Christus Rex

Je li Isus Krist Sin Božji? (II.)


Isus ispunjava sva proročanstva



a) Isus potječe iz Judina plemena


Post 49,10 „Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada – kome će se narodi pokoriti.”

Luka 3,33 „…bijaše sin Aminadabov, Aramov, Esronov, Faresov, Judin, Jakovljev, Izakov, Abrahamov.”


b) Mjesto rođenja


Mihej 5,1 „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.“

Matej 2,1 „Kada se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda…“


c) Rođen od djevice


Izaija 7,14 „Zato, sam će vam GOSPODIN dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.“

Matej 1,18 „S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Svetom.”


d) Vrijeme rođenja


Danijel 9, 25f „Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ ‚Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem‘ pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište.“


Tumačenje: hebrejska riječ za tjedan ista je kao za „sedam“, a jedan dan predstavlja godinu, tako „sedam sedmica“ znači 49 godina, „šezdeset i dvije sedmice“ su 434 godine, zbrojeno 483 godine; naredba za ponovnu izgradnju Hrama (usp. Ezra 7, 11-26) izdana je godine 458. prije Krista. To za Mesijin dolazak daje godinu 26. poslije Krista koju mnogi uzimaju za nadnevak za početak Isusova javnog djelovanja.


e) Ubojstvo Betlehemske djece


Jeremija 31,15 „Ovako govori Gospodin: Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.”

Matej 2,16 „Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga.”


f) Djelovanje u Galileji


Izaija 8,23 - 9,1 „Jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al‘ u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavaju svjetlost jarka obasja.“

Matej 4,12-16 „Kad je Isus čuo da je Ivan zatvoren, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode da se nastani u Kafarnaumu, primorskom gradu na području Zabulunova i Neftalijeva plemena da se ispuni što je rekao prorok Izaija.”


g) Odbacivanje od strane Židova


Izaija 53,3 „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, odvrgnut.“

Ivan 1,11 „K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.“


h) Ulazak na magaretu


Zaharija 9,9 „Klikni iz sveg grla, Kćeri Sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća; pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.”

Ivan 12,13sl „…veliko mnoštvo naroda uze grane od palmā te mu iziđe u susret kličući: ‚Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!’ Isus nađe magare i sjede na nj, kao što stoji pisano.”


i) Izdan od prijatelja


Psalam 41,10 „Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.“

Marko 14,10 „Tada Juda Iškarijotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga izda.“


j) Prodan za 30 srebrnika


Zaharija 11,12 „Rekoh im tad: ‚Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.‘ Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika“.

Matej 26,15 „…te im reče: ‚Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?‘ Oni mu polože trideset srebrnika.“


k) Vraćanje novaca i kupnja lončareve njive


Zaharija 11,13 „A Gospodin mi reče: ‚baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!‘ Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u domu Gospodinovu.” Matej 27,5sl „Tada baci srebrnike u hram…Glavari svećenički uzeše srebrnike i rekoše: ‘Ne smiju se staviti u hramsku blagajnu, jer su krvarina.’ Stoga, nakon vijećanja, kupe za njih lončarevu njivu za groblje strancima.”


l) Njegova šutnja tijekom suđenja


Izaija 53,7 „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; kao ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.”

Matej 26,62.63 “Tada ustade veliki svećenik te mu reče: ‘Ništa ne odgovaraš na ono što ovi svjedoče protiv tebe?’ Isus je šutio.”


m) Čovjek boli


Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53,5)

Usp. Muka Isusova kod Mt, Mk, Lk, Iv.


n) Njegovo razapinjanje zajedno s grješnicima


Izaija 53,12 „Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.“

Matej 27,38 „Zajedno s njim razapnu dvojicu razbojnika: jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve.“


o) Napojen žuči i octom


Psalam 69,22 “U mojoj me žeđi octom napojiše.”

