstova. Trebalo bi samo bolje razmotriti ove
tekstove i onda bi bio moguć sporazum. To nije naš stav. Bratstvo
sv. Pija X. odbacuje sve ono što u Drugome vatikanskome saboru ne
odgovara katoličkoj Tradiciji.
Papa bi trebao proglasiti
dekret o vjerskoj slobodi kao pogrešan te ga na odgovarajući način
ispraviti. Uvjereni smo da će to jednoga dana jedan papa učiniti i
vratiti se čistom nauku koji je bio mjerodavan prije ovoga sabora.
Pitanjima o vjerskoj slobodi, ekumenizmu i božanskom ustroju Crkve
bavili su se pape prije Drugoga vatikanskoga sabora. Dovoljno je
ponovno se prihvatiti njihova nauka.
Opterećuje li Vašu
savjest to što iz rimske perspektive živite
u raskolu s Crkvom?
U stvarnosti nas Rim ne smatra
raskolnicima, već ,,neregularnima“. U
svakom slučaju, kada ne bih bio siguran da radim u Rimokatoličkoj
Crkvi i za nju, odmah bih napustio Bratstvo.
