Kardinal
Walter Brandmüller, predsjednik Papinskoga vijeća za povijesne
znanosti od 1998. do 2009. i jedan od sastavljača glasovite dubije o
Amoris Laetitiji iz 2016. godine – na koju papa Franjo nikada nije
odgovorio – optužio je Instrumentum laboris (radni dokument)
nadolazeće Sinode o Amazoniji za krivovjerje i otpadništvo.
Njegovu
izjavu objavio je vatikanist Sandro Magister 27. lipnja 2019., deset
dana nakon objave rimskoga dokumenta. On se pita o potrebi za ovom
sinodom o Amazoniji pišući: ,,Treba se u načelu postaviti pitanje
zašto bi se biskupska sinoda trebala baviti temama koje – kao što
je sada slučaj s tri četvrtine Instrumentum laborisa – imaju u
najboljem slučaju tek marginalno ikakve veze s evanđeljima i
Crkvom. Očigledno se ovdje događa da se biskupska sinoda agresivno
upliće u čisto svjetovne poslove države i društva u Brazilu.
Trebamo se zapitati: kakve veze imaju ekologija, gospodarstvo i
politika s nalogom i poslanjem Crkve?”
,,I
najviše od svega: koja stručna ekspertiza ovlašćuje crkvenu
Biskupsku sinodu da daje izjave u tim područjima?”
,,Ako
biskupska sinoda doista to učini, to bi bilo prekoračenje granica i
klerikalna drzovitost, koju bi tada državne vlasti morale odbaciti.”
Visoki
prelat naglašava: ,,Treba dodati još jedan vidik koji se može
pronaći kroz cijeli Instrumentum Laboris, a to je vrlo pozitivna
prosudba naravnih religija, koja uključuje urođeničke prakse
iscjeljivanja i slično, pa čak i mitsko-religijske prakse i oblike
kultova. U kontekstu poziva na sklad s prirodom, čak se govori i o
dijalogu s duhovima (br. 75)... teritorij – tj. šume amazonske
regije – čak se proglašava locusom theologicusom, posebnim
izvorom božanske objave. To bi bila mjesta bogojavljenja gdje se
pokazuju spremišta života i mudrosti koja govore o Bogu (br. 19).
Za Instrumentum laboris karakteristično je proturacionalno
odbacivanje ,,zapadne” kulture koja
naglašava važnost razuma. A u isto se vrijeme posljedična
regresija od Logosa do mita podiže na kriterij onoga što
Instrumentum laboris naziva inkulturacijom Crkve. Rezultat je
prirodna religija sa kršćanskom krinkom.”
Kardinal
Brandmüller ističe dva cilja ove sinode i nijekanje hijerarhije
Crkve u sljedećim riječima: ,,Nemoguće je prikriti da je 'sinoda'
posebno namijenjena za provedbu dva najvrednija projekta koja do sada
nikada nisu provedena, a to su ukidanje celibata i uvođenje ženskoga
svećenstva – počevši najprije s ženskim đakonatom. U svakom
slučaju, riječ je o 'prihvaćanju uloge, vodstva žene unutar
Crkve' (129a3). Na sličan način će se sada 'otvoriti novi prostori
za stvaranje novih službi, na što nas poziva ovaj povijesni
trenutak. Vrijeme je da se posluša glas Amazonije'... ” (br. 43).
,,Ali
tu se izostavlja činjenica da je konačno i Ivan Pavao II. s
najvećom učiteljskom vlašću izjavio da Crkva nema vlasti
podjeljivati sakrament svetoga reda ženama. Doista, u 2000 godina
Crkva nikada nije ženama podjeljivala sakrament svetoga reda
(Ordinatio sacerdotalis, 22. svibnja 1994.). Zahtjev koji je u
izravnoj suprotnosti s tom činjenicom pokazuje da sada autori
Instrumentum laborisa riječ 'Crkva' upotrebljavaju isključivo kao
sociološki pojam.”
