Christus Rex

Dva kardinala i tri biskupa podsjećaju na katolički nauk


Vatikanist Edward Pentin objavio je 10. lipnja 2019. u National Catholic Register dokument od osam stranica u kome dva kardinala i tri biskupa Rimu potvrđuju osporavani katolički nauk, u ovim vremenima ,,doktrinarne pomutnje i dezorijentacije u životu Crkve, kao što su sami izrazili. Petorica potpisnika su: kardinal Raymond Burke, pokrovitelj Malteškog vojnog reda, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, Schneider, kardinal Janis Pujats, umirovljeni nadbiskup Rige u Latviji i kazahstanski nadbiskupi Tomaš Peta iz Astane i Jan Pawel Lenga, umirovljeni biskup Karagande.

Deklaracija se najprije bavi osnovama vjere. Prvi članak govori da se izrazi ,,živa tradicija, ,,živo učiteljstvo, ,,hermeneutika kontinuiteta i ,,razvoj nauka moraju shvatiti u smislu Prvoga vatikanskoga, tj. kao homogenoga razvoja dogme. Drugim riječima, Koncil se mora tumačiti u svjetlu tradicije.

Drugi članak odbacuje dogmatski relativizam koji je osudio Prvi vatikanski sabor.

Tekst nastavlja s Vjerovanjem. Treći članak osuđuje utilitaristički i sekularizirani pojam vjere, nastao nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Pogrešno je reći ,,da se Bog proslavljuje načelno samom činjenicom napretka u vremenitom i zemaljskom stanju ljudskoga roda.

Četvrti članak osvrće se na Nostra aetate, posebno kako ga je razvilo Povjerenstvo za vjerske odnose sa židovstvom koje je povodom 50. obljetnice koncilskoga teksta izjavilo: „To u praksi znači da Katolička crkva ne vodi i ne promiče bilo kakvo posebno institucionalno misijsko djelovanje prema židovima”. Dokument petorice prelata precizno odgovara: ,,Nakon uspostave novoga i vječnoga saveza u Isusu Kristu, nitko ne može biti spašen samo poslušnošću Mojsijevom zakonu bez vjere u Krista kao pravoga Boga i jedinoga Spasitelja čovječanstva” (Rim 3,28; Gal 2,16).

U petom članku čak se, namjerno ili ne, cilja i na ,,svetog” Ivana Pavla II. i njegov znameniti govor u Casablanci 1985., gdje je rekao: ,,Vjerujemo u istoga Boga, jednoga Boga, živoga Boga, Boga koji je stvorio svijet i dovodi Njegova stvorenja do savršenstva”. U članku stoji: ,,Muslimani i drugi koji nemaju vjere u Isusa Krista, Boga i čovjeka, čak i monoteisti, ne mogu dati Bogu isto klanjanje kao što kršćani čine”.

Šesti članak govori: ,,Duhovnosti i religije koje promiču bilo koju vrstu idolopoklonstva ili panteizma ne mogu se smatrati 'sjemenom' ili 'plodovima' božanske riječi, budući da su to obmane koje sprečavaju evangelizaciju i vječno spasenje njihovih pristaša”. Ta 'sjemena' spominju se u dva koncilska teksta (Ad gentes 11, Lumen Gentium 17), sadržana su u enciklici Ivana Pavla II. Redemptor hominis, a osobito u njegovoj Općoj audijenciji od 9. rujna 1998.: ,,'Sjemena istine' prisutna i aktivna u raznim vjerskim tradicijama su odraz jedinstvene Božje riječi, koja 'prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet'”.

Sedmi članak o ekumenizmu glasi: ,,Istinski ekumenizam teži tome da nekatolici uđu u to jedinstvo koje Katolička Crkva već neuništivo posjeduje na temelju Kristove molitve, koju je zauvijek uslišao njegov Otac: 'da budu jedno'” (Iv 17,11).

Članak 8.: ,,Pakao postoji i oni koji su osuđeni na pakao za bilo koji neokajani smrtni grijeh, ondje su zauvijek kažnjeni božanskom pravdom (vidi Mt 25,46). Ne samo pali anđeli, već su i ljudske duše vječno proklete”, čini se da je jasno usmjeren na kardinala Hans Ursa von Balthasara – i sve one koji su ga slijedili – koji su tvrdili da pakao postoji, ali da je prazan.

Deveti članak ove izjave je izravno i doslovno usmjeren na izjavu iz dokumenta iz Abu Dhabija, koju su 4. veljače 2019. zajednički potpisali papa Franjo i imam Al-Azhar, prema kojoj bi se Bogu sviđala raznolikost religija: ,,Vjera u Isusa Krista, utjelovljenoga Sina Božjega i jedinoga Spasitelja čovječanstva, jedina je religija koju Bog želi. Pogrešno je, dakle, mišljenje koje govori da kao što Bog pozitivno želi raznolikost muških i ženskih spolova i raznolikost naroda, da on na isti način želi raznolikost religija”.

Što se tiče članka 11., on se protivi poglavlju iz Dignitatis humanae: „Dar slobodne volje kojom je Bog Stvoritelj obdario ljudsku osobu daje čovjeku naravno pravo da bira samo dobro i istinito. Nijedno ljudsko biće, dakle, nema naravno pravo uvrijediti Boga u odabiru moralnoga zla grijeha, vjerske zablude idolopoklonstva, bogohulstva ili lažne religije.

Sljedeći dio odnosi se na Božji zakon i ima za cilj heterodoksno učenje Amoris laetitije kao i napade na život. Posebno je značajan članak 28. koji pobija promjenu koju je izvršio papa Franjo na br. 2267 Katekizma Katoličke Crkve, odbijajući smrtnu kaznu.

Konačno, dio o sakramentima podsjeća na nauk o Misi, sakrament Pokore i naglašava vjekovnu disciplinu svećeničkoga celibata.

Prokazati zablude i njihove uzroke

Ova važna izjava omogućuje uočiti da proučavanje sadašnjih zala napreduje u smislu dovođenja u pitanje koncilskih prevrata. No to ne zamjenjuje prodornu analizu nadbiskupa Marcela Lefebvrea, koji još uvijek zaslužuje da bude poznat i da ga se ponovo proučava.

Jer za razliku od utemeljitelja Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., autori Izjave nikada se formalno ne vraćaju na uzrok: Drugi vatikanski sabor i reforme koje su iz njega proizašle, kao i postkoncilsko Učiteljstvo koje je njegov autentičan tumač. Doduše, na tekstove i nauke Koncila implicitno se cilja, ali ih je tek naš komentar izričito iznio na svjetlo.

Štoviše, ovaj dokument sa svojim zaslugama, koje nisu male, izbjegava pitanje autoriteta toga novoga Učiteljstva. Nadbiskup Lefebvre nije samo analizirao, prokazivao ili davao izjave; on je utjelovio katolička načela u svojim stavovima kao i u svojim postupcima. Konačno, upravo zahvaljujući svojoj razboritosti i slobodnom govoru usred koncilske oluje učinio je da danas takve izjave postanu moguće. Radujmo se tome, nadajući se da će takve inicijative konačno dovesti do zdrave reakcije na svim razinama Crkve.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: