Christus Rex

Potresno svjedočanstvo nadbiskupa Viganòa o kardinalu McCarricku i njegovim suradnicima



Dana 26. kolovoza 2018. je u talijanskim novinama ,,La Verità“ objavljeno ,,svjedočanstvo“ od 11 stranica. National Catholic Register, Life Site News i EWTN objavili su ga na engleskome govornome području. Infovaticana ga je objavila na španjolskome govornome području a na francuskome L'Homme nouveau pod naslovom ,,Osloboditi Crkvu iz smrdljive močvare u kojoj je zaglibila“. Ovaj dokument, koji je nadbiskup Carlo Maria Viganò prethodno predao talijanskim novinarima Marcu Tosattiju i Aldu Mariji Valliju, osuđuje Rim zbog zaštite američkoga kardinala Theodora McCarricka, homoseksualnoga nasilnika koji je bio prisiljen podnijeti ostavku u Kardinalskome zboru prošloga lipnja.

Potresno svjedočanstvo

Ovo su ključni dijelovi svjedočanstva nadbiskupa Viganòa, bivšega apostolskoga nuncija u Sjedinjenim Američkim Državama od 2011. do 2016. godine:
,,Ali sada kada je iskvarenost dosegla sam vrh crkvene hijerarhije, moja savjest mi nalaže da objavim ove istine glede pretužnoga slučaja umirovljenoga washingtonskoga nadbiskupa Theodora McCarricka, koji sam imao priliku upoznati kroz dužnosti koje su mi bile povjerene“.

Nadbiskup Viganò objašnjava kako dva prethodna nuncija u SAD-u, oboje prerano preminuli, nadbiskup Gabriel Montalvo (od 1998. do 2005.) i nadbiskup Pietro Sambi (od 2005. do 2011.) ,,nisu propustili odmah obavijestiti Svetu Stolicu čim su saznali o teško nemoralnome ponašanju nadbiskupa McCarricka prema bogoslovima i svećenicima“. Ali nitko u Rimu nije reagirao.

Nadbiskup Viganò je preko kardinala Giovannija Battiste Rea, tadašnjega predstojnika Kongregacije za biskupe, doznao kako mu je papa Benedikt XVI., nakon što je saznao za skandalozno ponašanje kardinala McCarricka, naredio napuštanje bogoslovije gdje je živio te mu zabranio slavljenje Mise, sudjelovanje na sastancima, održavanje konferencija i putovanja, naređujući mu da se posveti životu molitve i pokore.

Pitanje je kako je McCarrick postao ono što je postao: nadbiskup Washingtona i kardinal, nakon što je služio kao biskup Metuchena (NJ) i nadbiskup Newarka (NJ), iako je njegovo ponašanje bilo tako teško grešno?

Visoka razina podrške

Nadbiskup Viganò kaže kako su kardinal Angelo Sodano, državni tajnik od 1991. do 2006., i kardinal Tarcisio Bertone, njegov nasljednik, odgovorni za McCarrickovu karijeru. Ali on također optužuje aktualnoga državnoga tajnika kardinala Pietra Parolina. Kad je bilo očito kako McCarrick nije poslušao naredbe Benedikta XVI. te je nastavio putovati diljem svijeta, nadbiskup Viganò piše kardinalu Parolinu kako bi provjerio primjenjuju li se još sankcije, no ne dobiva nikakav odgovor. Ostali koji su sigurno znali još se nisu oglasili, piše nadbiskup Viganò, spominjući kardinala Williama Levadu, kardinala Leonarda Sandrija, nadbiskupa Giovannija Angela Becciju (sada kardinala) i kardinala Giovannija Lajoloa i Dominiquea Mambertia.

