„U Novoj Misi ne postoji ništa što
bi moglo smetati evangeličkim protestantima.“ Tako je govorio
protestantski pastor Max Thurian, savjetnik Vijeća koje je izradilo Novu Misu,
koja se sada služi u skoro svakoj župi i redovničkoj kući diljem svijeta.
Nova
Misa - Novus Ordo Missae - je ekumenska u svojem ustroju i protestantska u
svojem usmjerenju. Ona je najopipljiviji izraz revolucije Drugog vatikanskog
sabora i utječe izravno i pogubno na sve katolike.
Tako
je Angelus Press izabrao naslov „Misa: srce Crkve“ kao temu svoje 5. godišnje
konferencije, održane u Kansas Citiju od 10.-12. listopada 2014.
Dvanaest
predavača bavilo se Misom iz različitih gledišta. Ovdje predstavljamo iscrpni
sažetak predavanja koje je održao p. Daniel Themann iz FSSPX-a pod nazivom
„Koji su naši prigovori Novoj Misi?“
„Zapanjujuće udaljavanje...“
P.
Themann dao je objektivnu, ustrojenu, dobro obrazloženu kritiku Novus Orda,
koja se prvenstveno temeljila na Općoj uredbi Rimskog misala. To je bio
dokument koji je korišten da bi se Nova Misa raširila po katoličkom svijetu.
Upućujući
na protestantsku narav Nove Mise, p. Themann objašnjava da istinski prigovori
na Novu Misu ne smiju biti utemeljeni na nekakvom osobnom prioritetu, već
radije na nedostatcima i nepravilnostima svojstvenima Novoj Misi, kako
doktrinarnim, tako liturgijskim.
Doktrinarni
nedostatci jasno su izloženi u pismu kardinala Ottavianija i Baccija Pavlu VI.
1969. godine kao popratni materijal „Kratkom kritičkom pregledu novog reda
Mise“ (LINK) koju je napisala skupina rimskih teologa, koji su radili pod
vodstvom nadbiskupa Lefebvrea (poznata pod nazivom „Ottavianijeva
intervencija“).
Tamo
su kardinali Ottaviani i Bacci upozorili: „Novus
Ordo Missae predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće
udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII.
zasjedanju Tridentskoga sabora“
Svećeničko
bratstvo Sv. Pija X., kaže p. Themann,
„svim srcem potpisuje“ tu realističnu ocjenu Nove Mise.
Četiri točke
P.
Themann razmotrio je Novu Misu prema četiri točke:
1)
kako je Nova Misa stvorena
2)
sam novi obred (njegove riječi, liturgijske geste, ili nedostatci, itd.)
3)
Opća uredba iz 1969. koja tvori predgovor novom Misalu te daje „teološki
temelj“ novoj Misi
4)
motivi i objašnjenja onih koji su zaslužni za novi obred
Nećemo
opširno izvješćivati o svakoj točki, već ćemo se usredotočiti na izlaganje p.
Themanna o Općoj uredbi i povezanim temama. No, prije toga je važno prenijeti
ključnu točku koja objašnjava kako sama Nova Misa predstavlja opasnost za
vjeru.
„Kada
promatramo sam novi obred“, kaže p. Themann, „moramo imati na umu da liturgija
može izražavati vjeru samo na liturgijski način, tj. kroz molitve, geste i
druge simbole. Ona ne izražava vjeru izravnim priopćavanjima poput npr. pitanja
u katekizmu ili na općem crkvenom saboru. Izravna doktrinalna izjava može biti
dovoljna da izrazi dotični nauk. No budući da liturgijski obred ne izražava
vjeru kroz precizne dogmatske tvrdnje, već radije skupom znakova, jedna molitva
ili jedna gesta nisu dovoljne da bi se izrazio dotični nauk. Radi se o cjelini
molitava i gesti koje se stapaju, spajaju u izraz nauka. Liturgija zahtijeva
određeno umnažanje gesti i riječi - kao i postojanost i nepromijenjivost
izričaja - da bi bilo jasno da se izriče jedno, a ne drugo.
„To
je ključno imati na umu“, nastavlja on, ,,jer mi ne kritiziramo Novu Misu zato
što izričito niječe neku točku nauka. Mi
je kritiziramo zato što je Nova Misa tako izmijenila cjelinu znakova koji tvore
liturgijski obred da bi isto tako lako mogla izražavati nauk koji nije
katolički – i to ne zbog slučajne nemarnosti njenih stvaratelja, već zbog
svjesne namjere i vješto smišljene provedbe koja odgovara dosljednom sustavu
mišljenja koji nije katolički.“
U
svojoj kritici, p. Themann se ne usredotočuje na valjanost Nove Mise. On
objašnjava: „Da bi se obred Mise smatrao dobrim, nije dovoljno imati minimum
elemenata potrebnih za valjanost. Da bi se obred Mise smatrao dobrim, on mora
izražavati katoličku vjeru.“ A upravo tu, u odgovarajućem izražavanju katoličke
vjere, Nova Misa podbacuje.
P.
Themann ističe glavne istine naše vjere u vezi Mise koje moramo imati na umu da
bismo usporedili pravu Misu s Novus Ordo. Misa je:
1)
prava žrtva
2)
u kojoj je Krist uistinu prisutan kao Žrtva
3)
koja se prinosi na slavu Božju i kao pomirna žrtva za naše grijehe
4) preko zaređenog svećenika koji jedini, kao instrument Krista Velikog Svećenika,
ima moć posvetiti kruh i vino
Kao
što ćemo vidjeti, Nova Misa pomućuje i zamračuje te glavne katoličke elemente
Mise.