Intervju s uzoritim kardinalom Kurtom Kochom o razgovorima s Bratstvom sv.Pija X.

Novine "Oberösterreichischen Nachrichten" objavile su u petak intervju s kurijalnim kardinalom Kurtom Kochom,u kojem on govori i o razgovorima vatikana sa Svećeničkim bratstvom svetog Pija X.   

U intervjuu s kurijalnim kardinalom posrijedi su uglavnom ekumenska pitanja. Nakon pitanja glede posebnog dijaloga s progresističkim inicijativama i pokretima u Katoličkoj Crkvi voditelj intervjua postavlja pitanje:

„Ali, zar se to ne događa nejednako? Rim vodi dijalog s ekstremno konzervativnim i teškim Bratstvom sv. Pija X. S progresivnima toga nema."

Na to odgovara kardinal Koch: „Tu postoji temeljna razlika: na jednoj strani su pokreti i inicijative, na drugoj strani Bratstvo sv. Pija X. koje ima jasne crkvene strukture. Bratstvo svetog Pija X. se nalazi pred poteškoćom jer treba odlučiti hoće li uskoro opet (bez dopuštenja Rima, napomena) posvetiti nove biskupe. Ako se to dogodi, došao je kraj svakog dijaloga. Stoga je za papu Benedikta XVI. bila želja spriječiti ovaj crkveni raskol. Bio je mišljenja da crkvene vlasti u prošlosti nisu sve učinile kako bi spriječile šizme. To je posve drukčija situacija nego kod reformskih pokreta. Da se pak s ovima treba voditi razgovor, samo se po sebi razumije.“

Novus Horror Missae (I.)

Svaki je komentar suvišan

Benedikt XV. protiv povratka poganstva

I uistinu, dvije su danas prevladavajuće strasti u ovoj nevjerojatnoj iskvarenosti običaja, bezgranična ljubav prema bogatstvima i nezasitna žeđ za ugodama. Odavde sramota i nečasnost našeg stoljeća, koje, dok sveudilj napreduje u onome što spada u ugodnosti i komfor života, glede dužnosti poštenog života - koja je puno važnija-čini se da se velikim koracima želi vratiti prema poganskoj iskvarenosti. Zbilja, što ljudi većma iz vida gube vječna dobra koja su im pripravljena u nebu, to ih većma privlače prolaznosti; a kada su se jedanput kukavički pognuli prema zemlji, lako se u njima utrne svaka krepost: tako da oni koji su ogađeni svim onim što je duhovno, žude samo za opijenošću niskim ugodnostima.

Sveta Misa i poplava modernizma

“Vidite, najnormalnija je stvar koja postoji da nismo ništa učinili kako bi sve ovo otpočelo, nastavili smo služiti Misu u Cahirciveenu onako kako smo to vazda činili, onako kako su nas naučili da to činimo. Misa! Misa na latinskome, svećenik leđima, leđima okrenut vjernicima kako bi vjernici gledali oltar gdje je Bog. Prinositi Bogu svagdašnju Misnu Žrtvu. Kruh i vino koji postaju tijelom i krvlju Isusa Krista onako kako je Isus tijekom Posljednje Večere rekao svojim učenicima da to čine. „Ovo je moje tijelo i ovo je moja krv: ovo činite meni na spomen.“ 

Papolatrija

S pojmom „papolatrije“, namjerno pretjeranim, kako bi se jasno pokazala iskrivljenja, nipošto ne kanim postavljati u pitanje osjećaj poštovanja, ispravan odnos, vjernost Učiteljstvu, čak ni poslušnost koju dugujemo Svetom Ocu kada vrši, o pitanjima Vjere i morala, svoju vrhovnu Učiteljsku službu. Niti se želi ne priznati ili umanjiti jurisdikcijski primat i izravnu vlast upravljanja svetom Crkvom što je katolički nauk vazda priznavao Rimskom Prvosvećeniku.