,,Na
sličan način – premda je to ipak usput spomenuto – u br. 127...
pita se ne bi li bilo prikladno 'preispitati ideju da izvršavanje
jurisdikcije (vlasti upravljanja) u sakramentu svetoga Reda mora biti
povezano u svim područjima (sakramentalnom, sudbenom, upravnom) i na
stalni način'. Iz takvog pogrešnog gledišta potom proistječe (u
br. 129) poziv na stvaranje novih službi koje odgovaraju potrebama
amazonskih naroda.”
Sva
ta razmišljanja navode njemačkoga prelata na izravnu tvrdnju:
,,Instrumentum laboris tereti Biskupsku sinodu, a konačno i papu, s
teškim lomom naspram pologa vjere (depositum fidei), što
posljedično znači samouništenje Crkve ili preobrazba Kristovog
otajstvenoga Tijela (Corpus Christi mysticum)
u sekularnu nevladinu organizaciju s ekološko-socijalno-psihološkim
nalogom... Svjedočimo novome obliku klasičnoga modernizma s početka
20. stoljeća.”
Otuda
čvrsti zaključak kardinala Brandmüllera: „Sada se mora
inzistirati na tvrdnji da Instrumentum laboris proturječi
obvezujućem učenju Crkve u odlučnim točkama i stoga se mora
kvalificirati kao heretičan. Budući da se čak i činjenica
božanske objave ovdje dovodi u pitanje ili shvaća pogrešno, treba
reći da se tu radi i o otpadu”.
“To
je još opravdanije u svjetlu činjenice da Instrumentum Laboris
koristi čisto imanentistički pojam religije i da religiju smatra
rezultatom i oblikom izražavanja čovjekova vlastitog duhovnog
iskustva. Korištenje kršćanskih riječi i pojmova ne može
prikriti da se one koriste samo kao prazne riječi, unatoč njihovom
izvornom značenju.”
„Instrumentum
laboris za
Amazonsku sinodu
predstavlja napad na temelje vjere, i
to na način koji
se do sada nije smatrao mogućim. Stoga ga
treba sa svom
odlučnošću odbaciti.”
Rajna
zagađuje Amazoniju i Tiber
Stefano
Fontana je u svom uvodniku u La Nuova Bussola Quotidiana od 19.
lipnja, također zatražio od biskupa da odbace ovaj radni dokument.
Roberto de Mattei je to učinio i na američkoj internetskoj stranici
Rorate Cœli 20. lipnja: ,,Hoće li biskupi, nasljednici apostola,
šutjeti? Hoće li kardinali, papinski savjetnici u upravljanju
Crkvom, šutjeti, suočeni s ovim političko-religijskim manifestom
koji izopačuje nauk i praksu otajstvenoga Tijela Kristova?”
U
gore citiranom uvodniku Stefano Fontana jezgrovito nastavlja govoriti
o Instrumentum laborisu: ,,Dva gnosticizma stapaju se u dokumentu.
Prvi je ideja da spasenje proizlazi iz prakse, kršćanstva
revidiranog iz povijesne situacije (eksploatacije): to je glas
teologije oslobođenja. Drugi je predstavljen ekološkim
primitivizmom života u 'cjelini' Majke Zemlje u kojem će amazonski
narodi koji se danas eksploatiraju postati vlasnici. Dva gnosticizma
u jednom. Dva mala amazonska gnosticizma, u velikoj mjeri zapadni
izvoz, nastao u propovjedaonicama nove europske katoličke
teologije”.
Ovaj
modernistički europski utjecaj, posebice njemački, potvrđuje
nedavno održani sastanak (zatvoren za javnost) u Rimu. Edward Pentin
opisuje to u svom članku ,,'Studijski sastanak' predamazonske sinode
održan u Rimu” u National Catholic Register od
26. lipnja. ,,Privatni sastanak održan radi rasprave o nadolazećoj
Amazonskoj sinodi koji je uključivao većinski njemačke prelate i
stručnjake održan je u utorak (25. lipnja) u Rimu.”
Među sudionicima pozvanima na studijski sastanak ,,koji se održao u
samostanu i kući za duhovne vježbe na periferiji Rima koji vodi
družba Ancelle di Cristo Re… bili
su brazilski kardinal Claudio Hummes, generalni glasnogovornik
Sinode i predsjednik REPAM-a [Red Eclesial Pan-Amazonica]... kardinal
Lorenzo Baldisseri, glavni tajnik Biskupske sinode i kardinal Walter
Kasper, bliski teološki savjetnik pape Franje”.
,,Prisutan
je bio i austrijski biskup emeritus Erwin Kräutler iz Teritorijalne
prelature Xingu u Brazilu, kojeg je papa Franjo imenovao za stručnog
savjetnika Sinode. Biskup Kräutler se zalagao za ređenje oženjenih
muškaraca u Amazoniji i izrazio podršku za žensko svećenstvo.
Smatra se da je pomogao u pisanju kontroverznog radnog dokumenta
sinode objavljenog prošlog tjedna.”
,,Ostali
sudionici bili su biskup Franz-Josef Overbeck iz Essena, Njemačke,
predstojnik Povjerenstva njemačkih biskupa za Latinsku Ameriku, koje
kroz svoju pomoćnu organizaciju Adveniat pruža značajnu
financijsku i pastoralnu potporu Latinskoj Americi. Prošlog mjeseca
je biskup Overbeck izjavio da će Sinoda odvesti Crkvu na 'točku bez
povratka', a nakon toga, 'ništa neće biti kao što je bilo'.”
,,Nijedan
od sudionika s popisa današnjega sastanka nije poznat po svojoj
pravovjernosti. Među njima je bio p. Hubert Wolf, teolog i crkveni
povjesničar, za koga jedan informirani izvor govori da je 'teoretski
i praktično protiv klerikalnog celibata'. On je kao student
Sveučilišta u Tübingenu
zaređen za svećenika u svojoj rodnoj biskupiji Rottenburg-Stuttgart
devedesetih godina kada je kardinal Kasper bio dijecezanski biskup.”
,,A
unatoč snažnom naglasku u radnom dokumentu na slušanje 'glasa
Amazonije', značajan i zajednički faktor na ovom sastanku je veliki
broj sudionika europskih, a posebice njemačkih prelata i teologa,
pored naizgled malobrojnih ili odsutnih amazonskih glasova.”
,,Snažan
doprinos prelata i teologa njemačkog govornog područja doveo je
zabrinute promatrače do uvjerenja da je Sinoda njihovo sredstvo za
nametanje i provedbu svoje ideološke agende – što je za neke
posebno zbunjujuće, s obzirom na sve-samo-ne-zavidno stanje
Katoličke Crkve u zemljama njemačkog govornog područja i drugim
crkvama u Europi.”
,,Izvještavajući
o Drugom vatikanskom saboru, američki svećenik Ralph Witgen napisao
je glasovitu knjigu ,,Rajna teče u Tiber”
[u najnovijem izdanju: Priča o Drugom vatikanskom iznutra]. U njoj
je izložio utjecaj njemačke Crkve na taj skup. 21. lipnja pitamo se
utječe li Rajna u Amazoniju, a njemački kardinal Gerhard Müller,
umirovljeni predstojnik Kongregacije za nauk vjere, izjavio je za
Register: 'Vidimo da to nije dobar utjecaj jer Crkva u Njemačkoj
opada'.”
,,'Oni
[njemački crkveni vođe] nisu svjesni stvarnih problema [u današnjoj
Crkvi] i govore o seksualnom moralu, celibatu i ženskom svećenstvu',
rekao je, 'a ne govore o Bogu, Isusu Kristu, milosti, sakramentima,
vjeri, nadi i ljubavi, teološkim krepostima'.”
Tijekom
Koncila, naočigled modernističke subverzije koja dolazi iz zemalja
njemačkog govornog područja, došlo je do reakcije kroz skupinu
Cœtus Internationalis Patrum u kojoj se istaknuo nadbiskup Marcel
Lefebvre. Nadamo se da će doći do slične reakcije kako bi se
zaustavilo onečišćenje Rajne. To je jedina ,,cjelovita ekologija”,
potpuno katolička, koja može prevladati nad rasprostranjenim
teološkim poremećajem. Sve ostalo je samo fikcija.
Izvor:
fsspx.news
