Današnjom nedjeljom započinjemo novu crkvenu godinu.
Svaka crkvena godina utjelovljuje u sebi sva otajstva naše vjere,
prikazuje nam čitav Isusov život i povijest Božjeg plana spasenja.
Crkva nas vodi kroz čitavu povijest, od samih početaka – vremena
prije Krista, zatim kroz njegov život, život prve Crkve, do
razmatranja onih konačnih stvari, drugog Kristovog dolaska i
posljednjeg suda. Tako ovo vrijeme – razdoblje adventa, upućuje
nas ponajprije na promatranje onog razdoblja, koje je prethodilo
Kristovom dolasku na ovaj svijet. Upućuje nas da razmotrimo svu onu
duboku čežnju kojom su nebrojene generacije od Adama žudile za
Otkupiteljem. Tisuće godina nakon čovjekovog pada, trajalo je to
dugo iščekivanje, i želimo se danas u duhu povezati sa svim našim
precima, čitavim ljudskim rodom, a posebno odabranim narodom, koji
je iščekivao svoje otkupljenje.
Kao što nam je poznato, naši prvi preci, praroditelji,
nisi ostali vjerni pozivu koji su primili od Boga. Sagriješili su i
izgubili milost Božju, ali Bog ih ipak nije ostavio bespomoćnima.
Obećao im je Spasitelja, koji će satrti glavu zmaju – sotoni, i
osloboditi ih od grijeha. Tu počinje jedna velika drama. Jedno dugo,
teško, mučno iščekivanje za koje nitko nije znao, kada će se
ispuniti. Predočimo si najprije, dragi vjernici, duljinu, trajanje
tog iščekivanja. Tisuće godina! Koliko mi sami znamo biti
nestrpljivi, kada nešto trebamo čekati, a ne znamo koliko će to
trajati. Primjerice, kada imamo pred sobom dugačak red koji se sporo
pomiče, kada čekamo prijevoz za koji ne znamo, koliko će kasniti.
A to su sve male, prema vječnosti potpuno neznatne stvari. A ljudski
rod nije znao, koliko će trajati to čekanje. Rečeno mu je, da će
obećani Spasitelj doći, ali nisu znali, kada, za koje vrijeme će
to biti. Nakon prvog navještaja koji su primili naši roditelji, Bog
se više puta objavljivao preko proroka, davao jasnije upute kakav će
biti taj obećani Spasitelj, ali nije kazao kada će točno on doći.
Pobuđivao je u ljudima nadu, ali ih je ostavio u iščekivanju.