Tragični apel jednog sirijskog svećenika

Nedavno je papa Franjo sam htio potpisati tradicionalnu poruku za kraj Ramazana, upućenu svim islamskim vjernicima „kao izraz poštovanja i prijateljstva za sve muslimane, osobito one koji su vjerskim poglavarima“. Dramatično svjedočanstvo oca Nadela Jbeira strašno se suprotstavlja politici glave trenutačne crkvene hijerarhije koja se temelji na izjavi Nostra Aetate II. vatikanskog sabora, ali također i rasvjetljuje stvarno lice islama kako se i očitovalo tijekom crkvene povijesti.

Dragi prijatelji,

Pišem vam s velikom tugom i duboko rastužena srca zbog vala nasilja koji su izazvali muslimanski teroristi, što svednevice probada Siriju, a što je zahvatilo i Libanon.

Tomu je dokaz nedavni bombaški napad u Bejrutu gdje je od autobombe, koju su postavili islamski pobunjenici, poginulo više od četrdeset civila, a ostalih je petsto ranjeno. Strah i preneraženost bili su vidljivi u očima sviju nas. Sve se ovo uklapa u tu dramatičnu spiralu krvi gdje stotine nevinih svaki dan gube život.

Ovo je, najdraži prijatelji, samo kap u oceanu nasilja koje su dan za danom prisiljeni trpjeti naša kršćanska braća. U Siriji, u noći uoči Velike Gospe u Homsu, u kršćanskom selu Marmarita gdje se nalazi Gospino svetište, islamski su teroristi skupine Jabhat al Nusra, radi svoje strateške pozicije zauzeli stari dvorac, pretvarajući ga u svoje skrovište , a ondje su izvršili još jedan masakr.

U našem je vremenu teško pronaći cjelovitu vjeru

Tko zna kako bi se sveti Augustin (354.-430.), čiji liturgijski blagdan danas slavimo, izrazio glede svete Mise koja je zabranjena Franjevcima Bezgrješne; tko zna kako bi komentirao flash mob 1200 biskupa kako se lelujaju na Copacabani, tijekom Svjetskog dana mladih ovog ljeta… Ne znamo, a ono što znamo jest da je Biskup Hipona bio vrlo ozbiljan čovjek Crkve i pošto je ustrajno tražio pravu vjeru, nije davao primirja zabludama i onima koji su ih sijali. Uspjeh mu je bio jednoznačan, a Istina, ne njegova, nego Kristova trijumfirala je nad varalicama.

Vjera našega naroda

Kardinal Bozanić o vjerskoj slobodi

,,Milanskim ediktom započelo je novo povijesno razdoblje ne samo za kršćanstvo, nego i za čovječanstvo. Tim pravnim aktom nije samo završen višestoljetni progon kršćana, nego je doneseno načelo slobode vjeroispovijesti. Nije to bio akt o toleranciji, nego o ravnopravnosti svih vjeroispovijesti. Možemo reći da Milanskim ediktom prvi put u povijesti dolaze do izražaje dvije dimenzije prevažne za dobro organiziranje društva i političke zajednice, a to su: vjerska sloboda i laičnost države – kazao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći na blagdan sv. Jelene Križarice u nedjelju 18. kolovoza nacionalnu proslavu 1700. obljetnice Milanskog edikta u Rakovici kod Slunja.’’ (Glas Koncila) 

Meksički biskup katolike naziva duševno bolesnima

Da situacija s krizom Katoličke Crkve u Latinskoj Americi nije puno bolja nego u Europi, za to je lijevi biskup Raul Vera Lopez, kojeg stalno zasipaju mnogobrojnim takozvanim „nagradama za borbu za ljudska prava“, očit primjer.

Najvažnijom je brigom ovoga nadpastira zaštita homoseksualnosti. Sada je on kritičare homoseksualnosti nazvao ljudima s „mentalnom bolešću“, dakle duševno bolesnima.

