Petar
Kanizije je u svoje vrijeme u Njemačkoj pronašao situaciju koja
nije baš posve različita od naše današnje. Protestantizam je
udaljio velika područja Njemačke od tradicionalne vjere. Ne samo
jednostavni vjernici, nego su i svećenici i čak i biskupi postali
nesigurnima u vjeri i slijedili kriva učenja.
U
ovoj je situaciji „drugi apostol Njemačke“ i kasniji crkveni
naučitelj poticao vjernike na pojačanu molitvu za biskupe.
„Svemogući,
vječni Bože, Ti si za upravljanje Svojom svetom Crkvom i jedinstvo
vjere iznad nas postavio biskupe kao nasljednike apostola, kao čuvare
i zaštitnike duša.
Izlij
nad njih, usrdno Te molimo, puninu milosti, dovoljno djelotvornu da
se sve više pokažu dobrim pastirima i da plodonosno rade na tvoju
proslavu i na naše spasenje.
Da
svojom riječju i osobito svojim primjerom savršeno izvršavaju sve
dužnosti koje su im naložene.
Da
kršćansku vjeru čuvaju čistom od svake zablude.
Da
mi pod njihovim sretnim vodstvom sve vrijeme možemo živjeti u
pobožnosti, miru i kršćanskoj ljubavi. Amen.“
(sveti
Petar Kanizije)
Izvor:
pius.info
Komentar:
Postoji samo jedna hijerarhija svete Crkve: Rimski Prvosvećenik,
Sveti Otac, Namjesnik Isusa Krista i Nasljednik apostola Petra i po
svijetu raspršeni biskupi, nasljednici apostola, koji Papi pomažu u
vršenju njegovog upravljanja Crkvom.
Međutim,
upravo je primjer Njemačke XVI. stoljeća dovoljno jasan da se
izbjegnu pogibli koje krivovjerja uvijek prouzroče: poglavito kad ih
stvaraju, šire, podupiru sami klerici-svećenici, redovnici ili čak
i biskupi. Ili ih predugo ignoriraju i ne odupiru im se. Nikakve
iluzije i romantičarsko šminkanje stvarnosti neće poboljšati
stvarno stanje. I u tome nam njemačka crkvena povijest može
poslužiti kao primjer.
Premda
kriza svugdje nije uznapredovala na isti način i naša se situacija
sa situacijom u Njemačkoj ipak ne može usporediti, odazovimo se
ovom pozivu velikog sv. Petra Kanizija, prvog Nijemca u Družbi
Isusovoj, velikog borca za pravovjerje i vjernost Papi, poniznog i
jednostavnog redovnika i molimo se kao i on za svoje nadpastire.
Danas je bojišnica cijela Crkva Katolička. Ovaj put, ma kako nas to
boljelo i diralo u naš nacionalni ponos, ni Crkva u Hrvata nije
pošteđena velikih kušnji i napada nevjere i krivovjerja, čak ni
među svećenicima i biskupima. Alarm se već poodavno morao upaliti.
