utorak, 4. prosinca 2018.

,,Ljubi bližnjega svoga!“ – O UN-ovom sporazumu o migracijama



Advent i božićno vrijeme omogućuju da svake godine zasjaju zadivljujuća otajstva milosne ljubavi Božje. Bog se u svojoj milosti toliko priklanja izgubljenoj Adamovoj djeci da On ne samo da postaje ljudskim djetetom, nego i uzima na sebe sve teškoće ljudskih patnji te čak i kao maleno dijete dopušta da ga progoni zli kralj i da dijeli sudbinu izbjeglica. Svoju ljubav čini glavnom zapovijedi života: ,,Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim svojim srcem ... i bližnjega kao samoga sebe. - ,,Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!

Kada papa Franjo i službeni crkveni krugovi komentiraju trenutačnu migracijsku politiku, vole se pozvati na ovu glavnu zapovijed ljubavi. Kako ljubav prema bližnjemu ne poznaje granice, tako ne smije biti ni prepreka migracijama. Svim stanovnicima zemlje treba biti dopušteno da idu tamo gdje žele, nitko ne smije biti protjeran iz neke zemlje, svatko treba velikodušno jamčiti davanje državljanstva, tako da se ne stvara dvoklasno društvo.[1]

Takve poruke sviđaju se čelnicima Ujedinjenih naroda, budući da su u potpunosti usklađene s njihovom agendom: 10./11. prosinca će 195 zemalja članica UN-a potpisati novi ,,Globalni sporazum o UN-migracijama u kojemu se između ostaloga traži da svim migrantima treba omogućiti besplatan pristup socijalnom sustavu. Prema završnom izvješću koje je objavila Komisija Europske unije još uvijek ima puno mjesta u Europi. Umjesto trenutno oko 500 milijuna, očekuje se da će u Europi živjeti 3,8 milijardi ljudi. Njemačka npr. s 82,5 milijuna stanovnika treba primiti još 192 milijuna, Austrija dodatnih 67 milijuna, Francuska 423 milijuna.[2]

Bezgranično ludilo? Tko je moj bližnji?

S takvim izgledima za budućnost svakom današnjem trezvenom čovjeku naježi se kosa. Europa ne može preživjeti nekontrolirani masovni priliv. Je li zapovijed ljubavi suprotna zdravom razumu? Tko je uopće moj bližnji? Tako je jednom jedan pismoznanac pitao Spasitelja. Misli li se to na sve ljude ili samo one nama bliske, kako to govori sama riječ bližnji? Isus mu odgovara prispodobom o dobrom Samarijancu: bližnjemu u velikoj potrebi, kojemu se nađem na putu ili on meni, moram pomoći koliko god mogu, čak i ako je stranac, pa čak i ako je neprijatelj.

Ali što je s ostalima, onima koji su udaljeni ili onima koji nisu u velikoj potrebi? Kako se zapovijed ljubavi odnosi na sve ove? U današnjem vremenu ova kompleksna pitanja postala su vrlo aktualna i dosegla dramatičnu dimenziju! Na putu prema Europi dolaze desetine milijuna ljudi ili čekaju na dolazak. Jesmo li doista obvezni na ljubav prema bližnjemu prihvaćajući sve, pomažući svima, pozivajući sve koji god žele doći?

Redoslijed ljubavi prema bližnjemu

Nauk Crkve u tom smislu je potpuno jasan. Učiteljstvo, sveti crkveni naučitelji, prije svega sv. Toma Akvinski, postavili su jasna načela. U prakticiranju ljubavi prema bližnjemu postoji određeni red. Nemoguće je jednako ljubiti sve ljude i Bog to ne zahtijeva. Čak ni najbogatiji čovjek ne može učinkovito pomoći svim ljudima na zemlji koji su u potrebi. Zato sv. Toma prije svega razlikuje tri oblika ljubavi:

- Dobronamjerna ljubav: sve ljude trebamo jednako voljeti sa željom i nakanom. Trebamo željeti i moliti da svi ljudi napreduju i da svi steknu najviše dobro, naime vječno spasenje. Na ovaj način možemo sve ljude jednako voljeti.