Nadbiskup Viganò dodaje: ,,Što se tiče Rimske kurije, za sada ću ovdje stati, iako su imena drugih vatikanskih prelata dobro poznata, neki su čak vrlo bliski papi Franji, kao što su kardinal Francesco Coccopalmerio i nadbiskup Vincenzo Paglia, koji pripadaju homoseksualnoj struji, u prilog potkopavanja katoličkoga nauka o homoseksualnosti, koju je već prokazao kardinal Joseph Ratzinger 1986., tadašnji predstojnik Kongregacije za nauk vjere, u Pismu biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj brizi homoseksualnih osoba. Istom strujanju, premda s drukčijom ideologijom, pripadaju i kardinali Edwin Frederick O'Brien i Renato Raffaele Martino.“

U Sjedinjenim Državama su također svi znali, počevši od kardinala Donalda Wuerla, McCarrickovog nasljednika u Washingtonu, ali nitko to nije glasno izrekao. Danas su kardinalove izjave kako on ne zna ništa ,,apsolutno smiješne“, kaže nadbiskup Viganò. Što se tiče kardinala Kevina Farrella, aktualnoga prefekta Dikasterija za laike, obitelj i život, koji je zauzvrat tvrdio da nikada nije čuo za zlostavljanje kardinala McCarricka, nadbiskup Viganò piše: ,,Imajući u vidu njegovo službovanje u Washingtonu, Dallasu i sada u Rimu, mislim da to nitko ne može iskreno vjerovati.” Na kraju, u vezi s kardinalom Seanom O'Malleyem, nadbiskupom Bostona i šefom Vatikanskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika, nadbiskup Viganò izjavljuje: ,,Jednostavno bih rekao da su njegove posljednje izjave o slučaju McCarricka zbunjujuće“.

Papa je bio obaviješten

Iskaz nadbiskupa Viganòa postaje još strašniji kada izravno upućuje na Papu Franju. U Rimu je u lipnju 2013. godine održan sastanak za sve nuncije iz cijeloga svijeta, a nadbiskup Viganò bio je prisutan. Za svoj prvi susret s novim Rimskim prvosvećenikom talijanski nadbiskup otišao je u Dom svete Marte, gdje se susreo s kardinalom McCarrickom, nasmiješenim i spokojnim, koji mu je bez ne malo zadovoljstva priopćio: ,,Papa me je jučer primio, sutra idem u Kinu!- Onaj komu je Papa Benedikt XVI bio zabranio putovati i koji se trebao posvetiti molitvi i pokori.

S obzirom na ovu potporu kardinalu napasniku koji dolazi s najviše razine Crkve, nadbiskup Viganò piše: Papa Franjo je više puta zatražio potpunu transparentnost u Crkvi i da biskupi i vjernici djeluju s parezijom. I vjernici diljem svijeta zahtijevaju da on to čini na uzoran način. On mora iskreno izjaviti kada je prvi puta doznao za zločine koje je počinio McCarrick, koji je zloupotrijebljavao svoj autoritet s bogoslovima i svećenicima. U svakom slučaju, papa je o tome doznao od mene 23. lipnja 2013. i nastavio ga je štititi. Nije uzimao u obzir sankcije koje je papa Benedikt nametnuo i učinio ga je pouzdanim savjetnikom zajedno s Maradiagom.

Zatim dodaje: ,,Znao je barem od 23. lipnja 2013. da je McCarrick bio ozbiljan napasnik. Iako je znao da je pokvaren čovjek, pokrivao ga je sve do krajnosti. Dapače, usvajao je McCarrickove savjete koji sigurno nisu bili nadahnuti zdravim nakanama i ljubavlju prema Crkvi. Tek kada je bio na to prisiljen izvješćima o zlostavljanju maloljetnika, opet na temelju pozornosti medija, poduzeo je radnje [glede McCarricka] da bi spasio svoj ugled u medijima.

Nadbiskup Viganò zaključuje predlažući nekoliko lijekova za ovu dramatičnu situaciju: ,,Treba proglasiti vrijeme obraćenja i pokore. U kleru i u bogoslovijama treba povratiti krepost čistoće. Treba se boriti protiv iskvarenosti u zloporabi crkvenih dobara i darova vjernika. Treba prokazati ozbiljnost homoseksualnoga ponašanja. (…) Na Angelusu u nedjelju, 12. kolovoza 2018. godine Papa Franjo obratio se ovim riječima:" Svatko je kriv za dobro koje je mogao učiniti, a ne učini ga ... Ako se ne suprotstavimo zlu, mi ga šutke potičemo. Trebamo djelovati tamo gdje se zlo širi; jer ono se širi tamo gdje nema odvažnih kršćana koji se suprotstavljaju dobrom. (...) U ovom iznimno dramatičnom trenutku za sveopću Crkvu on mora priznati svoje pogreške i držeći se proglašenoga načela nulte tolerancije, papa Franjo mora biti prvi koji će postaviti dobar primjer kardinalima i biskupima koji su prikrivali McCarrickova zlostavljanja i odstupiti skupa sa svima njima. (...) To je pogodno vrijeme za Crkvu da ispovijedi svoje grijehe, da se obrati i čini pokoru. Molimo svi za Crkvu i za Papu, sjetimo se koliko puno puta nas je molio da za njega molimo!“