Papa će Franjo posvetiti svijet Gospi Fatimskoj

Papa će Franjo 13.listopada u Rimu posvetiti svijet Majci Božjoj Fatimskoj.

To je priopćilo Svetište portugalskog hodočasničkog mjesta na svojoj web stranici.

Radi toga će se poznati Gospin kip donijeti iz Fatime u Rim. 13. svibnja, dva mjeseca nakon izbora za papu, već je ondašnji patrijarh Lisabona, kardinal Jose da Cruz Policarpo, po Papinoj želji posvetio njegov pontifikat Majci Božjoj Fatimskoj. 

Pismo opravdanja Mons. Moreroda

Pismo opravdanja mons. Moreroda
s obzirom na pripuštanje
drugih religija, konfesija i vjerskih skupina u rimokatoličke crkve i kapelice, osim Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Ovo je pismo objavila biskupija Lausanne, Ženeva, Fribourg. Tekst se može pročitati na stranicama biskupije

 

Vidim da objavljivanje mojeg Dekreta od 20. siječnja glede pripuštanja drugih religija ili religijskih skupina u crkve moje biskupije kod nekih izaziva zbunjenost, zbog zabrane koja se tiče Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX). Umjesto da odgovaram pojedinačno, kako sam činio ovih posljednjih dana, dajem javno pojašnjenje o samom objavljivanju Dekreta i o njegovu sadržaju.

Semper infideles (I.)

„Zato je proučeno 20 stoljeća kršćanske liturgijske povijesti; imajući u vidu osjetljivosti suvremenog čovjeka, probrano je iz te povijesne baštine ono što je najbolje i što i danas može nositi bitnu poruku, a šira kreativnost je za kasnije. Nakon duge liturgijske zaleđenosti nije se moglo drukčije postupiti, a da se ne riskiraju kakvi krivi koraci. Ipak se nove liturgijske knjige ne mogu optužiti za arheologizam: one su izrađene s velikim osjećajem za suvremenog čovjeka, a kad jednom njihovom adekvatnom primjenom autentični duh kršćanske liturgije postane životnom svojinom novih vjerničkih naraštaja, nastupit će samo po sebi vrijeme novih rascvata.“

Tomislav J. Šagi Bunić: „Jeke jednoga Koncila“, KS Zagreb 1984.

Komentar: How, yes, no!!!

Dijalog s islamom: naš uzvik upozorenja

Prenosimo članak patera Regisa de Cacqueraya, poglavara Francuskog distrikta koji je objavljen 6. kolovoza. On komentira poruku pape Franje za završetak muslimanskog Ramazana.

Zahvaljujemo La Porte Latine, web stranici francuskog Distrikta da nam je dopustila objavljivanje ovog teksta.

Za završetak Ramazana i Id al-Fitra papa je Franjo osobno 10. srpnja potpisao čestitku muslimanima koja se treba objaviti 2. kolovoza 2013.

Već se stoljećima katolike po primjeru našega Gospodina poziva da dokažu ljubav prema svojim bližnjima. Ova se ljubav prema bližnjemu izriče u gorućoj i uzvišenoj želji da se doživi da oni jednoga dana prime najveći od svih darova: da postanu sinovi i kćeri Isusa Krista po milosti krštenja. Bio bi dakle nedostatak poštovanja prema našem bližnjemu kada se ne bismo iz svega srca nadali da on odlučno odbaci sve zapreke koje ga drže podalje od Krista i Crkve koju je On utemeljio. Religije koje su ljudi stvorili, kao primjerice budizam, islam ili talmudsko židovstvo kod ovih zapreka na prvom su mjestu.

Mons. Lefebvre: Je li uvijek potrebno govoriti o krizi?

Mislim kako je potrebno ostati u stvarnosti, onakvoj kakva ona uistinu jest. Prije svega, nismo dužni uvijek dati svoje mišljenje o papi. Ljudi ne očekuju to od nas, ne očekuju da sutra u vašim propovijedima bude uvijek nešto o Papi. Postoje druge teme. Pustite ovaj problem, pustite ovaj uistinu vrlo osjetljiv, težak i bolan problem koji žalosti i muči vjernike. Ako vam netko osobno dođe i pita vas o tome, dajte mu riješenje Svećeničkog Bratstva, ono što misli Bratstvo: «ovo je misao vodilja Bratstva u sadašnjim prilikama u pogledu na Papu, Sakramente i sv. Misu.» No, nemojte uvijek uzeti ovo kao temu za vašu propovijed tako da vjernici izađu nakon toga uplašeni. Jedni kažu: «Ah. On je rekao ovo, ono. Nije u potpunosti u redu itd.» To nije u redu, to uznemirava vjernike, to ničemu ne služi. Ono što ljudi od nas traže jest posvećenje, biti posvećeni po Sakramentima, po Svetoj Misnoj Žrtvi. Govorite im o njihovim vlastitim problemima, o njihovom osobnom posvećenju. Bog zna kako tema ne nedostaje. Kadšto, kada ste u prilici održati neko predavanje ili vas netko osobno za to zamoli, skupite nekoliko osoba i objasnite im situaciju na vrlo precizan način.

Roberto de Mattei: "Evo zašto II. vatikanski sabor nije osudio komunizam"

Sovjetski Savez i zemlje bloka iznudili su od najviših crkvenih vlasti da Sinoda ne prihvati peticije protiv staljinističkih strahota

Budući da se ovih dana prisjećamo samo svijetlih trenutaka, dopustite mi podsjetiti na široko područje sjena: izostalu osudu komunizma. Bile su to šezdesete godine i širio se novi duh optimizma koji je utjelovio Ivan XXIII., „dobri Papa“, Nikita Hruščov, komunist s ljudskim licem i John Kennedy, heroj „nove američke granice“. Međutim, bile su to godine u kojima je podignut Berlinski zid (1961.), a Sovjeti su postavili rakete na Kubu (1962.). Komunistički imperijalizam sačinjavao je makroskopsku stvarnost koju II. vatikanski sabor, prvi „pastoralni koncil“ u povijesti, koji je otvoren 11. listopada 1962. i zaključen 8. prosinca 1965., neće moći zanemariti.

Što je pogrešno kod Novus ordo Missae?

A. Prethodne napomene

Kritika novog obreda ne može biti kritika Mise u sebi, jer to je sama žrtva našega Gospodina koju je on ostavio svojoj Crkvi, nego se radi o ispitivanju, je li to prikladan obred za utjelovljenje i izvršenje ove uzvišene žrtve.

Onima koji ne poznaju ništa drugo osim Novus ordo Missae, teško je razumijeti što im je sve oduzeto, i pohađanje "latinske Mise" često izgleda kao nešto strano. Da bismo vidjeli jasno o čemu se radi, potrebno je imati jasno razumijevanje definiranih istina naše vjere o Misi. Samo u svjetlu toga može se "novi obred" Mise prosuditi.

B. Što je Novus Ordo Missae?

Razmotrimo najprije elemente Novus Ordo Missae. Neki su katolički:

a) svećenik
b) kruh i vino
c) poklecanja
d) znakovi križa, itd.

ali neki su protestantski:

a) stol,
b) posuđe iz svakidašnje uporabe,
c) pričest pod obje prilike i na ruku, itd.

Novus Ordo Missae preuzima ove heterodoksne elemente usporedno s katoličkima kako bi oblikovalo liturgiju za modernističku religiju koja će sklopiti ženidbu između Crkve i svijeta, katoličanstva i protestantizma, svjetla i tame. Doista, Novus Ordo Missae prezentira se kao:

Ø gozba. To se očituje u uporabi stola oko kojeg se okuplja Božji narod kako bi prinio kruh i vino, a pričest se dijeli iz prilično svakidašnje oblikovanih posuda, često pod obje prilike, i obično na ruku. (Valja također primijetiti gotovo potpuno brisanje referenci o misi kao žrtvi).

