Nakon Luciferove pobune jedini je realistični pogled na povijest da je ona beskrajna bojišnica između sila dobra i zla: Bog koji u svojem planu ljubavi želi da razumna stvorenja imaju dioništvo u njegovom blaženstvu, Sotona koji naprotiv pokušava da ih odvuče u propast.
U
svom padu anđeo buntovnik povlači „trećinu zvijezda nebeskih“
(Otk 12,4), sjajna bića, čisto duhovna koja pripadaju svakom
Anđeoskom koru i
koja, zbog oholosti, postaju strašni zlodusi.
Sotonino
djelovanje će se javno očitovati nakon stvaranja čovjeka, koji je
pozvan zauzeti mjesto pobunjenih anđela u Nebeskom kraljevstvu,
navodeći ga na istočni grijeh.
Sukladno
Otkupiteljevom
obećanju će
pali anđeli,
koje pokreće mržnja prema Bogu i zavist na ljude, raditi
žestoko protiv jadnih sinova Evinih, baštinika naravi koja je
izgubila posvetnu milost i koja je ranjena posljedicama istočnoga
grijeha.
Otkupljenjem
koje je Isus izvršio svojom smrću na križu gdje našu zadužnicu
„on ukloni pribivši je na križ“ (Kol 2,15), Sotona doživljava
strašan poraz, ali ne odustaje od svojeg pogubnog djelovanja –
ometati
Crkvu
koja je rođena iz Isusova otvorenog boka da ljudima donosi plodove
spasenja.
Izazvat
će nasilne progone protiv Kristove Zaručnice, najprije od židova
koji, odbacujući Mesiju, stvaraju novu religiju s potpunim prekidom
sa Starim zavjetom koji je ispunjen u našemu Gospodinu. Farizejske
tradicije koje je Isus žigosao postat će temeljem nove religije
koja je sintetizirana u Talmudu, novoj „svetoj“ knjizi koja će
istisnuti riječ Božju.
Potom
će doći na red rimski carevi koji će pokušati fizički uništiti
Crkvu Božju. Ali krv mučenika će biti sjeme novih kršćana i
Crkva će,
herojskim svjedočanstvom svojih članova, zaslužiti
obraćenje poganskoga carstva.