Papina šutnja

Na povratku u Rim nakon posjeta Dublinu, novinari su ispitivali Papu Franju o tome je li znao za zlostavljanje koje je počinio kardinal McCarrick već 2013. godine. Njegovo očitovanje kojim izbjegava odgovor bilo je ovo: ,,Pažljivo pročitajte izjavu (zapravo dokument od 11 stranica) i donesite vlastitu prosudbu. Neću o tome prozboriti ni jednu jedinu riječ. Vjerujem kako ta izjava govori sama za sebe. Vi posjedujete dovoljno novinarske vještine da sami donesete svoje zaključke“.

28. kolovoza je kardinal Blase Cupich, nadbiskup Chicaga, kojega je nadbiskup Viganò također optužio, branio papinsku šutnju na CBS Newsu ovim pojmovima koji pokazuju stanje svijesti Franjinih suradnika: ,,Papa ima daleko opsežniji program od ovoga. Morat će se pozabaviti s drugim stvarima - govoriti o okolišu i zaštiti migranata te nastavljati obavljati djelo Crkve. (...) Nećemo se povući u zečju rupu zbog toga (tj. Viganòvog svjedočanstva). "

Viganòvi ocrnjivači

Reakcija prelata koje je optužio nadbiskup Viganò bila je jednoglasna. Kardinal Wuerl izjavljuje da mu tijekom cjelokupnoga trajanja njegove službe na mjestu washingtonskoga nadbiskupa nitko nije pristupio kako bi mu rekao: ,,Kardinal McCarrick me zlostavlja“ ili izrekao bilo koji drugu pritužbu. Jedina osnova da kardinal Wuerl ospori službu nadbiskupa McCarricka bile su informacije od nadbiskupa Viganòa ili drugih priopćenja iz Svete Stolice.

,,Takve informacije nikad nisu podastrte“, tvrdi on. Podsjetnik: kao biskup Pittsburgha je kardinal Donald Wuerl 18 godina, od 1988. do 2006. godine, u istražnom postupku Velike porote o seksualnom zlostavljanju (14. kolovoza 2018.) bio označen kao jedan od biskupa koji je zataškavao zlostavljačko ponašanje.

Nadbiskup Joseph Tobin, također uključen u svjedočanstvo nadbiskupa Viganòa, izražava svoju ,,tugu i tjeskobu“ glede navoda bivšega nuncija u Washingtonu. Nadbiskup Newarka vjeruje kako takve tvrdnje ni na koji način ne pridonose iscjeljenju onih koji su preživjeli seksualna zlostavljanja. On opovrgava ,,činjenične pogreške, insinuacije i strašnu ideologiju (sic) ovoga ,,svjedočanstva.

Vatikanist Andrea Tornielli – koji je toliko blizu sadašnjem Papi da je među kolegama novinarima na glasu da piše ono što Vatikan diktira – opovrgava optužbe bivšega nuncija. Na web stranici Vatikan Insider i u novinama La Stampa tvrdi kako su optužbe protiv pape Franje i zahtjev da odstupi od svoje službe dio ogromne kampanje za destabilizaciju argentinskoga pape koju su orkestrirali konzervativni i fundamentalistički krugovi za koje nadbiskup Viganò djeluje.

Na istoj internetskoj stranici Vatikan Insider kardinal Kevin Farrell, predstojnik Dikasterija za laike, obitelj i život, koji je prema mišljenju nadbiskupa Viganòa također ozbiljno upleten, otvoreno tvrdi: ,,Nikada nisam vidio McCarricka da se ponaša na neprimjeren način. Dodaje kako je bivši nadbiskup u Washingtonu uživao ,,veliki ugled, da ga je Papa izabrao i da nikada nije bila podnesena nikakva ,,pritužba dok je uz njega vršio svoje poslanje. ,,Pa zašto bih onda pomislio da u njegovom ponašanju nešto nije u redu?, pita iskreno.

