Christus Rex

Crkva nije bila 2000 godina u krivu



Razgovor s p. Davidom Pagliaraniem, generalnim poglavarom Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. za „Salzburger Nachrichten“

P. Davide Pagliarani, generalni poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je ekskluzivni intervju za „Salzburger Nachrichten“, objavljen u subotu, 15. prosinca 2018. godine. U njemu objašnjava što svaki katolik može očekivati od Pape: vjerno prenošenje pologa vjere, koja je prianjanje razuma uz božansku objavu, a nije osobno subjektivno iskustvo. Nažalost, nedavni rimski dokumenti poput apostolske pobudnice Amoris lætitia potiču subjektivizam, koji više ne prepoznaje sveopću istinu, što stvara veliku pomutnju i razbija misionarski žar Crkve prema drugim religijama.

Utemeljitelj Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., nadbiskup Marcel Lefebvre, bio je izopćen 1988. godine zbog nedopuštenog posvećenja četiriju biskupa. Godine 2009. papa Benedikt XVI. ukinuo je ovo izopćenje. Što je to značilo za vas?

Za nas se ništa nije promijenilo jer nikad nismo smatrali da su ta izopćenja valjana. Međutim, to je ohrabrilo da dođu k nama oni koji se do tada nisu usudili. I naš je odnos s određenim biskupima i dijelom klera, osobito mladim svećenicima, olakšan.

I Franjo vam je izašao ususret. Što još očekujete?

Očekujemo ono što svaki katolik traži od Crkve kod svoga krštenja: vjeru. Božanska objava je zaključena i zadatak pape je da vjerno prenosi taj polog vjere. Stoga Papa mora zaustaviti strašnu krizu koja 50 godina potresa Crkvu. Ova kriza potaknuta je novim poimanjem vjere, koja je određena subjektivnim iskustvom pojedinca. Vjeruje se da je čovjek sam odgovoran za svoja uvjerenja i može slobodno odabrati bilo koju religiju, bez razlike između zablude i istine. To, međutim, proturječi objektivnom božanskom zakonu.

Gdje Bratstvo može izaći ususret Papi?

Bratstvo sv. Pija X. duboko je povezano s Petrovim nasljednikom, čak i ako se protivi zabludama Drugoga vatikanskoga sabora. Ipak, duboko nas potresa jedna od značajki sadašnjeg pontifikata: potpuno nova primjena pojma milosrđa. Ono se svodi na čudotvorno sredstvo za sve grijehe, bez potrebe za istinskim obraćenjem, za preobrazbom duše kroz milost, mrtvljenje i molitvu. Papa u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris lætitia otvara kršćanima mogućnost izbora po pitanjima bračnog morala od slučaja do slučaja u skladu sa svojom osobnom savješću. To potpuno jasno proturječi nužnoj i jasnoj usmjerenosti Božjemu zakonu.

U tome vidimo odjek Lutherove duhovnosti: kršćanstvo bez zahtjeva za moralnom obnovom, subjektivizam koji više ne prepoznaje sveopće važeću istinu. To je stvorilo duboku zbrku među vjernicima i svećenicima. Svako ljudsko biće traži istinu. Za to, međutim, treba vodstvo svećenika, budući da učenik treba vodstvo učitelja.

Što je u tom pogledu donijela Lutherova godina 2017.?

Od 16. stoljeća Katolička Crkva se približava protestantima da ih preobrati i vrati u istinsku Crkvu. Lutherova godina nije dala prioritet ovoj svrsi povratka protestanata. Naprotiv, oni su bili utvrđeni u svojim zabludama. Razlog tome je da od Drugoga vatikanskoga sabora Crkva vjeruje da svaka osoba može pronaći Boga u svojoj religiji. To je pretpostavka koja svodi vjeru na osobno, unutarnje iskustvo umjesto razumskoga pristanka na božansku objavu.

Postoji mnogo ljudi u drugim religijama koji dobro žive u najboljem znanju i savjesti. Hoće li Bog priznati njihove zasluge?

Crkva je u osnovi misionarska. Krist kaže: ,,Ja sam put, istina i život. Samo po njemu ljudi se spašavaju. On je utemeljio Rimsku Crkvu kao jedinu Crkvu. Ova teološka istina mora se naviještati, kao i ispravnost u moralu i veličanstvenost tradicionalne Mise po tridentskom obredu.

Iskreno nastojanje za istinom u drugim religijama nije dovoljno za pronalazak istine. Zato se mora pomoći ovim dušama da se spase. Ako se duša može spasiti izvan Katoličke Crkve, to se događa usprkos zabludama u kojima se nalazi, a ne zahvaljujući njima. U svakom slučaju, to se događa samo po Kristu.

Vaš prethodnik Bernard Fellay vidio je u židovima, slobodnim zidarima i modernistima neprijatelje Crkve. Moraju li se židovi vratiti u Katoličku Crkvu, kako što govorite za protestante?

Modernizam je jedna od najopasnijih zabluda. Do Drugoga vatikanskoga sabora Crkva je stoga zahtijevala da svi svećenici polože antimodernističku zakletvu koju sam također i ja položio. Što se tiče židovstva, bio bi neoprostivi grijeh isključiti židovski narod iz dobara i blaga Katoličke Crkve. Spasiteljska misija Crkve je sveobuhvatna i ne može isključiti nijedan narod.

Vi odbacujete bitne dokumente Drugoga vatikanskoga sabora, kao što su vjerska sloboda i ekumenizam. Radi li se tu samo o drugačijem tumačenju ili potpunom odbacivanju ovih saborskih tekstova?

Drugi vatikanski sabor proglasio se čisto pastoralnim saborom. No u stvari su donesene teške dogmatske odluke poput onih koje ste spomenuli. To je dovelo do potpune preobrazbe vjere.

Papa Benedikt XVI. mislio je da su razlike između Rima i Bratstva sv. Pija X. bile problem u tumačenju saborskih tekstova. Trebalo bi samo bolje razmotriti ove tekstove i onda bi bio moguć sporazum. To nije naš stav. Bratstvo sv. Pija X. odbacuje sve ono što u Drugome vatikanskome saboru ne odgovara katoličkoj Tradiciji.

Papa bi trebao proglasiti dekret o vjerskoj slobodi kao pogrešan te ga na odgovarajući način ispraviti. Uvjereni smo da će to jednoga dana jedan papa učiniti i vratiti se čistom nauku koji je bio mjerodavan prije ovoga sabora. Pitanjima o vjerskoj slobodi, ekumenizmu i božanskom ustroju Crkve bavili su se pape prije Drugoga vatikanskoga sabora. Dovoljno je ponovno se prihvatiti njihova nauka.

Opterećuje li Vašu savjest to što iz rimske perspektive živite u raskolu s Crkvom?

U stvarnosti nas Rim ne smatra raskolnicima, već ,,neregularnima. U svakom slučaju, kada ne bih bio siguran da radim u Rimokatoličkoj Crkvi i za nju, odmah bih napustio Bratstvo.

Arhiva bloga

Časopis: