Je li dopušteno učiti u nedjelju?

Važno je uočiti razliku između nedjeljnog odmora i služničkih, težačkih poslova, opera servilia i slobodnih poslova, opera liberalia. Primijetimo da crkvena zabrana ne ovisi o svrsi, razlogu zašto se neki posao radi, već o naravi samoga posla. Služnički posao koji se čini iz ljubavi ili milosrđa zabranjen je nedjeljom, poput košenja susjedove trave ili bojanja garaže, a slobodni poslovi su dopušteni, čak i kada se rade zbog profita, poput slikanja slika za prodaju.

Možda se pitate koja je onda razlika između služničkih i slobodnih poslova i zašto su služnički poslovi posebno zabranjeni. Sv. Toma Akvinski objašnjava zašto u svojoj Summi Theologici (IIa IIae, q. 122, a. 4, ad 3).

,,Služnički posao se zove zbog služenja, robovanja; a ovisnost je trostruka. Jedna po kojoj čovjek služi grijehu; prema Ivanu 8, 34: „Tko čini grijeh, rob je grijehu“, i u ovom slučaju grješni su svi služnički čini. Druga je gdje jedan čovjek služi drugome. A čovjek ne služi drugome svojim umom, već svojim tijelom. Zbog toga se svi poslovi u kojima jedan čovjek služi drugome zovu služničkima. Treća je služenje Bogu i na taj način se djelo bogoštovlja i klanjanja, koji se tiče služenja Bogu, može zvati služnički posao.“

Očito je da je nedjelja posvećena bogoštovlju i služnički poslovi u tom trećem smislu ne samo da su dopušteni, nego su obvezni. Također, služnički poslovi u prvome smislu grijeha su uvijek zabranjeni, a posebno nedjeljom. Ako su služnički poslovi u drugome smislu fizičkih aktivnosti koje su prije radili robovi striktno zabranjeni nedjeljom, to je zato što je zaokupljenost tim stvarima dio kazne za istočni grijeh (Post 3, 19 – „U znoju ćeš lica svojega jesti kruh“) i odvraća dušu od uzdizanja k Božjim stvarima, razmatranja vječnosti, brige za svoje vječno spasenje i o većoj slavi Božjoj. Sa slobodnim umjetnostima je drukčije jer one izražavaju uzdizanje duše i razmatranje ljepote, istine i dobrote na različite načine. Nedjelju stoga treba upotrijebiti za dušu da bi došla do izražaja njezina sloboda da upozna, ljubi i služi Bogu ne samo sudjelovanjem u svetoj Misi i crkvenim službama, nego i prakticiranjem i/ili vrednovanjem slobodnih umjetnosti. Moralni teolog Jone je to sažeo na sljedeći način:

,,Slobodni i umjetnički poslovi također su dopušteni: učenje, podučavanje, crtanje, arhitektonsko dizajniranje, igranje, muziciranje, pisanje (tipkanje), slikanje, profinjeno kiparstvo, vezenje, fotografiranje. To su poslovi koji su dopušteni čak i ako se rade za plaću“ (Moralna Teologija).

Međutim, može se ponekad dogoditi da čak i slobodne umjetnosti ometaju dušu u štovanju Boga, kada su nemoralne ili prilika za grijeh ili ako je osoba toliko njima okupirana da više ne sudjeluje na Misi niti se brine za svoje duhovne dužnosti. U takvim okolnostima i učenje postaje grješno u nedjelju.

p. Peter R. Scott

Izvor: http://archives.sspx.org/