Kardinal Daniel DiNardo bio je oprezniji. Kao nadbiskup Galveston-Houstona i predsjednik Američke konferencije katoličkih biskupa (USCCB) izjavljuje kako optužbe nadbiskupa Viganòa ukazuju na ,,osobitu usredotočenost i žurnost potrebe da se ,,ispita kako su se ozbiljni moralni nedostatci brata biskupa (McCarricka) mogli toliko dugo tolerirati i prikazivati kao da nema prepreka za njegovo napredovanje. Pitanja koja postavlja nadbiskup Viganò, smatra američki kardinal, ,,zaslužuju odgovore koji su uvjerljivi i utemeljeni na dokazima.



Oni koji brane nadbiskupa Viganòa

Nasuprot protivnicima nadbiskupa Viganòa, mnogi su biskupi progovorili u njegovu obranu. Biskup Joseph Strickland iz Tylera dao je 26. kolovoza da se dokument bivšega nuncija pročita tijekom nedjeljne Mise priznajući da su tvrdnje u svjedočanstvu ,,vjerodostojne.

Na Radiju Holy Spirit je nadbiskup Dennis Schnurr iz Cincinnatija nakon tvrdnji nadbiskupa Viganòa zatražio otvaranje dosjea kardinala McCarricka rekavši da je to ,,jedini način da se cjelokupna situacija razjasni. U priopćenju od 28. kolovoza nadbiskup Paul Stagg Coakley iz Oklahoma Citya izrazio je ,,najdublje poštovanje nadbiskupu Viganòu, priznajući njegov ,,integritet i pozivajući na istragu o iznenađujućoj karijeri kardinala McCarricka.

Vlč. Jean-François Lantheaume, savjetnik u apostolskoj nuncijaturi u Washingtonu prije nego što je stigao nadbiskup Viganò 2011., izražava mu podršku na svojoj facebook stranici: ,,Bio sam njegov savjetnik u Washingtonu, vidio sam ga kako reagira i djeluje u vrlo osjetljivim situacijama. On je Božji čovjek koji moli i posti, čovjek koji je istinski posvećen Bogu, čovjek prožet duhom molitve, pravedan i potpuno predan službi Svete Stolice, od koje je dobio samo nezahvalnost i objede!“ I dodaje: ,,Rekao je potpunu istinu. Ja sam svjedok. Nuncij Viganò je najiskreniji prelat kojega poznajem u Vatikanu“.

Na LifeSiteNewsu je izjavio 27. kolovoza biskup Athanasius Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, sljedeće: ,,Nema razumnoga i prihvatljivoga razloga sumnjati u sadržaj istinitosti dokumenta nadbiskupa Carla Marije Viganòa”. Dodao je na nedvosmisleni način: ,,Potpuno je nedostatno i neuvjerljivo da crkvene vlasti nastavljaju općenito pozivati na nultu toleranciju u slučajevima klerikalnih seksualnih zlostavljanja i za prestanak pokrivanja takvih slučajeva. Jednako su nedovoljni i stereotipni prigovori za oproštenje u ime crkvenih vlasti. Takvi pozivi na nultu toleranciju i molbe za oproštenje postat će vjerodostojni samo ako će vlasti Rimske kurije staviti karte na stol, dajući imena i prezimena svih onih u Rimskoj kuriji - neovisno o njihovu položaju i tituli - koji su pokrivali slučajeve seksualnog zlostavljanja maloljetnika i podređenih”. - Očito je da takvoj objavi mora prethoditi pravi kanonski postupak, a ne medijski. U suprotnome će tzv. ,,transparentnost” biti ništa drugo nego medijski linč.

Nadbiskup Viganò je 28. i 31. kolovoza na blogu novinara Alda Marije Vallija i 1. rujna na LifeSiteNews odgovorio nekim svojim ocrnjivačima, odbacujući po točkama njihove optužbe. Aldo Maria Valli koji je pitao: ,,Što mislite o različitim reakcijama na objavljivanje vašega svjedočanstva?” Nadbiskup odgovara: ,,Kao što znate, reakcije su proturječne. Postoje oni koji ne mogu prestati tražiti mjesta na kojima bi pronašli otrov kako bi uništili moju vjerodostojnost. Netko je čak napisao da sam dva puta bio smješten u bolnicu s obveznim liječenjem zbog uporabe droga. Ima onih koji smišljaju zavjere, političke zavjere, svakovrsne zavjere itd. Ali postoje i mnogi članci koji cijene moje pismo i sretan sam što vidim poruke zahvale od svećenika i vjernika jer je za njih moje svjedočanstvo bilo tračak nade za Crkvu.

