četvrtak, 19. ožujka 2015.

Josipe jaki, moli za nas!


U sv. Josipu nalazimo uzvišenu krepost kršćanske hrabrosti i jakosti. Što je hrabrost? To je moralna krjepost, koja čovjeka jača da na putu za dobrim ne malakše, nadošle kako mu drago velike životne poteškoće. Tu je jakost sv. Josip pokazao u najvišem stupnju.

Zamislite samo koliko je duševne jakosti trebalo da ostane miran i ne počini ništa zbog čega bi se kasnije morao kajati kada je opazio svoju svetu Zaručnicu u blagoslovljenom stanju, a nije si mogao razjasniti stvar. Kako teške zločine ljudi počine često puta zbog kakve neznatne sumnje! Herod je na primjer posumnjao da bi mu novorođeni Krist mogao oteti i onako kukavno prijestolje. I odmah odluči ubiti ga. I kad nije mogao njega se dočepati, dade, veli sv. Pismo, poubijati svu mušku djecu u Betlehemu i okolici od dvije godine naniže. Da je u Herodu bio trunak one jakosti kao u sv. Josipu, ne bi sigurno nikada počinio tako krvavi zločin, nego bi se svladao, barem dok ne bi točno saznao o čemu je riječ.

Zamislite, koliko je jakosti trebalo sv. Josipu kad je od anđela saznao da Herod kani pogubiti dijete Isusa, i da mora zbog toga smjesta bježati u Egipat: bježati usred gluhe tamne noći s nejakim djetetom i Marijom, a možda će mu progonitelji biti neprestano za petama?

Koliko je duševne jakosti trebalo sv. Josipu da ne klone duhom u Egiptu, nego da opremi kakvo takvo kućanstvo da može preživjeti s Presvetom Djevicom i malim Isusom! Pa onda ona neizvjesnost dokle će biti u Egiptu? Mjesec, godinu, deset godina? Ne zna ništa osim da mu je rečeno: ,,Ostani tamo dok ti ne kažem!".

Koliko je jakosti trebalo sv. Josipu kad je došao nalog da se vrati opet u zemlju izraelsku. Gdje da se nastani? U Judeji, u Galileji? Hoće li tamo imati mira? Hoće li uspjeti osnovati kakvo takvo kućanstvo i pružiti iako siromašno, ali ipak pristojno uzdržavanje Isusu i Mariji? Koliko je jakosti trebalo sv. Josipu da tijekom dugog niza godina, sve dok nije Isus odrastao, snosi bez riječi prigovora sve poteškoće svog radničkog života! To može najbolje shvatiti onaj koji je možda živio ili živi u sličnim prilikama. A nikada ne čitamo o sv. Josipu da je ičemu prigovarao, da se na išta tužio, da je igdje pokazao nestrpljivost, razdražljivost. Znak je to da je sv. Josip bio jaka, izvanredno jaka i hrabra duša, koja je bila Bogu baš zbog toga na poseban način draga i mila.

(bl. Alojzije Stepinac, Propovijedi prema litanijama sv. Josipa,
Zagreb, 2009., 91.-93. str.)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.