- Afektivna ljubav – ljubav srca: ovdje postoje razlike. U srcu volim svoje roditelje više nego bilo koga drugoga.

- Djelatna ljubav - dobrotvorna, ljubav koja pomaže: i tu ima razlika. Naravno da najprije moramo pomoći onima koji su nam bliski. Ako se moji roditelji razbole, a istodobno i neki par u udaljenom selu, prvo sam dužan pomoći roditeljima. I moram ih, naravno, ljubiti više od drugih.

Dakle postoji poredak afektivne i učinkovite ljubavi koja proizlazi iz tri načela.

1) Što sam više dobročinstva primio od osobe, više bih ju trebao voljeti, što znači, uzvratiti mu ljubav i pomoći mu kad je u potrebi.

2) Što mi je osoba bliža po rodbinskoj vezi, više bih ju trebao ljubiti, zato što te veze čine društvo kakvo Bog želi. Podrazumijeva se krvno srodstvo, duhovno srodstvo, narodno srodstvo.

3) Što je netko bliži Bogu, to bi ga trebalo više ljubiti zato što ga i Bog više ljubi. Jer ljubav prema bližnjemu utemeljena je u Božjoj ljubavi te je s njome identična. Zato Isus ljubi svoju najsvetiju majku više nego ikoga drugoga, ne samo zato što je Njegova majka, nego zato što je ona svetija i sličnija njemu, time dostojnija ljubavi od svih drugih ljudi. Zato ju i mi trebamo voljeti i častiti više od svih drugih svetaca.

Ovo je božanski red ljubavi prema bližnjemu. Dakle trebali bismo ljubiti jedne više od drugih, pomoći jednima više od drugih.

Primjena na migracijsku politiku

Vlada mora poštivati red pravde i ljubavi. Ministri su služitelji naroda. Njihova prva dužnost je služiti svom narodu, a ne svim narodima svijeta. To bi bilo utopijski i samoubilački.

Prvi prioritet je zajedničko dobro podređenih, a onda prema razboritosti i prilici, vlada mora biti spremna pružiti humanitarnu pomoć strancima u nevolji. To također odgovara zapadnoj tradiciji još od davnina.

Nepridržavanje ovoga reda rezultirat će štetom koja, ovisno o slučaju, može dovesti do katastrofe. ,,Ljubav prema bližnjemu na štetu drugih nije prava ljubav, nego grijeh.

Učinci neograničenih migracija

Većina migranata ne iseljava iz nužde, nego zbog sebičnih ili drugih motiva. Sanjaju o rajskim uvjetima u Europi koji im se nerijetko i namjerno takvim predstavljaju. Ili dolaze kao ,,misionari islama. Željeti im svima ,,pomoći može biti samo svima na štetu.

- Na štetu tih samih migranata jer se izaziva i potiče njihova sebičnost.

- Na štetu zemlje porijekla: ljudi su pozvani djelovati ondje gdje ih je Bog stavio. Netko tko je rođen u Ugandi mora u pravilu ondje ispuniti svoju dužnost i služiti ljudima. To vrijedi prije svega za mlade zdrave muškarce koji su došli u Europu u velikom broju. Ako su ovdje, nedostaju u svojoj zemlji, gdje bi trebali iskoristiti svoju snagu za opće dobro. Ako postoje slabiji uvjeti nego ovdje, to još uvijek nije razlog za iseljavanje. Naravno, oni koji su u velikoj potrebi i stvarnoj opasnosti za život imaju pravo spasiti svoje živote i obitelj i bježati. To su prave izbjeglice, kojima se mora uvijek s ljubavlju pružiti pomoć, koliko je to moguće.

