Dragi vitezovi Bezgrješne,
Radi se o staroj tradiciji – još iz
Staroga zavjeta, ali kojoj su apostoli u sobi posljednje večere dali posebno
značenje – tradiciji da se dolično pripremimo za važne milosne dane. Godišnjica
koju ćemo zajedno slaviti ovoga kolovoza u Fatimi (neki barem duhovno
ujedinjeni) može se bez pretjerivanja opisati kao jedinstvena i veličanstvena:
100 godina Fatime i MI (Vojske Bezgrješne)!
Gospa je 19. kolovoza 1917.
iznenadila djecu pastire (a preko njih i
nas) s najosobnijim od šest ukazanja na mjestu po imenu Valinhos, daleko od
uobičajenog mjesta ukazanja – mjesta koje je danas simbol mira i promišljanja,
kao suprotnost užurbanom glavnom svetištu. Tamo je govorila djeci sa žalosnim
izrazom lica:
“Molite,
puno molite i činite žrtve za grješnike; jer mnoge duše dolaze u pakao budući
da za njih nitko ne prikazuje žrtve i nitko ne moli.“
Je li slučajnost da nam je točno sto
godina od tog dana dopušteno da se okupimo na tom istom mjestu?
Dopustite mi da kao pripravu na hodočašće
citiram nekoliko misli iz prvog dijela moje knjige o Fatimi:
,,Molite
– molite – vrlo mnogo!“ To ponavljanje istih riječi također je jedinstveno za
Fatimu. Možemo razabrati tri elementa u tom vapaju ljubavi.
Prvi: Gospa svojim žalosnim očima
prodirući u naše oči i naše duše šapuće našem srcu: „Moje voljeno dijete,
preklinjem te, moli! Bez molitve nećeš spasiti svoju dušu, bez molitve ne možeš
biti sjedinjen s Bogom i ne možeš primiti Njegove milosti!“