Postsinodalna
pobudnica mladima objavljena je 2. travnja 2019. Potpisao ju je papa
Franjo pod nazivom Christus vivit (Krist živi) i dugačka je
67 stranica. Ona se nadovezuje na Sinodu o „Mladima, vjeri i
razlučivanju poziva“ iz listopada 2018. godine.
Franjo
izražava svoju nadu za Crkvu koja ,,ostavlja po strani uske
predrasude i pažljivo sluša mlade“. ,,Molimo Gospodina da
oslobodi Crkvu od onih koji će je natjerati da ostari, zatvoriti je
u prošlosti, zadržavati je ili zaustavljati“. Prema njemu, Crkva
koja odražava Isusa Krista je ona koja se trudi da ,,ponizno prizna
da se neke stvari moraju konkretno promijeniti, a da se to dogodi,
ona treba cijeniti viziju, ali i kritičnost mladih ljudi“. On se
nada da će mladi ljudi biti „protagonisti promjene“, i da ih
zato Crkva mora ,,ponizno“ slušati.
Papa
tvrdi da umjesto ,,priopćavanja velikog broja doktrina“, Crkva
treba ,,najprije pokušati probuditi i učvrstiti velika iskustva
koja podupiru kršćanski život“. Zatim dodaje: ,,Crkva koja je
uvijek u obrambenom stavu, koja gubi svoju poniznost i prestaje
slušati druge, koja ne ostavlja mjesta za pitanja, gubi mlade i
pretvara se u muzej“.
On
odbacuje ,,čist i savršeni pastoral prema mladima, obilježen
apstraktnim idejama“ i poziva na ,,popularni“ pastoral prema
mladima. Franjo kaže da nije nužno ,,u potpunosti prihvatiti sve
crkvene nauke“ i zagovara ,,pastoral prema mladima sposoban za
uključivost, s prostorom za sve vrste mladih, da bi se pokazalo da
smo Crkva s otvorenim vratima“.
Prema
njegovim riječima, katoličke obrazovne ustanove moraju ,,nastojati
pozdraviti sve mlade ljude, bez obzira na njihov vjerski izbor,
kulturno porijeklo, osobnu, obiteljsku ili društvenu situaciju”.
On tvrdi da ,,na taj način Crkva daje temeljni doprinos cjelovitom
obrazovanju mladih u različitim dijelovima svijeta. One [katoličke
obrazovne ustanove] bi nedopustivo umanjile tu ulogu ako bi postavile
stroge kriterije za ulazak i ostanak učenika u njima jer bi mnoge
mlade ljude lišile okružja koje bi moglo obogatiti njihove živote”.
Papa
ide tako daleko da piše da ,,seksualni moral često teži biti izvor
nerazumijevanja i otuđenja od Crkve, budući da se ona smatra
mjestom prosudbe i osude”.