Ø naracija prošlih događaja. To je vidljivo u glasnom izgovaranju riječi od strane predsjedatelja, koji izgovara Gospodinove riječi kako ih čitamo u sv. Pismu (umjesto izgovaranja sakramentalne formule) te pritom ne čini pauzu dok ne pokaže Hostiju narodu.

Ø zajedničko okupljanje. Krist se smatra moralno prisutnim, ali ignorira u svojoj sakramentalnoj prisutnosti.

Valja primijetiti također brojne promjene u rubrikama:

Ø celebrant je okrenut narodu iz pozicije gdje je prije stajalo svetohranište.
Ø odmah nakon posvete, slijedi poklik naroda: “tvoj slavni dolazak iščekujemo”.
Ø sveto posuđe više nije pozlaćeno.
Ø zanemaruju se posvećene čestice.
Ø svećenik više ne drži spojenima palac i kažiprst nakon posvete.
Ø posuđe se ne purificira na način kao prije.
Ø pričest se najčešće podjeljuje na ruku.
Ø poklecanja sa strane svećenika i klečanje sa strane vjernika veoma su reducirani.

Nadalje, Novus Ordo Missae definirao je sebe na sljedeći način:

,,Večera Gospodnja ili misa, je sveti zbor, ili skup Božjega naroda okupljenog zajedno pod predsjedanjem svećenika da bi slavio spomen Gospodnji.’’ (Papa Pavao VI, Opća uredba Rimskog misala, § 7, verzija 1969.)

Što je cilj Novus Ordo Missae kao obreda?

... Namjera pape Pavla VI. s obzirom na ono što se obično naziva Misa, bila je reformirati katoličku liturgiju na takav način da bude gotovo posve podudarna s protestantskom liturgijom ... Bila je to kod pape Pavla VI. ekumenska nakana da se ukloni, ili barem ispravi, ili barem relaksira, ono što je previše katoličko, u tradicionalnom smislu, u Misi, i ponavljam, da se katolička Misa približi kalvinskoj misi ... *

* Jean Guitton, 19. prosinca 1993. u: Apropos (17), str. 8. [također u: Christian Order, listopad 1994.]. Jean Guitton bio je intimni prijatelj pape Pavla VI. Pavao VI imao je 116 njegovih knjiga te je načinio marginalne studijske bilješke u 17 od njih.

,,Kada sam počeo raditi na toj trilogiji bio sam zabrinut mjerom u kojoj je katolička liturgija bila protestantizirana. Što je detaljniji bivao moj studij revolucije, to je očitije postajalo da je nadmašio protestantizam i da je njegov konačni cilj humanizam.’’ (M. Davies, Pope Paul's New Mass, str. 137 i 149). Ovo potonje je poštena ocjena kada se uzmu u obzir provedene promjene, postignuti rezultati i tendencije moderne teologije, čak i papinske teologije.

Tko je načinio Novus Ordo Missae?

To je izum liturgijske komisije, Consiliuma, čija je vodeća ličnost bio o. Annibale Bugnini (postao nadbiskupom 1972. zbog svojih zasluga), a koji je također uključivao šest protestantskih stručnjaka. O. Bugnini (glavni autor Sacrosanctum Conciliuma II. vatikanskog sabora) imao je vlastite ideje o popularnom sudjelovanju u liturgiji (La Riforma Liturgia, A. Bugnini, Centro Liturgico Vincenziano, 1983), dok su protestantski savjetnici imali vlastite heretične ideje o biti svete Mise.

Ipak, onaj po čijem autoritetu je Novus Ordo Missae bio proveden u stvarnost jest papa Pavao VI., koji ga je "proglasio" svojom apostolskom konstitucijom, Missale Romanum (3. travnja, 1969). Međutim, taj propis je vrlo nejasan.