- Treća šteta tiče se europskih zemalja, dobročinitelja, koje su preplavljene. Jednostavno je nemoguće prihvatiti sve one koji imaju želju doći. Prije svega, vlada je dužna brinuti se i zaštititi svoj narod. Ako se doista ostvari agenda UN-a, moramo se bojati da će Europu pogoditi elementarna nepogoda.

Smrtne opasnosti za Europu

- Nekontrolirano miješanje naroda rezultira raspadom zapadnog identiteta, kao i onoga pojedinih naroda. Europski narodi, njihova kultura i civilizacija temelje se na kršćanstvu. Ako se taj identitet i korijeni gube, kršćanstvo nestaje. To je upravo ono što namjeravaju Božji neprijatelji.

- Postoje kulture koje je teško ili nemoguće integrirati jer su previše različite ili čak suprotne jedna drugoj. To se prije svega odnosi na islam koji se ne može integrirati jer omogućuje samo vlastitu kulturu i religiju. Nekontrolirana migracija dovodi do društvenih napetosti koje se s vremenom više ne mogu prevladati jer su previše eksplozivne!

- Ne može se izbjeći govoriti o islamizaciji Europe, koja je konačno nasilna. Cijela povijest islama dovoljno dokazuje da se uvijek radi o nasilnom osvajanju i ,,misionarenju. To leži u njegovoj naravi. Kao što je već prakticirao Muhamed, Kur'an poziva svakog muslimana na džihad, širenje islama ratom i podčinjavanje ili uništenje ,,nevjernika.

Demonska karikatura ljubavi prema bližnjemu

Neograničena migracija dakle nema nikakve veze s pravom ljubavi, nego je njezina demonska karikatura koja služi demonskim ciljevima. Jedan od tih ciljeva je svjetska dominacija određene klike koja u konačnici priprema tiransku vladavinu Antikrista. Da bi to uspjelo, potrebno je potpuno miješanje ljudi. Dakle gube se nacionalne osobine, stvara se bezoblična masa ljudi koja je bez korijena, s kojom je mnogo lakše manipulirati, posebno u totalitarističkim vladama koje danas postaju sve jasnije.

Došašće

U Došašću molimo za dolazak Otkupitelja svijeta, koji jedini može donijeti mir ljudima. Znakovi vremena ukazuju na oluju. Bog prepušta narode koji su se odmetnuli samima sebi, koji se sami kažnjavaju vlastitom zabludom. Izgleda da politika migracija postaje bič što ga Bog koristi za kažnjavanje ljudi. Njegova nakana, međutim, nije uništiti nas, nego dovesti nas do obraćenja. Neka On koji je milosrdan utječe na tu promjenu duha, tako da u srcima probudi novu čežnju za Knezom mira (Princeps pacis). Pravim Došašćem, tako da doista dođe Božić po cijelome svijetu i božansko dijete Spasitelj kojega svi ljube i njegova blaga vladavina prorečena po Izaiji: „Narod, koji hodi u tami, gleda svjetlost veliku. Ti daruješ bogato veselje... Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na plećima njegovim, 'čudo od savjetnika' glasi ime njegovo, 'Jaki Bog, 'Otac vječni', 'Knez mira'.. Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. [3]

Iskreno vam želim ovu svetu čežnju za božanskim djetetom Spasiteljem i mir u srcu. Neka vam daruje sretan, milostiv Božić i njegov najobilniji blagoslov u novoj godini.

p. Stefan Frey

Izvor: Mitteilungsblatt – službeni glasnik Austrijskoga distrikta, prosinac 2018.

[1] Poruka pape Franje o Svjetskom danu migranata i izbjeglica od 21. 8. 2017.
[2] Vidi na: ec.europa.eu: European Commission, Directorate-General Home Affairs, Final Report, July 2010 „Study on the feasibility of establishing a mechanism for the relocation of beneficiaries of international protection, 2009“.
[3] Iz 9, 1-6.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.