Prigodom
Biskupske sinode o mladima papa Franjo će u nedjelju, 14. listopada
2018., poduzeti kanonizaciju pape Pavla VI.
Svećeničko
bratstvo sv. Pija X. ponavlja ozbiljnu
zadršku koju je izrazilo tijekom beatifikacije Pavla VI. 19.
listopada 2014.:
-
te beatifikacije i kanonizacije novijih papa s ubrzanim postupkom
napuštaju mudrost stoljetnih pravila Crkve. Nije li njihov cilj više
kanonizirati pape Drugoga vatikanskoga sabora nego junaštvo njihovih
teologalnih kreposti? Ako znamo da je prva dužnost pape kao
nasljednika sv. Petra utvrditi braću u vjeri (Lk 22,32), imamo dobar
razlog da budemo zbunjeni.
-
točno je da je Pavao VI. bio odgovoran za okružnicu Humanae vitae
(25. srpanj 1968.) koja je poučila i utješila katoličke obitelji u
vremenu kada su najtemeljnija načela ženidbe bila pod žestokim
udarom. On je također bio autor Vjerovanja naroda Božjega (30.
lipanj 1968.) po kome je želio naglasiti članke katoličke vjere
koje je stavilo u pitanje progresivističko okružje, poglavito
skandalozni Holandski katekizam (1966.).
-
ali Pavao VI. je također papa koji je zaključio Drugi vatikanski,
uvodeći time u Crkvi doktrinarni liberalizam koji se posebno
očitovao u zabludama kao što su vjerska sloboda, kolegijalnost i
ekumenizam. Učinak je bio nered
koji je on sam priznao 7. prosinca 1968. kada je rekao: ,,Crkva je
sada suočena s nesigurnošću, samokriticizmom, mogli bismo gotovo
reći samodestrukcijom. Kao da Crkva napada samu sebe“.
Sljedeće godine je zaključio: ,,U mnogim područjima nam
koncil nije donio
nutarnji mir,
on je prije pobudio
nevolju i poteškoće koje su beskorisne za utvrđivanje Kraljevstva
Božjega u Crkvi i dušama“.
Išao je tako daleko da je dao ovo upozorenje za
uzbunu
29. srpnja 1972.: ,,Kroz neku pukotinu ušao je u hram Božji dim
Sotonin. Sumnja, nesigurnost, razmirice,
briga, nezadovoljstvo i sukobi su jasno vidljivi…”.
No on je samo ustvrdio
činjenicu, a propustio je poduzeti mjere koje bi zaustavile
samouništenje.
-
Pavao VI. je papa
koji je zbog ekumenskih razloga nametnuo liturgijsku reformu obreda
Mise i svih sakramenata. Kardinali Ottaviani i Bacci su prokazali tu
novu Misu jer ona ,,predstavlja kako u
cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od
katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII.
zasjedanju Tridentskoga sabora“[1]. Na
njihovom tragu je nadbiskup Lefebvre proglasio da je nova Misa
,,prožeta duhom protestantizma“ koji je ,,otrov štetan za
vjeru“[2].
-
za njegova pontifikata su mnogi svećenici i redovnici bili
progonjeni, čak i osuđeni, zbog njihove vjernosti tridentskoj Misi.
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. sjeća se s velikom žalošću
osude iz 1976. kojom je nadbiskup Marcel Lefebvre bio proglašen
suspendiranim a divinis zbog svoje privrženosti toj Misi i
kategoričkog odbijanja reformi. Tek je 2007., kada je izdan
motuproprij pape Benedikta XVI., konačno priznato da tridentska Misa
nikada nije bila ukinuta.
Danas
Svećeničko bratstvo sv. Pija X. više nego ikada obnavlja svoju
privrženost dvotisućljetnoj Tradiciji Crkve, uvjereno da ta
vjernost, daleko od toga da bude zastarjela rigidnost, pruža
spasonosni lijek za samouništenje Crkve. Kao što je generalni
poglavar, p. Davide Pagliarani nedavno izjavio: ,,Naša najdublja
želja je da službenici Crkve prestanu promatrati Tradiciju kao
teret ili skup starih stvari izašlih
iz mode,
nego kao jedini mogući način da se ona obnovi”[3].
Menzingen,
13. listopada
2018.
[1]
Kratak kritički pregled Novog reda Mise, popratno pismo kardinala
Ottavianija i Baccija, 3. rujna 1969., §1.
[2]
Otvoreno pismo zbunjenim katolicima
[3]
Intervju p. Pagliaranija na fsspx.news. 12. listopada 2018.