Ø U izvornoj verziji Missale romanuma, koju je potpisao papa Pavao VI., nema spomena da je bilo tko dužan koristiti Novus Ordo Missae niti kada bi takva obveza stupila na snagu.

Ø Prevoditelji konstitucije pogrešno su preveli riječi cogere et efficere (tj., obvezati i izvesti) kao da nose snagu zakona.

Ø Verzija u Acta Apostolicae Sedis (koji sadrži sve službene papinske tekstove) sadrži stavak "propisati" novi misal, ali u pogrešnom vremenu, prošlom, jer glasi ‘praescripsimus’ (tj. što smo propisali) čime se odnosi na protekle obveze, i ništa, nadalje, u Missale Romanum ne propisuje, već u najboljem slučaju dozvoljava uporabu "novog obreda" (The Angelus, ožujak 1997., str. 35).

Ø Može biti istina da je Papa Pavao VI. želio ovaj Misala, ali on nije propisno proglašen (poznato je, štoviše, da je papa Pavao VI. potpisao Opću uredbu bez čitanja i bez da je osigurao da je ranije potvrđena od strane Svetog Oficija).

Prosudba o Novus Ordo Missae

Praveći prosudbu o Novus Ordo Missae u sebi i u svom službenom latinskom obliku (tiskanom 1969.), kardinali Ottaviani i Bacci pisali su papi Pavlu VI.:

,,Novus Ordo Missae, predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora.’’ (Kratka kritička studiji o Novus Ordo Missae, 25. rujan 1969.)

* Novus Ordo Missae slavljen prema tipskom izdanju iz 1969. izgledat će vrlo slično tradicionalnom rimskom obredu, sa celebrantom koji govori većinu (ako ne i sve) molitava na latinskom jeziku, okrenut prema Svetohraništu i s tradicionalnim misnim ruhom, uz muške ministrante, gregorijanski koral, itd. Nijedna od trenutnih zloporaba, kao pričest na ruku, laici djelitelji pričesti, liturgijski ples, mise s gitarama., itd., ne nalaze se u tom službenom obliku. Dakle, kritika prethodno spomenutih kardinala (kao i FSSPX-a) o Novus Ordo Missae ne temelji se na njegovim zloporabama ili pogrešnoj primjeni, nego na bitnom i službenom obliku.

Nadbiskup Lefebvre definitivno se složio s time kada piše:

,,Novus Ordo Missae, čak i kada se služi s pobožnošću i poštivanjem liturgijskih propisa, ... prožet je duhom protestantizma. On nosi u sebi otrov štetan za vjeru.’’ (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, str. 29)
Prikrivanje katoličkih elemenata i podilaženja protestantima koja su očita u Novus Ordo Missae čine ga opasnim za našu vjeru, i kao takva, zlim, s obzirom da mu nedostaje dobro koje sveti obred Mise treba imati. Crkvi je obećano da će Novus Ordo Missae obnoviti katolički žar, nadahnuti mlade, dovesti natrag otpale i privući nekatolike. Tko se danas može pretvarati da su te stvari njegovi plodovi?
Zajedno s Novus Ordo Missae, nije li umjesto toga došlo do dramatičnog pada u pohađanju Mise i zvanjima, "krizi identiteta" među svećenicima, padu stope obraćenika, i ubrzanju otpadništva? Stoga, s gledišta njezinih plodova, Novus Ordo Missae ne čini se kao obred koji vodi do procvata poslanja Crkve.

Slijedi li iz očitog proglašenja od strane papa da je Novus Ordo Missae uistinu katolički?
Ne, jer neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i modernističke obrede u latinskom obredu Crkve. Štoviše, Novus Ordo Missae:

Ø nije propisno proglašen (i stoga nema snagu zakona),

Ø stara rimski misa (tj., tridentska ili tradicionalna latinska misa) nije ukinuta ili zamijenjena konstitucijom Missale Romanum, stoga po snazi konstitucije Quo primum (koja je de jure [zakonski] još uvijek liturgijski zakon i zato službena Misa rimskog obreda), može se uvijek slaviti,

Ø i konačno, u konstituciji Missale Romanum ne primjenjuje se karizma nepogrešivosti Crkve*.

