Papa Franjo i talijanska Crkva odbijaju podržati "Obiteljski dan"

Nekoliko vatikanista izražava svoje razočaranje stavom pape Franje i Talijanske biskupske konferencije (CEI), koji su se odbili uključiti u Marš za obitelj (1) koji je održan u Rimu u nedjelju 31. siječnja 2016.

U svibnju prošle godine je Pucci Cipriani, koji je došao sudjelovati u Maršu za život 12. svibnja 2015. u Rimu, ispričao na stranici Riscossa Cristiana o razočaranju i patnji koju je doživio (on i svi sudionici) ističući Papinu "minimalnu uslugu", koji se zadovoljio kratkim općim pozdravom tijekom Angelusa. No, jučer je bilo još gore. U svibnju je bio barem pozdrav.

Ovoga puta ni riječ. Pa čak i neshvatljiva uvreda, jer oni sudionici koji su htjeli imati Misu jučer u Bazilici svetog Petra, suočili su se s kategoričkim odbijanjem kojega se mora usporediti s toplim prijemom "drugih religija" u katoličkim crkvama.

U nastavku pročitajte o razočaranju Antonija Soccija koji izvješćuje o "zabrinjavajućem naličju" ovoga slučaja i uzvikuje: "Je li moguće da su u Vatikanu došli do te točke?"

Sa svoje strane i na odmjereniji način izražava Lupo Glori - u članku kojega smo dobili od Corrispondenza Romana (2) - iznenađenje zbog odsutnosti crkvenih vlasti koje su se našle u neobranom grožđu pred samim katoličkim narodom koji im je uputio jedan žarki "non possumus".

Daleko smo od događaja iz 2007. godine, pod Benediktom XVI. kada je Camillo Ruini, predsjednik CIS-a, vodio Obiteljski dan i kada je Crkva izjavila udruženjima laika katolika da su oni " dužni sudjelovati“. Dan 30. siječnja 2016., za razliku od ostalih velikih okupljanja u obranu obitelji, ući će tako u povijest kao spontana manifestacija koja polazi od baze, kojoj su se političke i crkvene vlasti nužno morale pridružiti pod utjecajem entuzijazma i poleta "naroda".

Sve to se zbiva u trenutku kada nadbiskup Milana, mons. Angelo Scola, poziva na uspostavu islamskog blagdana u svim školama u Milanu (3)!

Prepustimo zaključak glasnogovorniku talijanskog obiteljskog dana Massimu Gandolfiniju (4), koji je zaključio krikom "Za nas je borba, a Bogu slava!".

(La Porte Latine, 1. veljače 2016.)

Papa "ignorira" Obiteljski dan

U subotu, 30. siječnja, više od milijun ljudi, 2 milijuna prema organizatorima, izašlo je na rimske ulice na Dan obitelji, događaj kojega promiče odbor "Difendiamo i nostri Figli" ("Obranimo našu djecu"), koji mobilizira sve sredine za obranu obitelji protiv zakona o građanskim partnerstvima vlade Renzi, uredbe Cirinnà, nazvane po senatorici koja ga promiče.

U srcu glavnoga grada, u ogromnom prostoru kojega nudi Circo Massimo, okupilo se u ranim jutarnjim satima nekoliko desetaka tisuća udruga, slupina i obitelji iz cijele Italije i inozemstva, uključujući i predstavnike francuskog Manifa pour tous, koji su došli pokazati svoje snažno protivljenje ozakonjenju homoseksualnih zajednica i posvojenja, predviđenih nacrtom zakona br. 2081. Neurokirurg Massimo Gandolfini, glasnogovornik toga događaja, izrazio je snažno odbijanje odredbe: "neprihvatljivo od prve do zadnje riječi, a neophodna je korjenita operacija. Ne radi se o izmjeni triju ili četiriju riječi. Nacrt zakona treba odbaciti u cijelosti".

U javnoj raspravi i medijima, ovu izvanrednu nacionalnu mobilizaciju neminovno se uspoređuje s drugom velikom manifestacijom, Dana obitelji iz 2007. godine, koja je pokrenuta kako bi se oborio DICO, ustanova za prava suložništva slična PACS-u kojega je predložila vlada u vrijeme premijera Romana Prodija.

Ipak, postoje duboke razlike između prosvjeda 12. svibnja 2007. godine, i ove sadašnje, 30. siječnja 2016. Tijekom desetak godina, čini se da su se odnosi nazočnih snaga doslovno preokrenuli. Ako je u 2007. godini Talijanska biskupska konferencija (CEI), bila ta koja je pozvala katolike da izađu na ulice protiv neprihvatljivog nacrta zakona, danas su paradoksalno uloge obratne, nakon događaja na trgu sv. Ivana Lateranskog 20. lipnja 2015., kada je tisuće ljudi prosvjedovalo protiv poučavanja rodne teorije u školama, danas su sami katolici uputili snažni "non possumus" crkvenoj hijerarhiji, pozivajući je da im se pridruži.

Očita i nagla promjena koju iznosi na vidjelo novinar Agostino Giovagnoli koji piše za dnevni list La Repubblica, ističući taj jedinstveni pokret baze: "Godine 2007. pod Benediktom XVI. je Camillo Ruini, predsjednik CIS-a, vodio Dan obitelji; laičke katoličke udruge bile su dužne sudjelovati; toga dana govornik je bio Savino Pezzotta, koji je prethodne godine bio službeni izvjestitelj s Nacionalnog kongresa talijanske Crkve; cilj je bio srušiti DICO. Talijanska Crkva je, zapravo, izašla na ulice, zbijajući redove, u ime moralnih vrijednosti o kojima se ne pregovara, nego vodeći političku borbu. Događaj 30. siječnja, s druge strane, nije bio namjera CEI-a, a biskupi su o tome izrazili različita mišljenja. Katoličke udruge nisu dužne sudjelovati i zapravo će samo neke biti nazočne."

Nekoliko udruga je zanemarilo svoje "strateški" proturječne vizije tijeka akcije koju treba poduzeti da bi se zaustavio naizgled nezaustavljivi revolucionarni proces te su se ujedinile kako bi potvrdile temeljnu vrijednost naravne ustanove obitelji zasnovane na neraskidivosti braka između muškarca i žene, osnovne jedinice oblikovanja čovjeka i životno važne za svako društvo. Od onih koji su izrazili potporu Danu obitelji, bila je sa svojim zastavama nazočna udruga Famiglia Domani, uvijek prva u redu za cjelovitu obranu istine i naravnog i kršćanskog poretka.

Udruga je u svojoj tiskovnoj izjavi o pridruživanju Danu obitelji navela da nije mogla isključiti potpuni NE zakonu Cirinnà "kao prvo Ne građanskim zajednicama bilo koje vrste, a kao drugo NE 'usvajanju djece'." Dan 30. siječnja 2016., za razliku od ostalih velikih okupljanja u obrani obitelji, tako će ući u povijest kao spontana manifestacija pokrenuta iz baze, a kojoj su se političke i crkvene vlasti nužno pridružile pod utjecajem entuzijazma i poleta "naroda".

S tog jedinstvenog podija Circusa Maximusa, lišenog bilo kakve političke reprezentacije, čuli smo po prvi put govore koje se nitko nikada nije usudilo izustiti, znakovito sažete u završnom pozdravu glasnogovornika Massima Gandolfinije koji je završio uzvikom "Za nas je boj, a Bogu slava!".

(Lupo Glori, Corrispondenza Romana)

Uznemirujuće „naličje“. Je li moguće da je Vatikan dotle došao?

Kao što znamo, ne ubrajam se u ljubitelje pape Bergoglija, ali zbog neizlječive nade i dalje očekujem neko lijepo iznenađenje koje će osporiti moje negativno mišljenje. Svaki put se razočaram.

U subotu ujutro, razgovarajući s prijateljima, rekao sam: ako ne zbog očinskog osjećaja ili zajedničkih ideala, barem zbog političke lukavosti (koja Bergogliju ne nedostaje), mislim da će Papa barem dati neki znak.

U osnovi, tim dobrim i hrabrim ljudima bila bi dovoljna mala poruka i oni bi je počastili i pokrili sinovskim pljeskom.

Ako se sjetimo da je Bergoglio čak razgovarao u društvenom centru Leoncavalla (5) i blagoslovio te političke aktiviste pozivajući ih na nastavak borbe, mislio sam da će barem moći poslati pozdrav ili blagoslov ljudima iz Dana obitelji, koji je na kraju krajeva njegov katolički narod.

Ne mislim govoriti izravno, osobno, kao što je učinio u društvenim centrima, ali barem napisati dva retka pozdrava. Barem ne pokazati eventualno neprijateljstvo s njegove strane, koje bi objektivno bilo neugodno i neprikladno.

Ali ništa od toga. Dana 30. siječnja, Osservatore Romano izašao je bez ijednog retka na prvoj stranici o Danu obitelji. U jutarnjim satima, Bergoglio je održao jubilarnu audijenciju bez ikakve aluzije na toliki kršćanski narod koji se okupio u Cirkusu Maximusu.

Bez pisane poruke pozdrava, a za vrijeme događaja bez ijednog od onih poziva, koje obično upućuje svome prijatelju Scalfariju, pa čak i Pannelli.

Moji prijatelji i ja smo se pitali: je li moguće da je papa toliko neprijateljski raspoložen prema katoličkim obiteljima - koje svjedoče za istinu mnogim žrtvama - da čak ni on ne zna kako to sakriti?

[Tom narodu] on možda zamjera, jer talijanska Crkva – koju on tri godine tretira kao psa – odražava veliku životnost naroda, kakvu sigurno nemaju crkve koje primjenjuju njegove teorije. On se ljuti jer Dan obitelji pretvara u prah njegov prijekorni govor upućen talijanskoj Crkvi kojega je održao u Firenci.

No, je li moguće da on čak ne uspijeva sakriti svoju ogorčenost prema vjernoj djeci koja često pokazuju pravo junaštvo u svakodnevnom životu i koja od njega ne očekuju ništa drugo nego očinstvo?

Je li moguće da osjeća kao osobnu neugodnost događaj kojega bi Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. obasuli pohvalama i blagoslovima? Kako možemo objasniti takvo ponašanje? Zašto toliko hladnoće i neprijateljstva?

Priznajem da - iako su mnogi kritizirali Bergogliovo djelovanje - nikada nisam išao toliko daleko da bih mislio da on osjeća takvo neprijateljstvo prema katolicima vjernima vjekovnom Učiteljstvo Crkve.

Kažem to s bolju i tjeskobom. No, baš taj osjećaj mi je došao kada sam čuo jednu činjenicu dosad nepoznatu, koja nam nažalost omogućuje razumjeti mnoge stvari.

Kao što znamo, svako jutro u Bazilici svetoga Petra, slave se mnoge Mise i postoje mnoge skupine koji rezerviraju mjesto za tu svrhu.

Dakle prije nekoliko dana, skupina ljudi koji su trebali doći na Dan obitelji zakazali su Misu u 7 sati u subotu ujutro. Po pravilima, kao i uvijek. No, u posljednji trenutak stigla je neugodna obavijest: sve mise su otkazane. Na kraju, nakon inzistiranja na pojašnjenju, odgovoreno je - kako su mi prenijeli - za one koji su uključeni u Dan obitelji, nije se smatralo prikladnim služiti Misu ...

Dakle, tu smo. Mislim da je bilo koji komentar suvišan. To bi bilo to, današnji Vatikan? Gdje je očinstvo? Pa koji bi katolički otac da bi kaznio svoju djecu (krivu što žive svoju vjeru hrabro i velikodušno) išao tako daleko da ih liši Mise?

Kako je moguće koristiti tako glupu i bijednu osvetu? Zar bi to bilo vrijeme "milosrđa"?

Nešto trebamo hitno učiniti: moliti za one koji danas moraju biti pastiri stada, za one koji će biti "pastiri".

Moliti sada više nego ikada, moliti svim srcem za našu sirotu Crkvu.

(Antonio Socci, Benoit-et-moi.fra)

Bilješke

(1) Obiteljski dan, manifestacija koju promiče odbor "Difendiamo i nostri Figli" ( "Branimo našu djecu").

(2) Prijevod Marie Perrin za LPL.

(3) Vidi Milano, l' Apertura del kardinal Scola: "istituire una Festa islamica in tutte le scuole" u milano.repubblica.it i Slavljenje muslimanskog blagdana u milanskih školama u MCI.

(4) Massimo Gandolfini: talijanski neurokirurg, glasnogovornik događaja. Predsjednik Udruge liječnika Lombardije, Nacionalni potpredsjednik udruge „Znanost i život".

(5) Dana 28. listopada 2014. Papa je primio "popularne pokrete" u društvenom centru Leoncavallo, u nazočnosti svoga prijatelja bolivijskog predsjednika Eva Moralesa (koji mu je poklonio raspelo u obliku srpa i čekića).