29. kolovoza je vatikanist Marco Tosatti, optužen da je on pravi autor pisma nadbiskupa Viganòa, odgovario: ,,Moj doprinos je bila stručna revizija, kako bismo bili sigurni da je sve napisano tečno i novinarski upotrebljivo, tj. radili smo na nacrtu teksta, materijalu koji je u cijelosti bio nuncijev. Optužbe protiv sebe vidi kao ,,znak očaja onih koji nas žele odvratiti od šutnje i odbijanja da daju odgovore koji mnogim katolicima postaju teško breme za nositi.

No, najbolja obrana nadbiskupa Viganòa nedvojbeno su dokumenti koji su se pojavili otkad je on objavio svoje svjedočanstvo. Tu je dokument kojemu je konačni oblik dao biskup Paul Bootkosko, biskup emeritus Metuchena, gdje je kardinal McCarrick bio biskup od 1981.-1986. godine i u kojemu on pokazuje – kako navodi stranica Infovaticana: ,,Da je Crkva znala (za prelatove nedolične postupke) barem još 2004. godine kad je riječ o biskupiji Metuchen; da je nuncij, nadbiskup Gabriel Montalvo, obaviješten o pritužbama protiv kardinala McCarricka barem u prosincu 2005. godine; da dokumenti postoje i da ih Crkva treba, ako ih i ne objavi, barem proučiti kako bi osvježila svoje pamćenje. Infovaticana zaključuje: ,,Odgovor biskupa Bootkoskoga nadbiskupu Viganòu potvrda je vjerodostojnosti i težine optužbi hrabroga nuncija: Crkva je znala i nije učinila ništa.

Postoji i pismo koje inkriminira Vatikan a koje je 7. rujna objavila tiskovna agencija Catholic News Service (CNS). To pismo iz 2006. godine koje je napisao kardinal Leonardo Sandri, tada zamjenik za Opće poslove, spominje ,,ozbiljne afere” u američkoj bogosloviji. Primatelj ovoga pisma, vlč. Boniface Ramsey, profesor na bogosloviji Bezgrješnog Začeća u New Jerseyju, izjavio je CNS-u da su ti ,,ozbiljni problemi” imali veze s kardinalom McCarrickom, optuženim za seksualno zlostavljanje. Kardinal Sandri upućuje na pismo koje je p. Ramsey poslao u nuncijaturu u studenome 2000. godine, što dokazuje da je vatikanska uprava bila svjesna toga. Ovo pismo kardinala Sandrija ide zajedno s onim što kaže nadbiskup Viganò, da nije bilo nikakvoga nadzora nakon pisma vlč. Ramseyja: nadbiskup McCarrick postaje kardinalom 2001. godine i ostaje na čelu Washingtonske nadbiskupije do svojega umirovljenja 2006. godine.

Zaštitnici kardinala McCarricka

Vatikanist Sandro Magister 25. kolovoza objavio je i dao imena pripadnika mreže koja je nastala oko kardinala McCarricka ,,koji je bio jedan od najistaknutijih američkih kardinala u promicanju i provedbi 'Povelje o zaštiti djece i mladih' iz Dallasa iz 2002. godine, smjernicama koje su donesene u reakciji na prvi veliki val seksualnoga zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika, s ishodištem u bostonskoj nadbiskupiji“. No, napisao je Magister, ,,to nikako nije promijenilo njegovo osobno djelovanje s mladim ljudima istoga spola, što je bilo poznato mnogima i o čemu su bile obaviještene čak i vatikanske vlasti, bez ikakvog utjecaja na njegovu karijeru. McCarrick je nastavio do kraja, s puno pažnje pape Franje, koristiti svoj utjecaj na imenovanja svojih štićenika koji danas zauzimaju važne pozicije u Sjedinjenim Državama i Vatikanu: od kardinala Blaise Cupicha i Josepha Tobina, nadbiskupa Chicaga i Newarka do kardinala Kevina Farrella, prefekta Dikasterija za laike, obitelj i život, a od nedavno i organizatora svjetskoga susreta obitelji u Dublinu.

Cupich, Tobin i Farrell predstavljaju avangardu u preokretu pozicija koje je papa Franjo htio nametnuti u hijerarhiji Sjedinjenih Država. Sva trojica su gorljivi pristaše isusovca Jamesa Martina, promicatelja značajne revizije nauka Katoličke Crkve o homoseksualnosti, kojega je Farrell pozvao kao govornika na susret u Dublinu.

Među kardinalima starijih generacija koje Bergoglio najviše cijeni je i Donald Wuerl, McCarrickov nasljednik u Washingtonu, prethodno biskup u Pittsburgu, gdje ga je Velika porota Pennsylvanije optužila – u izvješću objavljenom 14. kolovoza prošle godine – o prikrivanju svojih svećenika koji su bili krivi za zlostavljanje.

Među biskupijama u okolici Rima, u Albanu se održava svake godine forum o ,,LGBT talijanskim kršćanima“. Na sljedećemu od 5. do 7. listopada će jedan od govornika biti prethodno spomenuti isusovac p. Martin. Biskup Albana je Marcello Semeraro, vrlo blizak Franji i tajnik C9, vijeća devet kardinala koje je papa pozvao da mu pomognu u upravljanju sveopćom Crkvom.

Koordinator C9 je honduraški kardinal Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga. I on je jedan od govornika u Dublinu, čiji je pomoćni biskup i štićenik Juan José Pineda Fasquelle uklonjen prošloga 20. srpnja zbog trajne homoseksualne aktivnosti s bogoslovima biskupije, što je potvrđeno apostolskom vizitacijom. Maradiaga, međutim, neobjašnjivo ostaje na svom mjestu“.

Kako shvatiti toliku pokvarenost, toliko sudioništa u zločinima, zaštićenu takvom šutnjom? Jedna hipoteza spomenuta u pismu nadbiskupa Viganòa mogla bi ponuditi neke elemente objašnjenja, među mnogima drugima. Bivši nuncij piše na 4. stranici: ,,Ako je Sodano štitio Maciela (Marcial Maciel Degollado, utemeljitelj Kristovih legionara, pedofil koji je živio s partnerom, umro je 2008. godine, nap. ur.) što se čini sigurnim, nema razloga zašto ne bi tako postupao i s McCarrickom, koji je prema mnogima imao financijska sredstva da utječe na odluke“.

,,Financijska sredstva“ kardinala McCarricka potječu iz Papinske zaklade, čiji je način rada objasnila Michelle Boorstein, novinarka Washington Posta, u članku od 31. srpnja pod naslovom ,,Dok su kružile glasine o seksualnim nedjelima, kardinal McCarrick postao je snažan prikupljač sredstava za Vatikan“.

Dok je još uvijek nadbiskup Newarka, kardinal McCarrick sudjelovao je u stvaranju Papinske zaklade 1988. godine i bio je član njezina upravnog odbora sve dok nije podnio ostavku prošloga lipnja. Načelo zaklade bilo je jednostavno: naći dobročinitelje koji bi obećali da će donirati za rad Svetoga Oca najmanje 10 milijuna dolara tijekom deset godina (100.000 dolara godišnje). Na svojoj internetskoj stranici zaklada tvrdi da je već narasla na 215 milijuna dolara otkad je osnovana. Utemeljena s ciljem pobuđivanja velikodušnosti američkih katoličkih dobročinitelja, duboko potresena aferom Marcinkusa i skandala s bankom Ambrosiano (lažnoga bankrota u koji je 1982. godine bio upleten američki prelat Paul Marcinkus, nap. ur.), papina zaklada postala je jedan od glavnih financijskih sredstava na izravnom raspolaganju Svetoj Stolici. Michelle Bourstein se pitala u svom članku jesu li ,,McCarrickova popularnost i njegov ogroman ugled kao poslanika Crkve i kao produktivnoga utemeljitelja zaklade za katolike razlozi koji su mu pomogli u zaštiti tijekom godina, dok su mu dodane druge, pripisivane riječi: zlostavljač, pipač, prekršitelj zavjeta celibata. Ovo bi mogao biti trag čije bi kretanje vrijedilo pratiti.

Što sada?

Čini se da se papa Franjo sa svojom potpunom šutnjom o svjedočanstvu nadbiskupa Viganòa nada da će afera izčeznuti sama po sebi, baš kao i dubia na Amoris laetitiju koja je od rujna 2016. ostala bez odgovora. No je li ta tišina doista bez aktivnosti? Povjesničar Roberto de Mattei objavio je 6. rujna na svojoj internetskoj stranici Corrispondenza Romana da je Papa navodno tražio od kardinala Francesca Coccopalmerija, predsjednika emeritusa Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove (kojega spominje nadbiskup Viganò) te drugih stručnjaka za kanonsko pravo da preispitaju kanonske sankcije koje valja nametnuti bivšemu nunciju u Sjedinjenim Državama, a kojemu prijeti suspenzija a divinis, odnosno zabrana podjele sakramenata.

Ali tišina pape Franje ne može se činiti prikladnim odgovorom američkom episkopatu koji je zbog ovih skandala u velikoj mjeri diskreditiran. Nekoliko biskupa zahtijeva djelovanje. Nadbiskup Charles Chaput iz Philadelphije javno je zatražio od Pape da odgodi Sinodu o mladima zakazanu od 3. do 28. listopada 2018. godine, rekavši da u kontekstu sadašnje krize biskupi apsolutno nisu vjerodostojni obratiti se mladima. Umjesto toga traži sinodu o biskupima.

Već 22. kolovoza je biskup Philipp Egan, biskup Portsmoutha u Velikoj Britaniji, pisao Papi tražeći od njega da sazove izvanrednu sinodu o ,,životu i službi klera“ na kojoj bi se raspravljalo o ,,identitetu svećenika i biskupa“, ,,životnom stilu i potpori za celibat“ i ,,pravilu života za svećenike i biskupe“. Jedan tjedan kasnije je biskup Edward Burns iz Dallasa poslao Papi slično pismo, predlažući raspravu na ovom izvanrednom sinodalnom središtu o zaštiti djece i ranjivih osoba te o formaciji svećenika i redovnika. 8. rujna je biskup Tylera, biskup Joseph Strickland, također zatražio otkazivanje sinode o mladima i sazivanje izvanredne sinode o biskupima ,,da se suoči sa krizom zlostavljanja u Crkvi“.


Hoće li se zahtjevi čuti u Rimu?

U međuvremenu možemo razmatrati osam prijedloga biskupa Schneidera u zaključku njegove analize svjedočanstva nadbiskupa Viganòa:

  • da će Sveta Stolica i Papa sami početi beskompromisno čistiti rimsku kuriju i episkopat od homoseksualnih klika i mreža.
  • da će Papa nedvosmisleno proglasiti božanski nauk o teško grješnom obilježju homoseksualnih čina.
  • da će biti izdane opsežne i detaljne norme koje će spriječiti ređenje muškaraca s homoseksualnom tendencijom.
  • da će Papa obnoviti čistoću i nedvosmislenost cjelokupnoga katoličkoga nauka u naučavanju i propovijedanju.
  • da će se u Crkvi kroz papinsku i biskupsku pouku i kroz praktične norme obnoviti uvijek valjana kršćanska askeza: post, tjelesna pokora, odricanje.
  • da će se u Crkvi obnoviti duh i praksa zadovoljštine i pokajanja za počinjene grijehe.
  • da će u Crkvi započeti utvrđeni postupak izbora kandidata za biskupstvo koji su očigledno istinski Božji ljudi kao i to da bi bilo bolje ostaviti biskupije nekoliko godina bez biskupa umjesto imenovati kandidata koji nije pravi Božji čovjek u molitvi, crkvenom nauku i moralnom životu.
  • da će u Crkvi posebno među kardinalima, biskupima i svećenicima započeti pokret odricanja bilo kakvog kompromisa i bilo kakvog koketiranja sa svijetom.

Izvor: cath.ch / IMedia / Figaro / corrispondenzaromana / settimo-cielo  LifeSiteNews / aldomariavalli / AP / marcotosatti / diakonos / benoitetoi / riposte-catholique / infovaticana / FSSPX.News

Arhiva bloga

Časopis: