Christus Rex

Intervju s biskupom Fellayom: ,,Današnjem svijetu više od svega trebaju svećenici”



Biskup Bernard Fellay objavio je u izdavačkoj kući Via Romana knjigu s intervjuima koje je dao Robertu Landersu, vjerniku laiku koji ga je 2016. godine intervjuirao u Menzingenu.

Preuzvišeni, objavljujete knjigu lijepo nazvanu ,,Za ljubav prema Crkvi”. Možete li nam nešto reći o njezinom nastanku?

Biskup Fellay: Ova knjiga ima dugu povijest. Raspored mojih obveza mi nije dao svu slobodu koja bi bila potrebna za pisanje takvoga djela. Ono je prvi put zamišljeno prije oko četiri godine! A pisanje je dovršeno prije više od godinu dana. Kao rezultat toga, teme koje se odnose na aktualne novosti su djelomično zastarjele.

,,Za ljubav prema Crkvi” poziva nas da postavimo pitanje o mjestu Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. u Crkvi. Ne bi li to mjesto trebalo biti u Rimu jer je Rim glava, ali i srce Crkve?

Srce Crkve je Duh Sveti, to je Isusova ljubav, a to je također svećeništvo, tako blisko povezano s našim Gospodinom i Njegovim Svetim Srcem. Glava Crkve je Krist.

Ovdje na zemlji je vidljivi vođa Crkve papa kome smo naravno podložni, kojega poštujemo i kojega smo uvijek poštovali, kao i sve zakonite autoritete crkvene hijerarhije.

Mjesto Bratstva je u središtu, u srcu Crkve. Jer svećeništvo i sveta Misa, blisko povezani jedno s drugim, su srce Crkve; pumpa koja prenosi život milosti po cijelome tijelu.


Kao rimokatolicima je naše mjesto također u Rimu. Ali znate da prolazimo kroz strašnu krizu, uistinu đavolsku dezorijentiranost, koja je zamijenila vječni Rim, učitelja mudrosti i istine, novim Rimom, rođenim iz Drugoga vatikanskoga sabora, neomodernističkim Rimom s liberalnim tendencijama, kojemu se moramo oduprijeti da bismo zadržali vjeru.

Međutim ,,rimsko pitanje, kako ga je nadbiskup Lefebvre nazvao, počiva u rukama generalnoga poglavara. On je taj koji posjeduje staleške milosti da konkretno shvati razvoj odnosa Bratstva s Rimom.

Čini se da je prenošenje vjere bila glavna briga nadbiskupa Lefebvrea, ali nije li i II. vatikanski dio vjere?

Prenošenje vjere zasigurno je bio jedna od glavnih preokupacija nadbiskupa Lefebvrea, jer je biskup po svojoj naravi nasljednik apostola, posvećen poučavanju nauka. A II. vatikanski je doista uhvatio njegovu pozornost – ne toliko kao predmet poučavanja, jer je koncil želio biti pastoralan, a ne dogmatski – nego uglavnom zbog zabluda, opasnih popuštanja, prilagodbi koje su željele uskladiti Crkvu sa svijetom; rezultat je pred nama, dramatičan i okrutan... umjesto da usmjeravamo i podižemo svijet prema Nebu, II. vatikanski je gurnuo Crkvu u vrtloge prolaznoga svijeta.

Sveti Pio X. je rekao da je za njegovo vrijeme bilo karakteristično vjersko neznanje, što mislite da je to danas? I kako mu se osoba može duhovno suprotstaviti?

Ovo vjersko neznanje samo je naraslo. Danas moramo pronaći još ozbiljniji izraz, ali onaj koji izražava istu zamisao. Ušli smo u pustinju, u bezdan neznanja... čak i zaborav Stvoritelja, Tvorca ovoga svijeta, od kojeg sve stvorenje apsolutno ovisi. Isto je tako nestao Otkupitelj, a time i njegov zakon, istinska ljubav. Otkupiteljevo djelo je nepoznato, kao i njegov zakon ljubavi.

Naš Gospodin nam je po sv. Pavlu dao rješenje za ovo zlo: propovijedati bilo zgodno, bilo nezgodno, čvrsti nauk, pošteno, puni ljubavi, te primjer Isusova milosrđa.

Kako se može biti svećenik u našem postmodernom društvu?

U postmodernom društvu koje je izgubilo gotovo sve svoje temelje, svećenik je potreban više nego ikada. Ali moramo zapamtiti da on posjeduje duboko vječni biljeg. Svećenik je drugi Isus, poslanik Boga, koji svojim stvorenjima daje vječni zakon, valjan za sva vremena, koji prikazuje i ispravlja grijehe ljudi da bi se oni mogli spasiti.

Današnjem svijetu je više od svega potreban svećenik.

Zar danas ne postoji i nestanak i pretjerivanje u marijanskom kultu? Kako pronaći ravnotežu?

Opet, u svijetu bez orijentira, ljudi će izmisliti nove koji trebaju odgovarati njihovim osjećajima. Stoga je istina da tradicionalno čašćenje Marije teži nestati. Moramo samo pogledati vrijednost koju mase daju krunici... a čista, izazovna vjera zamjenjuje se potragom za izvanrednim... sjetimo se primjerice ,,ukazanja u Međugorju, gdje poruka i vidioci predstavljaju više nego sumnjive aspekte.


Ravnoteža će se ponovno uspostaviti čim vjera ponovno dobije svoje iskonsko mjesto. Tada će Blažena Djevica Marija također dobiti čast i sinovsku ljubav kršćana; ona čini svoju ulogu majke i zahtijeva od svoje djece da se kao takvi i ponašaju.

Može li još uvijek postojati društvena vladavina u vremenu sekularizma koji su svi prihvatili, čak i Crkva?

Naš Gospodin je kao Bog potvrdio apostolima: ,,Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). Ta se rečenica mora uzeti u svojoj potpunoj jednostavnosti; ona priziva Isusova prava nad svim stvorenjima, ali i nad ljudskim društvom, nad državama, vladama.

Činjenica da ove posljednje to ne žele priznati ne mijenja ništa. On je kralj u punom smislu te riječi i taj nam je naslov drag. Naša je duboka dužnost raditi na uspostavljanju društvene vladavine našega Gospodina Isusa Krista.

A sjetimo se i da se Crkva ne susreće samo danas sa protivštinama ili progonstvom.

Koji su znakovi ohrabrenja koje ste pronašli tijekom 24 godine svoje službe kao generalnoga poglavara?

Uzevši u obzir posljednje 24 godine Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. možemo samo s mnogo utjehe promatrati Božje blagoslove.

Oni dolaze sa svih strana i vrlo su bogati: živa vjera, duše koje se obraćaju i koje su spašene.

Jedna velika utjeha je predivna liturgija koja uzdiže srca i daje snagu da se živi u skladu s kršćanskim zakonom i njegovim zahtjevima u današnjem svijetu.

Škole i tako mnoga djela koja cvjetaju diljem svijeta, obraćenja, duboka marijanska pobožnost – to su također vrlo stvarni i brojni znakovi ohrabrenja, kojih ima na tisuće.

Unatoč svim poteškoćama, možemo promatrati rast ovoga vrlo lijepoga djela Bratstva koje će jednog dana kao takvo biti i priznato.

Biskup Bernard Fellay, Pour l’amour de l’Église (Za ljubav prema Crkvi), intervjui s Robertom Landersom, Via Romana, 2019., 152 stranice.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: