subota, 16. prosinca 2017.

Kako odgojiti djecu da sačuvaju vjeru u modernome svijetu


Ovo predavanje održala je jedna majka trinaestoro djece za Grupu majki sv. Ane u župi FSSPX-a u Brisbaneu o svome iskustvu odgoja djece u vjeri kroz više od 30 godina.

Predstavljena mi je ideja o predavanju prije nekoliko mjeseci na sastanku skupine kada nisam baš bila usredotočena na to što me se pitalo, kao kada ste na telefonu pa vas dijete upita nešto, a vi samo kimnete glavom i kažete da, a da niste posve svjesni o čemu se točno radi. A zatim vas se kasnije podsjeti na to što su htjeli, a vi se samo maglovito sjećate cijeloga događaja. Tako je to bilo kod mene. U letku sam pročitala da nam danas dolazi gošća održati predavanje i pomislila sam kako ga trebam doći poslušati jer je tema zanimljiva, da bi nakon Mise otkrila da se radi o meni.

Ja sam obična majka, imam 55 godina, dovoljno sam stara da budem majka nekima od vas i jedina razlika je ta da „izlazim iz tunela“ dok su mnogi od vas tako mladi i prekrasni da su još u „tunelu“, vjerojatno u mraku, tražeći svjetlo na kraju. Nove majke ponekad nisu ni svjesne da postoji tunel i nadamo se da će tako kod vas i ostati! Ono što svi imamo zajedničko je ista agenda, volimo svoju katoličku vjeru i svjesni smo odgovornosti koju imamo za duše naše djece i da ih nekako moramo odgojiti u ovom modernom svijetu koji nije ništa manje od bitke, cjeloživotne bitke. Moja vlastita majka ovako je to izrazila kada sam još bila tinejdžerica kod kuće: „Htjela bih znati da će, kada ih podignem, moja djeca sačuvati svoju katoličku vjeru, živjeti moralnim životom, biti dobri građani i ako im se, nakon što to postignem, još uvijek budem sviđala, to bi značilo da sam učinila nešto dobro!“.

Moja majka je istrošila svoja koljena neprestano moleći za svoju djecu. Danas ću s vama podijeliti svoje iskustvo sa svoje trinaestoro djece i trideset godina odgoja, ali izgovarajući to čvrsto vjerujem da što više djece imaš, da to više shvaćaš da ništa ne znaš. To je kao s katoličkom vjerom: što više učiš, to je ona dublja i što više naučiš, to se sve više nedoraslo osjećaš. U svakom slučaju, da počnemo.

Čujemo mnogo negativnosti o modernome svijetu i mogli bi održati cijelo predavanje na temu zala ovoga društva. Ali o tome danas neću govoriti, nego ću pristupiti zadatku odgajanja djece u modernome svijetu s povjerenjem u našega Gospodina. Bog je znao što je radio kada nas je stvorio i kada nam je poslao djecu. On je točno znao u kojem vremenu će oni biti rođeni i u kakvom će stanju biti Crkva i društvo godine 2017. Bog želi spasenje našoj djeci više od nas i ako vjerujemo u ono što Crkva naučava, mi živimo sada jer je SADA, u ovo vrijeme u povijesti, najbolja prilika za naše spasenje. On očekuje od nas da živimo u ovome svijetu, da zarađujemo za život u ovome svijetu, da sudjelujemo u dopuštenim aktivnostima u svijetu i da budemo katolici u svijetu u širini. Pitamo se kako je to moguće, ali to je činjenica i ona nas treba ohrabriti. Bog nas je i više nego opskrbio sredstvima da podignemo svoju djecu tako da sačuvaju vjeru, pa čak i usred bijednoga stanja u Crkvi i društvu. Potražila sam statistike i pronašla samo neke iz 2011. da samo 9.2% katolika redovito ide na Misu (što god to značilo) u Novus ordo crkvama u Brisbaneu. Ne postoje statistike koje bi ukazale u kojim godinama osoba najčešće napušta svoju vjeru. Instinktivno, pretpostavljamo da ako djeca stignu do odrasle dobi sa svojom vjerom, možemo biti optimistični. Ako pogledamo našu župu možemo vidjeti da naši mladi nastavljaju prakticirati svoju vjeru jednom kad završe školu. To je samo po sebi čudesno po današnjim standardima. Trebamo pogledati kako možemo podržati taj trend tako da to i dalje bude za naše mlade ispravna i normalna stvar, usprkos privlačnoj snazi svijeta da učine drugačije. Dok su djeca mala i roditelji mogu kontrolirati sve razine njihova života, podizanje djece u vjeri je lako jer mi vodimo, a djeca vas slijede. Međutim, kada djeca odrastu i mi smo se već posvuda rasuli zbog odgajanja više djece, podizanje djece postaje sve izazovnije. Djeca moraju naučiti sama promišljati, moraju donositi svoje odluke, moraju braniti svoju volju, osporavati legitimne autoritete i pokušati naći svoju ravnotežu u školi, na fakultetu, radnom mjestu i u društvu. Ne možete uzeti sedamnaestogodišnjaka i odnijeti ga na Misu.

Danas želim s vama razgovarati o tome kako da ne dođe do te situacije. Što kao majke možemo učiniti da sačuvamo našu djecu na duhovnoj stazi dok odrastaju? Dom je vrt naše vjere i moje je uvjerenje da se duhovni okvir doma mora formirati. Djeca moraju biti odgajana u katoličkom okruženju, okružena katoličkom ljepotom i utjecajima i duh svijeta treba pripuštati ograničeno. Razmišljajte o obitelji, školi (pravoj katoličkoj školi) i crkvi kako tvore trokut, kao vrata koja dijete čuvaju unutra na sigurnome. Ako jedna od tih vrata ostanu otvorena, dijete će izaći. Moramo zajedno surađivati da bismo postigli uspjeh. Svaka stranica trokuta treba biti zaključana radi zaštite djece, zaštite njihove vjere. Mi ne ravnamo crkvom ili školom, ali one moraju imati našu podršku. Međutim, mi upravljamo našim domovima, a dom ima glavni utjecaj od to troje. Ako majke nemaju dom pod nadzorom, onda škola i župa ništa ne mogu popraviti. Milosti dane u tu svrhu dolaze od Boga, a majke su odgovorne pobrinuti se da te milosti i blagoslovi od Boga imaju priliku ispuniti dom.

Hajdemo onda izgraditi duhovni okvir koji će zaštititi dom:



  • Dajte blagosloviti svoj dom i napravite ustoličenje Presvetoga Srca.
  • Upotrijebite medaljice sv. Benedikta i čudotvorne medaljice iznad vrata i posvuda, u temeljima kuće, na ulazu u dom. Obećanja vezana za medaljicu sv. Benedikta su sljedeća: slama vještičarstvo i druge dijaboličke utjecaje, štiti od vračanja zlih i pokvarenih ljudi, daje zaštitu osobama koje napastuju, zavode ili tlače zli dusi, postiže obraćenje grešnika posebno u opasnosti od smrti, služi kao štit u napastima protiv svete čistoće, poništava učinke otrova, za djecu osigurava zdrav porod na vrijeme, daje zaštitu protiv oluja i gromova, služi kao djelotvorno sredstvo za fizičke probleme i kao zaštita od zaraznih bolesti.
  • Uzmite kredu blagoslovljenu na Sveta tri kralja i napišite ime tri kralja i godinu iznad vrata.
  • Postavite male posudice sa svetom vodom kod ulaza.
  • Postavite blagoslovljeno raspelo u svakoj prostoriji.
  • Postavite kipove i svete slike gdje ih se može častiti cvijećem i svijećama.

Prepreke duhovnom okviru su stvari poput televizije i drugih medija koji usmjeravaju našu pažnju na ljubav prema modernome svijetu.

Svi ovi sakramentali sa sobom donose mnoge oproste, obećanja i milosti. Mir koji donose u dom upečatljiv je radi moći koju imaju da otjeraju vrlo stvarne zle utjecaje. Na naravnoj razini uzima se zdravo za gotovo da naša djeca imaju potrebu da se osjećaju voljenima, sigurnima i sretnima kod kuće. Svaka obitelj ima svoje križeve, ali majčinska ljubav može sve to pobijediti. Ostanite bliski sa svojom djecom, razgovarajte s njima, budite zainteresirani za ono što rade. Svećenik me je jednom savjetovao da kada djeca s vama razgovaraju, bez obzira što vam kažu, nemojte pokazivati emocije! Ako slušate dijete bez emocija, oni će vam rado sve reći. Kada znate što se događa u njihovim glavama, onda ih možete voditi, premda nježno. Ako ste poznati po nestrpljivosti, vikanju, držanju predavanja, oni vam ništa neće reći, jer radije neće izazvati scenu i trpiti pritisak. Na kraju će radije slagati da vas zaštite (a i same sebe), nego da trpe mogućnost da vi imate slom živaca. Zato ostanite smireni, kupite jednu od onih šalica s natpisom: ostani miran, ostani katolik i samo nastavi!

Stvari koje možete učiniti za svoju djecu:

  • Posvetiti ih kod krštenja ili ubrzo nakon njega Bezgrješnome Srcu. Čak i ako vi pogriješite, naša Gospa neće pogriješiti. Ona uzima svoju ulogu majke i zaštitnice vrlo ozbiljno.
  • Osigurajte da su djeca upisana u Bratovštinu i da nose smeđi škapular. Objesite i medaljicu sv. Benedikta na škapular za dodatnu zaštitu. Neka nose i čudotvornu medaljicu.
  • Molite zajedno jutarnju i večernju molitvu.
  • Zajedno molite Krunicu u obitelji svaki dan.
  • Sjednite negdje naprijed na Misi da je maleni mogu pažljivo pratiti.
  • Vodite djecu na Misu i preko tjedna (ali nemojte ugroziti dužnosti vašega staleža ili iscrpiti djecu. Stariji trebaju sami preuzeti odgovornost, neka sami izaberu koji radni dan žele ići na Misu).
  • Naučite svoju djecu njihovoj vjeri. Petominutni katekizam nakon Krunice je vrlo koristan. Vi ste prva učiteljica vjere i nemojte podcijeniti utjecaj koji imate na djecu. Izbjegavajte duhovnu zasićenost. Bolje je pet minuta katekizma nakon kojih im date vremena da razmisle o tome i procesuiraju informacije, nego trideset minuta katekizma o raznim temama što može rezultirati time da od poduke ništa ne ostane zapamćeno.
  • Čitajte malenima priče o svecima.
  • Neka djeca vide svoje roditelje kako mole na koljenima.
  • Recite djeci da kada idu u školu i prolaze pokraj kapelice ujutro i popodne da svrate barem nakratko pozdraviti našega Gospodina.
  • Ohrabrujte male žrtvice i podsjećajte ih da ih „prikažu“ Gospodinu i zašto da to rade. Broj tih sitnih dodatnih stvari koje možete poduzeti je beskrajan, ali mala djeca vjerojatno neće izgubiti vjeru dok su mala jer je njihov svijet malen i vi ste njihov svijet. No ipak, bez duhovnog okvira zaštite bit će ih teže vratiti na pravi put kada budu stariji. Utjecaj i moć sakramentala (blagoslovina) na dom i obitelj su ogromni.
Prijeđimo sada na stariju djecu, recimo na srednjoškolce. Njihov svijet postaje veći i sve su osjetljiviji na vanjske utjecaje. Vi više niste njihov cijeli svijet. Zapravo njima počinje obiteljski život „pod zvonom“ izgledati prilično prosječan. Razbijanje „staklenoga zvona“ dogodit će se prije ili kasnije i morate na to biti spremni. Neću pokušavati odvojiti naravnu razinu odgoja djece od nadnaravne, jer su one isprepletene tako da je to nemoguće. Naša vjera je više način života nego knjiga naputaka.

  • Nemojte zaključavati svoju djecu i previše ih štititi. Ne možete ih zaštititi od svega i svakoga bez obzira kako skrupulozni bili. NAUČITE IH DA SE SAMI ZAŠTITE.
  • Dajte im primjer kako čuvati svoje oči, kako se udaljiti iz neprimjerenog razgovora, moliti za one koji psuju, što tražiti u prijateljima, kako izaći iz kina (i tražiti povrat novca!)
  • Ako je moguće, šaljite ih u škole Bratstva sv. Pija X. Ovdje ne govorim o onima koji odaberu školovati kod kuće i to rade iz dobrih razloga i s uspjehom. Razlog zašto spominjem škole Bratstva je taj što se tamo mogu sklopiti i održavati katolička prijateljstva. Prijatelji možda vama nisu važni, ali oni su jako važni adolescentima. Ako njihovi prijatelji mole i idu na Misu i ispovijed redovito, onda će oni lakše sačuvati vjeru jer na djecu utječe ono što rade njihovi vršnjaci. Oni su u školi karika za ono što se događa i ako ne nađu prijatelje tamo, naći će ih negdje drugdje. Čuvanje vjere mora postati način života za vašu djecu. Oni se upoznaju i druže nakon Mise. Ako odjurite nakon Mise i ne dopustite svojoj djeci da vide svoje prijatelje i druže se u sigurnom okruženju, onda će oni otići u neka druga okruženja.
  • Otvorite vaš dom njihovim prijateljima. Razgovarajte s njima. Očekujte da se pridruže u vašoj molitvi obiteljske Krunice. Neka vide što druge katoličke obitelji rade. To utvrđuje da je ono što rade njihovi roditelji ispravno. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost ove točke.
  • Najbolja duhovna zaštita čak i za stariju djecu – naučite ih moliti tri Zdravo Marije ujutro i navečer (na koljenima ili u prostraciji) i nakon svake molite: „Po Bezgrješnom začeću, o Marijo, učini moje tijelo čistim i moju dušu svetom. Sačuvaj me ovoga dana od smrtnoga grijeha“. Gospa uzima ovakvu molitvu ozbiljno i ona nikada neće podbaciti prema osobi koja ju izgovara. Redemptoristi su o tome propovijedali ovdje u misiji u Oxleyu prije kojih 20 godina.
  • Povedite obitelj na duhovne vježbe. Što prije počnete, to bolje, pogotovo ako vaša djeca moraju ići u sekularne škole. Postavite im ovo pitanje: misliš li da si dovoljno zreo da odeš na duhovne vježbe? Možda neće imati sklonosti za to... a velika je stvar priznati da nisi „zreo“. Ako se od djece očekuje da shvate zamršenost biologije, fizike i povijesti, onda su u usporedbi s time duhovne vježbe sitnica, a tako su korisne za dušu.
  • Podignite „prikazivanje žrtvi“ na sljedeću razinu. Ohrabrite veći osjećaj za mrtvljenje, trpljenje.
  • Osigurajte da vaša djeca barem jedanput obave svoje pobožnosti prvih petaka i subota.
  • Odredite im dužnosti. Stariji neka vode Krunicu, govore nakane, budu kumovi mlađoj djeci, čitaju im priče o svecima i mole večernju molitvu. Čula sam jednom jednog od svojih starijih sinova kako priča s mlađim bratom i kaže... u vrijeme kušnje uhvati se za svoj škapular i moli.
  • Neka vaša djeca budu unutar Crkve za vrijeme Mise. Nemojte dopustiti da vaš sin tinejdžer drži bebu na rukama izvan Crkve.
  • Razgovarajte sa svojom starijom djecom o trenutnim problemima u Crkvi. Objasnite mu povijest FSSPX-a i krize u Crkvi. Objasnite mu što je loše u Novus ordu. Ako ste za to, odvedite ih na jednu (takvu misu), sjednite straga i neka sami vide o čemu se radi. To stvarno može utjecati na njih jer im pomaže da razumiju narav krize u crkvi u jednoj lekciji. Neka vam nabroje ta zastranjenja i zatim razgovarajte o njima. Nadgledana šok terapija ima svoju ulogu.
  • Razgovarajte sa svojom djecom i ukažite im povjerenje. Dok odrastaju, žele da im se vjeruje. Kažite im da vjerujete da će učiniti pravu stvar. Čak i ako vas iznevjere, izbjegavajte ljutnju. Reći djetetu da ste razočarani u njega je puno efikasnije nego urlanje.
Fakultet će u svakom slučaju biti najveći izazov. Potpuno su slobodni, imaju pristup alkoholu, možda vozačkoj dozvoli, sve to odjednom. Recite im koja su vaša očekivanja. Nemojte dopustiti da potpuno preuzmu upravljanje. Treba postojati razumno ograničenje izlazaka. Što više idu u svijet, to im treba više ispovijedi i Misa. Još uvijek su pod vašim autoritetom kod kuće.

  • Kažite im pravila PRIJE nego navrše 18 tako da nema iznenađenja. Nemojte pasti na priče da nakon 18 mogu raditi što god žele, pa makar oni u to vjerovali.
  • Inzistirajte da razmisle o pozivu. Ohrabrite ih da pokušaju: neka izvide kako to izgleda. Neka provedu na bogosloviji ili u samostanu tjedan dana.
  • Nemojte dopustiti da hodaju s nekatolicima. Divni obraćenici koje imamo u župi više su iznimka nego pravilo.
  • I ne zaboravite na trik sa zelenim škapularom pod madracem!

Upitala sam svoju odraslu djecu što im je posebno pomoglo sačuvati vjeru u ovom svijetu posebno u tinejdžerskim godinama. Jedna kći je rekla da je to bio zdravi strah da ne razočara svoje roditelje, odnosno znajući što je ispravno i što pogrešno, znala je da bi nas strašno pogodilo da je napustila svoju vjeru, a ona nas nikada nije htjela razočarati ili iznevjeriti. Tko bi htio biti prvi da prekine niz i odvoji se?

Druga kći mi je rekla da joj je najviše pomoglo naše ohrabrivanje da sačuva vjeru uz razumijevanje i razgovore kako znamo da je teško biti različit od druge djece u modernome svijetu (u uobičajenoj katoličkoj školi). Izgleda da je ključno bilo kad sam rekla: „ONI su različiti od nas i oni ne znaju što je ispravno“, a ona je tako shvatila zašto se ne može uklopiti. Možda je još mislila kako nešto s njom nije u redu i da smo mi ti koji imaju problem.

Treća je rekla da joj je bilo lako sačuvati vjeru jer je ona samo slijedila starije i njihov primjer ju je čuvao na pravome putu. Možda možete iz ovoga naučiti koliko je važno reći starijima koliku im je odgovornost dao Bog da pokažu dobar primjer za svoju mlađu braću i sestre. Neke starije sam dovela u red kada sam im pokazala kako moraju biti mentori, kada sam im ukazala kako ih mlađi obožavaju i kako trebam njihovu pomoć da bih te mlađe vodila. Još uvijek to radim... kažem nekom od starijih da poruči nešto mlađima jer znam da će tako poruka biti ozbiljnije prihvaćena.

U stvarnosti će većina obitelji imati neke nesretne slučajeve. Nitko toga neće biti pošteđen usprkos svome trudu. Sigurna sam da je Bog dao majkama koljena tako da ih mogu istrošiti moleći za svoju djecu. A s ružnim, istrošenim, žuljevitim koljenima, veća je vjerojatnost da će ih držati pokrivenima!

Kada bismo imali savršenu djecu, postoji velika šansa da bi naš molitveni život trpio, a križevi su nam poslani da bismo ustrajali u molitvi, a to nitko ne može izbjeći. Čak i dobro dijete može postati lišeno svakoga razuma.

Uvijek zapamtite da je naš Gospodin sam izgubio apostola i da mi ne možemo očekivati da ćemo proći bolje od Učitelja. Ali nemojte gubiti nadu ili se obeshrabriti. Da je Juda došao Gospi, bio bi spašen. Ako odemo našoj Gospi, naša djeca će biti spašena. Djecu ne spašava briga i postoje bezbrojne priče o djeci koja su se vratila vjeri. U svim tim slučajevima, to je bilo zato što je netko molio za njih, obično majka. Ako ne možete s njima pričati o Bogu, onda je efikasnije pričati s Bogom o njima!

Za majke:

  • Počnite posvećivati sebe prije nego što počnete očekivati vašu djecu da vas slijede.
  • Imajte povjerenje u Boga i Gospu i neprekidno molite za svoju djecu.
  • Upišite ih u misne zaklade. Kaže se da jedna Misa služena za neku osobu dok je živa za njezinu dušu vrijedna kao tisuću koje se služe nakon smrti. Redovito dajte služiti Mise za svoju djecu.
  • Idite na duhovne obnove svake dvije godine čim vam dužnosti vašeg staleža to dopuste.
  • Priključite se trećem redu FSSPX-a.
  • Budite vjerni svome razmatranju i čitanju duhovnog štiva.
  • Neka vas djeca vide na koljenima u molitvi.
  • Često molite strelovite molitve.
  • Idite svakodnevno na Misu kad god je moguće, ali nemojte zanemariti svoje dužnosti.
  • Na naravnoj razini, neka vaša djeca znaju da ih volite. Što su starija to je važnije razgovarati s njima i steći njihovo povjerenje. Milost se gradi na naravi.

Vrijeme za najjaču molitvu je kada postoji poziv u obitelji. Majka jedne časne mi je rekla da se radi o „duši za dušu“. Kada obitelj ima poziv, đavao će se potruditi uništiti drugu dušu u toj obitelji. Poznajem brojne obitelji gdje su brat ili sestra izgubili vjeru ubrzo nakon što je obitelj blagoslovljena pozivom.

  • Isto tako, za one koji su imali poziv, ali su ga napustili, pad je često nagao i težak. Upozorite svoju djecu na to, tako da se mogu pažljivije promatrati. Čak i ako vaše dijete padne teško i naglo, kada se oporavi može odskočiti više nego što ste očekivali. Što jače udare, to će se više odraziti! Glavno je da majke nikada ne odustanu i da se ne predaju.

Molim peto radosno otajstvo Krunice s velikom nadom „pronalaska našeg Gospodina u hramu“. Kada je Gospa izgubila našega Gospodina, ona je molila i molila i trpjela, ali ga je na kraju našla u hramu. Kada izgubimo dijete ili vidimo da dijete gubi vjeru, onda moramo slijediti isti primjer, moliti i moliti i moliti dok ne nađemo to dijete u hramu. Duše naše djece spašavaju se molitvom, ne brigom i stresom. Imajte povjerenja u našu Gospu, posvetite joj svoju djecu u njihovoj ranoj dobi i zatim molite i ufajte se dok ih odgajate u modernome svijetu.


Izvor: sspx.com.au

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.