* Upamtimo da papa koristi svoju nepogrešivost ne samo kada naučava o stvarima vjere ili morala (ili donoseći zakone o onome što je nužno povezano s njima), već kada to čini s punom papinskom vlašću i definitivno (usp. I. vatikanski sabor [Dz 1839]). No što se tiče Novus Ordo Missae, papa Pavao VI izjavio je (19. studenoga 1969) da: ,,Taj obred ... i s njime povezane rubrike same po sebi nisu dogmatska definicija. Oni su otvoreni različitim teološkim kvalifikacijama, ovisno o liturgijskom kontekstu na koji se odnose. To su geste i pojmovi koji se odnose na živu i živuću vjersku akciju koja uključuje neizrecivo otajstvo Božje prisutnosti; to je akcija koja se ne provodi uvijek u točno istom obliku, akcija koju samo teološka analiza može ispitati i izraziti u doktrinarnim formulama koje su logički zadovoljavajuće.’’

Napomena: Također treba razumjeti da papinska bula Quo Primum nije nepogrešivi ​​dokument, već samo disciplinski dokument o liturgijskom zakonu koji uređuje tridentski obred.

Je li Novus Ordo Missae nevaljan?

To ne mora nužno slijediti iz gore navedenih nedostataka, koliko god ozbiljni oni mogli biti, jer samo tri stvari su nužne za valjanost (pretpostavljajući valjano zaređenog svećenika):

Ø materija
Ø forma
Ø i nakana.

Međutim, svećenik mora imati nakanu činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj pristunima).

Dakle, te mise mogu biti upitne valjanosti.

Riječi posvete su mijenjane, osobito vina. Je li "bit sakramenta" (usp. papa Pio XII., Sacramentum Ordinis, Dz 2301) ovdje očuvana? Dok bi trebali pretpostaviti da, unatoč toj promjeni, posveta još uvijek valjana, ipak nešto sumnje u svemu još uvijek ostaje.

Jesmo li dužni u savjesti prisustvovati Novus Ordo Missae?

Ako Novus Ordo Missae nije istinski katolički, onda ne može zadovoljiti za nedjeljnu obavezu. Mnogi katolici koji je pohađaju nesvjesni su njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije,te su oslobođeni krivnje. Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema pravo sudjelovati na novoj misi. Može sudjelovati na njoj tek onda ako bi to bilo samo fizičkom prisutnošću bez pozitivnog sudjelovanja, i to samo zbog velikih obiteljskih razloga (vjenčanja, pogrebi, itd).

Prevedeno sa: http://sspx.org/en/faq-page/what-wrong-novus-ordo-missae-1987

Pijo XII. "Mariji na Nebo uznesenoj"

O Bezgrešna Djevice, Majko Božja i Majko ljudi. Vjerujemo sa svom gorljivošću naše vjere u Tvoje preslavno uznesenje dušom i tijelom u Nebo, gdje su te svi zborovi anđela i sve čete svetaca pozdravile kao Kraljicu; i mi se sdružujemo s njima te hvalimo i slavimo Gospodina koji te je uzvisio nad sve druge čiste stvorove,  da Ti prikažemo zanos svoje pobožnosti i ljubavi. Zdravo Marijo. Znamo da se tvoj pogled koji je majčinski milovao ponizno i trpeće čovještvo Isusovo na zemlji zasićuje u Nebu gledanjem slave nestvorene Mudrosti. Radosna je tvoja duša dok motri licem u lice Presveto Trojstvo a srce Ti podrhtava od prevelike nježnosti; i mi bijedni grešnici kojima tijelo otežava polet duše, molimo te da  očistiš naša osjetila da naučimo već ovdje na zemlji uživati Boga, samoga Boga, u čaru stvorenja. Zdravo Marijo.