Ivan 19,29 “Tu bijaše posuda puna octa. Tada nataknuše na izopovu stabljiku spužvu punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima.”


p) Njegov bok proboden kopljem


Zaharija 12,10 „A na Davidovu kuću i na jeruzalemske stanovnike izlit ću duh milosti i molitve. Oni će pogledati na mene, kojega su proboli, i tugovat će za njim kao što se tuguje za prvorođencom.“

Ivan 19,34 „…nego mu jedan od vojnika probode bok kopljem, i odmah poteče krv i voda.“


q) Vojnici bacaju ždrijeb za njegovu odjeću


Psalam 22,19 „Među sobom dijele moje haljine i za moju odjeću bacaju ždrijeb.“

Marko 15,24 „Tada ga razapeše i između sebe razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocke tko će što dobiti.“


r) Nijedna mu se kost ne će slomiti


Psalam 34,21 „Čuva sve njegove kosti, nijedna mu se ne će slomiti.“

Ivan 19,33 ,,A kad dođoše do Isusa, vidješe da je već umro, i ne prebiše mu golijeni.”


s) Pokopan u grobu bogataša


Izaija 53,9 „Odredili su mu grob za zločince. – Ali je uz bogatoga…“

Matej 27, 57-60 „Uvečer dođe bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josip [...] Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno i položi ga u svoj novi grob.“


t) Njegovo uskrsnuće od mrtvih


Psalam 16,10 „Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju, niti dati da tvoj pravednik gleda trulost.“

Matej 28,5 „Znam, vi tražite Isusa Raspetoga. On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao što je rekao.“



Talmud potvrđuje Isusovu žrtvu na križu




I Talmud kao i Sohar napisali su o tome izvješće kako veliki svećenik u vremenu hrama jedanput godišnje – na Yom Kippur, na „Dan pomirenja“ – ulazi u Svetinju nad svetinjama u Hramu i prinosi žrtvu za otpuštenje grijeha svih Izraelaca.


Oba spisa spominju „čudo crvene niti“ – crvena nit na čudesan način postaje bijelom kao znak za to da je Bog prihvatio žrtvu. Iz izvješća Sohara (Vajikra 3, sažetak):


Ovog se dana otpuštaju svi grijesi…nečistoće dušā i tijelā…one sve, ovoga dana. … Bog oprašta Izraelu i oslobađa ga od svih grijeha. Ovoga dana svećenik moli za sebe, svoju kuću, svećenike, za sve i svetište za oprost.

Po jednoj posebnoj crvenoj niti oni znaju je li svećenik imao uspjeh. To se znalo ako se nit od crvene obojila u bijelo, onda se prolomilo klicanje posvuda. Ako se nit ne bi obojila, svi su bili pogođeni jer su znali da njihove molitve nisu uslišane.


Nit koja postaje bijelom trebala bi biti znakom da je Bog prihvatio žrtve i da je židovskom narodu oprostio njegove grijehe. („I ako su vaši grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!“ Iz 1,18).


Sam Talmud ipak dokazuje da je ovo veliko čudo, božanska potvrda za prihvaćanje velikosvećeničke žrtve i otpuštenje grijeha, prestalo četrdeset godina prije uništenja Hrama. Odlomak u Talmudu glasi (Roš Hašanah 31b):


Prvotno bi crvenu nit pričvrstili na vratima vanjskog (hramskog) dvorišta. Ako je postala bijelom, narod se veselio, a ako nije postala bijelom, bio je zabrinut. … Četrdeset godina prije uništenja Hrama crvena nit nije više postala bijelom, nego je ostala crvena.“


Hram je razoren 70. godine; prema tome, čudo se nije više pojavljivalo oko godine 30., točno u vrijeme kad se dogodilo razapinjanje – razapinjanje koje je zamijenilo žrtve Staroga saveza Isusovom smrću, žrtvom na križu. Prema Novome zavjetu upravo se tada, kada je Isus ispustio dušu, hramski zastor koji je skrivao Presveto razderao nadvoje i simbolizirao je tako kraj Staroga saveza i djelotvornosti životinjskih žrtava (Mt 27,51; Mk 15,38; Lk 23,45). Sam Talmud potvrđuje dakle nenamjerno ovim izvješćem da odonda – četrdeset godina prije uništenja Hrama – crvena nit nikada više nije postala bijelom.

Arhiva bloga

Glasnik: