Advent
i božićno vrijeme omogućuju da svake godine zasjaju zadivljujuća
otajstva milosne ljubavi Božje. Bog se u svojoj milosti toliko
priklanja izgubljenoj Adamovoj djeci da On ne samo da postaje
ljudskim djetetom, nego i uzima na sebe sve teškoće ljudskih patnji
te čak i kao maleno dijete dopušta da ga progoni zli kralj i da
dijeli sudbinu izbjeglica. Svoju ljubav čini glavnom zapovijedi
života: ,,Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim svojim srcem ... i
bližnjega kao samoga sebe.“
- ,,Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“
Kada
papa Franjo i službeni crkveni krugovi komentiraju trenutačnu
migracijsku politiku, vole se pozvati na ovu glavnu zapovijed
ljubavi. Kako ljubav prema bližnjemu ne poznaje granice, tako ne
smije biti ni prepreka migracijama. Svim stanovnicima zemlje treba
biti dopušteno da idu tamo gdje žele, nitko ne smije biti protjeran
iz neke zemlje, svatko treba velikodušno jamčiti davanje
državljanstva, tako da se ne stvara dvoklasno društvo.[1]
Takve
poruke sviđaju se čelnicima Ujedinjenih naroda, budući da su u
potpunosti usklađene s njihovom agendom: 10./11. prosinca će 195
zemalja članica UN-a potpisati novi ,,Globalni sporazum o
UN-migracijama“ u kojemu se između
ostaloga traži da svim migrantima treba omogućiti besplatan pristup
socijalnom sustavu. Prema završnom izvješću koje je objavila
Komisija Europske unije još uvijek ima puno mjesta u Europi. Umjesto
trenutno oko 500 milijuna, očekuje se da će u Europi živjeti 3,8
milijardi ljudi. Njemačka npr. s 82,5 milijuna stanovnika treba
primiti još 192 milijuna, Austrija dodatnih 67 milijuna, Francuska
423 milijuna.[2]
Bezgranično
ludilo? Tko je moj bližnji?
S
takvim izgledima za budućnost svakom današnjem trezvenom čovjeku
naježi se kosa. Europa ne može preživjeti nekontrolirani masovni
priliv. Je li zapovijed ljubavi suprotna zdravom razumu? Tko je uopće
moj bližnji? Tako je jednom jedan pismoznanac pitao Spasitelja.
Misli li se to na sve ljude ili samo one nama bliske, kako to govori
sama riječ bližnji? Isus mu odgovara prispodobom o dobrom
Samarijancu: bližnjemu u velikoj potrebi, kojemu se nađem na putu
ili on meni, moram pomoći koliko god mogu, čak i ako je stranac, pa
čak i ako je neprijatelj.
Ali
što je s ostalima, onima koji su udaljeni ili onima koji nisu u
velikoj potrebi? Kako se zapovijed ljubavi odnosi na sve ove? U
današnjem vremenu ova kompleksna pitanja postala su vrlo aktualna i
dosegla dramatičnu dimenziju! Na putu prema Europi dolaze desetine
milijuna ljudi ili čekaju na dolazak. Jesmo li doista obvezni na
ljubav prema bližnjemu prihvaćajući sve, pomažući svima,
pozivajući sve koji god žele doći?
Redoslijed
ljubavi prema bližnjemu
Nauk
Crkve u tom smislu je potpuno jasan. Učiteljstvo, sveti crkveni
naučitelji, prije svega sv. Toma Akvinski, postavili su jasna
načela. U prakticiranju ljubavi prema bližnjemu postoji određeni
red. Nemoguće je jednako ljubiti sve ljude i Bog to ne zahtijeva.
Čak ni najbogatiji čovjek ne može učinkovito pomoći svim ljudima
na zemlji koji su u potrebi. Zato sv. Toma prije svega razlikuje tri
oblika ljubavi:
-
Dobronamjerna ljubav: sve ljude trebamo jednako voljeti sa
željom i nakanom. Trebamo željeti i moliti da svi ljudi
napreduju i da svi steknu najviše dobro, naime vječno spasenje. Na
ovaj način možemo sve ljude jednako voljeti.
-
Afektivna ljubav – ljubav srca: ovdje postoje
razlike. U srcu volim svoje roditelje više nego bilo koga drugoga.
-
Djelatna ljubav - dobrotvorna, ljubav koja pomaže: i
tu ima razlika. Naravno da najprije moramo pomoći onima koji su nam
bliski. Ako se moji roditelji razbole, a istodobno i neki par u
udaljenom selu, prvo sam dužan pomoći roditeljima. I moram ih,
naravno, ljubiti više od drugih.
Dakle
postoji poredak afektivne i učinkovite ljubavi koja proizlazi iz tri
načela.
1)
Što sam više dobročinstva primio od osobe, više bih ju trebao
voljeti, što znači, uzvratiti mu ljubav i pomoći mu kad je u
potrebi.
2)
Što mi je osoba bliža po rodbinskoj vezi, više bih ju trebao
ljubiti, zato što te veze čine društvo kakvo Bog želi.
Podrazumijeva se krvno srodstvo, duhovno srodstvo, narodno srodstvo.
3)
Što je netko bliži Bogu, to bi ga trebalo više ljubiti zato što
ga i Bog više ljubi. Jer ljubav prema bližnjemu utemeljena je u
Božjoj ljubavi te je s njome identična. Zato Isus ljubi svoju
najsvetiju majku više nego ikoga drugoga, ne samo zato što je
Njegova majka, nego zato što je ona svetija i sličnija njemu, time
dostojnija ljubavi od svih drugih ljudi.
Zato ju i mi trebamo voljeti i častiti više od svih drugih svetaca.
Ovo
je božanski red ljubavi prema bližnjemu. Dakle trebali bismo
ljubiti jedne više od drugih, pomoći jednima više od drugih.
Primjena
na migracijsku politiku
Vlada
mora poštivati red pravde i ljubavi. Ministri su služitelji naroda.
Njihova prva dužnost je služiti svom narodu, a ne svim narodima
svijeta. To bi bilo utopijski i samoubilački.
Prvi
prioritet je zajedničko dobro podređenih, a onda prema razboritosti
i prilici, vlada mora biti spremna pružiti humanitarnu pomoć
strancima u nevolji. To također odgovara zapadnoj tradiciji još od
davnina.
Nepridržavanje
ovoga reda rezultirat će štetom koja, ovisno o slučaju, može
dovesti do katastrofe. ,,Ljubav prema bližnjemu“
na štetu drugih nije prava ljubav, nego grijeh.
Učinci
neograničenih migracija
Većina
migranata ne iseljava iz nužde, nego zbog sebičnih ili drugih
motiva. Sanjaju o rajskim uvjetima u Europi koji im se nerijetko i
namjerno takvim predstavljaju. Ili dolaze kao ,,misionari“
islama. Željeti im svima ,,pomoći“ može
biti samo svima na štetu.
-
Na štetu tih samih migranata jer se izaziva i potiče njihova
sebičnost.
-
Na štetu zemlje porijekla: ljudi su pozvani djelovati ondje gdje ih
je Bog stavio. Netko tko je rođen u Ugandi mora u pravilu ondje
ispuniti svoju dužnost i služiti ljudima. To vrijedi prije svega za
mlade zdrave muškarce koji su došli u Europu u velikom broju. Ako
su ovdje, nedostaju u svojoj zemlji, gdje bi trebali iskoristiti
svoju snagu za opće dobro. Ako postoje slabiji uvjeti nego ovdje, to
još uvijek nije razlog za iseljavanje. Naravno, oni koji su u
velikoj potrebi i stvarnoj opasnosti za život imaju pravo spasiti
svoje živote i obitelj i bježati. To su prave izbjeglice, kojima se
mora uvijek s ljubavlju pružiti pomoć, koliko je to moguće.
