Christus Rex

Tko su bili sv. Lino i sv. Tekla?


Ako tijekom sv. Mise iz svojeg misala pratimo Kanon, zacijelo smo primijetili ovo ime: sveti Lino. Tko je bio sv. Lino o kojemu se tako malo zna, čiji blagdan Crkva slavi danas, 23. rujna?

Sveti Lino je potjecao iz mjesta Volterra u Tuskiji, dakle s područja današnje Toskane.

Kao mladić se uputio na studij u Rim. Ondje se vjerojatno sredinom I. stoljeća obratio na katoličku vjeru: a to se dogodilo po propovijedanju svetoga Petra. Sveti je Lino ostao u Rimu. Ondje je možda zaređen za svećenika tako da je nakon mučeništva sv. Petra pod Neronom (54.-68.) izabran za apostolskog poglavara. Sveti je Lino zapovjedio ženama da sudjeluju na liturgiji samo s koprenom.

Papa je Lino najvjerojatnije upravljao Crkvom od 64. – 79. godine i podnio je mučeništvo još pod Vespazijanom. Pretpostavlja se da je jednog 23. rujna umro mučeničkom smrću tako što mu je odrubljena glava.

Drugi nasljednik svetog Petra bio je sveti Kleto.

 
23. rujna spomen je i svete Tekle.
Kaže se da je potjecala iz otmjene, poganske obitelji koja je živjela u maloazijskom Ikoniju (danas Konya u središnjoj Turskoj). Ondje je kao mlada žena slušala propovijedi svetog Pavla i Barnabe i obratila se na kršćanstvo.

Tekla je primila sveto krštenje vjerojatno tijekom drugog boravka Apostola naroda u Ikoniju godine 50. i 51. Tada je položila zavjet djevičanstva i razriješila zaruke s imućnim Tamirisom. On ju je otada progonio svojom mržnjom. Thamyris je huškao pogansko stanovništvo Ikonija protiv svetog Pavla. Tako je Apostolski prvak uhićen i zatočen. Sveta ga je Tekla pohodila u tamnici. Tada je i ona uhićena. Dok je Pavao naposljetku prognan iz grada, Tekla je osuđena na smrt na lomači. Kada je trebalo izvršiti pogubljenje, padala je jaka kiša tako da Teklu nisu mogli spaliti. Onda je bio još i potres zbog čega su svi pobjegli s gubilišta. Tako je i sveta Tekla moga pobjeći.
Dalje se priča da je u muškoj odjeći slijedila put kojim je otišao sveti Pavao. Opet ga je susrela i pratila u Antiohiju. Ondje je upoznala Triphemiju, jednu gospođu koja je bila u srodstvu s carskim dvorom koja je sveticu uzela u svoj dom. – Doduše, susrela je i Sirca poganina Aleksandra koji ju je otada želio. Kad ga je Tekla odbila, pun je mržnje kod poglavarstva prijavio da je kršćanka. Tada je Tekla bačena divljim zvijerima koje joj nisu naudile. Nisu htjeli još jedanput pokušati pogubiti je jer su znali da Trifemija sveticu jako cijeni i jer su se bojali njezina utjecaja na carskom dvoru. Opet u muškoj odjeći Tekla je tražila apostolskog prvaka Pavla. Uputila se u Miru gdje ga je pronašla. Sveti ju je Pavao kao svoju učenicu poslao natrag u Ikonij. Ondje se nastanila i više je nisu progonili. Okupila je djevice i učenice oko sebe.
U Ikoniju je preminula u miru u devedeset prvoj godini života. – Središte njezina štovanja koje se može dokazati već oko 200. godine, nalazi se od 4. stoljeća u cilicijskoj Seleuciji gdje se pozivaju da je sveta Tekla ondje sama proširila radosnu vijest.

Arhiva bloga

Glasnik: