utorak, 1. svibnja 2018.

Problem s motuproprijskim Misama



Motuproprij Summorum pontificum službeno je okončao kanonsku borbu oko tradicionalne rimske Mise – ali je li to kraj borbe za Misu svih vremena?

Od motuproprija Summorum pontificum 2007. papa Benedikt XVI. promijenio je pravno stanje Mise tvrdnjom da tradicionalna Misa nikada nije bila ukinuta. Zahvaljujući tome Misa je ponovno uspostavljena kao sveopći zakon Crkve i ne može se više smatrati zabranjenom, pa čak ni iznimkom: no nažalost, izraz ,,izvanredni oblik“ koji se upotrebljava u motupropriju je obmanjujući. Rim predstavlja stvari kao da sada postoje dva ususa (način slavljenja) istoga rimskoga obreda: ,,oba su izraz istoga lex orandi – pravila molitve – Crkve” (uputa Universae Ecclesiae, br. 6).

Kardinal Stickler napisao je 2004. o intervenciji kardinala Ottavianija i Baccija:
,,Analiza Novus orda koju su učinili ova dva kardinala nije nimalo izgubila svoju vrijednost ni, nažalost, svoju važnost… Danas mnogi smatraju rezultate reforme razornima… oni su vrlo brzo razumjeli da je promjena obreda vodila temeljnoj promjeni nauka.”

A Bratstvo sv. Pija X. ozbiljno preispituje, ako ne njegovu valjanost u načelu, onda barem ,,zakonitost svete Mise i sakramenata služenih u redovnome obliku” (UE, br. 19) jer je veoma teško, kao što je to kardinal Ottaviani primijetio već 1969., smatrati da su Misa sv. Pija V. i ona Pavla VI. iste ,,apostolske i neprekinute predaje” (UE, br. 3).

Dokument je proturječan utoliko što isključuje mogućnost da svećenici koji su najprivrženiji tradicionalnoj Misi odbiju biti biritualci (služiti i novi obred, nap. prev.). Proturječje se pokazuje također u isključivanju staroga obreda svećeničkih ređenja iako se ta točka izravno protivi načelu spomenutome u br. 3. glede privrženosti ,,načinima slavljenja koji su na sveopćoj razini predani apostolskom i neprekinutom tradicijom(UE).

Praktično gledano, biskupi nastavljaju ograničavati slavlje tradicionalne Mise, tražeći podjeljivanje dopuštenja koje više nije potrebno, često uz druge proizvoljne uvjete. Zato kada molimo da ,,Misi svih vremena bude brzo vraćen monopol koji ona u Latinskoj Crkvi nikada nije smjela izgubiti, ipak ne možemo a da odlučno ne upozorimo protiv redovnoga pohađanja takvih biskupijskih Misa pod trenutnim uvjetima.

Nismo li otvoreni sveopćem širenju stare Mise? Jesmo, naravno, ali pod uvjetima bezuvjetne osude nove Mise i zabluda Drugoga vatikanskoga koje se nesmetano propovijedaju s brojnih današnjih propovjedaonica.

Mora nas zapanjiti pogled na dva oltara, stari i novi, koji se suprotstavljaju u svetištu i kako ministrant gasi svijeće na Novus ordo stolu da bi upalio one na stražnjemu oltaru!

Zasigurno ne možemo savjetovati našim vjernicima da redovno sudjeluju na Misama koje slave svećenici dvojbenoga doktrinarnoga pravovjerja, čak i ako se služe dostojanstveno. Također ih moramo upozoriti da ne primaju svetu Pričest iz ciborija koji je posvećen na novoj Misi – jer to je sakrament jedinstva, a ne možemo biti u jedinstvu s teološki defektnim obredom! Također postoji stalna opasnost čudnoga miješanja obreda i neprikladnoga ponašanja koje je toliko uobičajeno u modernim crkvama skupa s njihovim nedostojanstvenim obredima.

Zbog tih razloga i mnogih drugih koje ćete lako otkriti već samo povremenim posjetima mjesnim motuproprijskim Misama ili u razgovoru s ,,koncilskim tradicionalistima”, smatramo da nije preporučljivo redovno pohađati ,,izvanredni oblik” koji se služi u okviru biskupije ili povjerenstva Ecclesia Dei. Konačno, nismo se više od 40 godina borili protiv modernističkoga tsunamija da bi nas odnijela oseka.

Izvor: sspx.org

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.