-
Treća šteta tiče se europskih zemalja, dobročinitelja, koje su
preplavljene. Jednostavno je nemoguće prihvatiti sve one koji imaju
želju doći. Prije svega, vlada je dužna brinuti se i zaštititi
svoj narod. Ako se doista ostvari agenda UN-a, moramo se bojati da će
Europu pogoditi elementarna nepogoda.
Smrtne
opasnosti za Europu
-
Nekontrolirano miješanje naroda rezultira raspadom zapadnog
identiteta, kao i onoga pojedinih naroda. Europski narodi, njihova
kultura i civilizacija temelje se na kršćanstvu. Ako se taj
identitet i korijeni gube, kršćanstvo nestaje. To je upravo ono što
namjeravaju Božji neprijatelji.
-
Postoje kulture koje je teško ili nemoguće integrirati jer su
previše različite ili čak suprotne jedna drugoj. To se prije svega
odnosi na islam koji se ne može integrirati jer omogućuje samo
vlastitu kulturu i religiju. Nekontrolirana migracija dovodi do
društvenih napetosti koje se s vremenom više ne mogu prevladati jer
su previše eksplozivne!
-
Ne može se izbjeći govoriti o islamizaciji Europe, koja je konačno
nasilna. Cijela povijest islama dovoljno dokazuje da se uvijek radi o
nasilnom osvajanju i ,,misionarenju“. To
leži u njegovoj naravi. Kao što je već prakticirao Muhamed, Kur'an
poziva svakog muslimana na džihad, širenje islama ratom i
podčinjavanje ili uništenje ,,nevjernika“.
Demonska
karikatura ljubavi prema bližnjemu
Neograničena
migracija dakle nema nikakve veze s pravom ljubavi, nego je njezina
demonska karikatura koja služi demonskim ciljevima. Jedan od tih
ciljeva je svjetska dominacija određene klike koja u konačnici
priprema tiransku vladavinu Antikrista. Da bi to uspjelo, potrebno je
potpuno miješanje ljudi. Dakle gube se nacionalne osobine, stvara se
bezoblična masa ljudi koja je bez korijena, s kojom je mnogo lakše
manipulirati, posebno u totalitarističkim vladama koje danas postaju
sve jasnije.
Došašće
U
Došašću molimo za dolazak Otkupitelja svijeta, koji jedini može
donijeti mir ljudima. Znakovi vremena ukazuju na oluju. Bog prepušta
narode koji su se odmetnuli samima sebi, koji se sami kažnjavaju
vlastitom zabludom. Izgleda da politika migracija postaje bič što
ga Bog koristi za kažnjavanje ljudi. Njegova nakana, međutim, nije
uništiti nas, nego dovesti nas do obraćenja. Neka On koji je
milosrdan utječe na tu promjenu duha, tako da u srcima probudi novu
čežnju za Knezom mira (Princeps pacis). Pravim Došašćem,
tako da doista dođe Božić po cijelome svijetu i božansko dijete
Spasitelj kojega svi ljube i njegova blaga vladavina prorečena po
Izaiji: „Narod, koji hodi u tami, gleda svjetlost veliku. Ti
daruješ bogato veselje... Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade.
Vlast počiva na plećima njegovim, 'čudo od savjetnika' glasi ime
njegovo, 'Jaki Bog, 'Otac vječni', 'Knez mira'.. Njegova je punina
vlasti, mir nema nikada kraja.“
[3]
Iskreno vam želim ovu svetu
čežnju za božanskim djetetom Spasiteljem i mir u srcu. Neka vam
daruje sretan, milostiv Božić i njegov najobilniji blagoslov u
novoj godini.
p.
Stefan Frey
Izvor:
Mitteilungsblatt – službeni glasnik Austrijskoga distrikta,
prosinac 2018.
[1]
Poruka pape Franje o Svjetskom danu migranata i izbjeglica od 21. 8.
2017.
[2]
Vidi na: ec.europa.eu: European
Commission, Directorate-General Home Affairs, Final Report, July 2010
„Study on the feasibility of establishing a mechanism for the
relocation of beneficiaries of international protection, 2009“.
[3]
Iz 9, 1-6.
