Christus Rex

Pismo ravnatelja MI br. 12



Dragi vitezovi Bezgrješne!

Želim vas s radošću i zahvalnošću obavijestiti da je naš novi Generalni poglavar odobrio i blagoslovio utemeljenje međunarodnoga sjedišta Vojske Bezgrješne (MI) u Varšavi. Također je napisao preporuku za ,,Priručnik MI, koji je već objavljen na engleskomu, francuskomu i španjolskomu jeziku i uskoro će biti dostupan na njemačkomu jeziku. To je sažetak poslanja MI: prije svega njezine suštine i svrhe, korisnosti i značaja. Posebno poglavlje također objašnjava odnos MI prema drugima marijanskima pokretima, s obzirom da se u vezi s njima pojavljuju pogrešna shvaćanja i nepovjerenje. Vjerojatno najvažniji dio bavi se konkretnim postojanjem MI: članstvom u MI i osobito ustrajnošću vitezova. Uvijek je lako nešto započeti, ali iznimno je teško nastaviti i ustrajati. Svaka udruga opstaje ili pada na pitanju kako zadržati svoje članove i očuvati njihovu prvu revnost ili čak produbiti početan žar. To je veliko pitanje za svakoga katolika, a posebno za svakoga viteza: kako mogu ostati vjeran i postati vjerniji?

Prvi odgovor dolazi izvana: to je odgovornost vodstva MI u pružanju vitezovima ,,oružja i streljiva u borbi za duše, na različite načine ih poticati kako bi postali još bolje oruđe u rukama Bezgrješne. Cijela struktura MI osmišljena je kako bi stvarala apostolatske materijale i predavala ih vitezovima s odgovarajućim uputama za uporabu: to su redovni časopisi, pisma, letci, štandovi (tiskani materijali na stolovima), itd.

Drugi odgovor mora doći od samoga viteza: kakva je korist od svih tih napora ako ih vitez sam zanemaruje? Ako ne uzima ono što mu se nudi i to zapostavlja? Onda nas ne bi trebala čuditi iznenadna spoznaja da on pripada vitezovima koji spavaju, vitezovima koji su to samo po nazivu, koji postaju nevjerni svojim obećanjima kako će učiniti barem jednom dnevno nešto za Bezgrješnu i za spas duša.

Koliko je dakle važno da molimo za vjernost i velikodušnost, ali i da nastavimo promišljati o naravi viteza, koja je tako vješto sažeta u posvetnoj molitvi.

Pokušajmo to malo bolje razumjeti:

Marija, Posrednica svih milosti, temelj je MI: povlastica koja nas uči da su sve milosti obraćenja i posvećenja koje je Gospodin stekao svojima patnjama i smrću na Križu povjerene Mariji, da bi ih ona mogla podijeliti ljudima dobre volje ,,kadgod ona to želi, kome god želi, kako god želi, koliko god želi (sv. Bernard). To posredništvo milosti odvija se u dva smjera: one najprije teku iz Presvetoga Srca Isusova po rukama Bezgrješne. Božje svjetlo i milost nas dotiče, obraća i posvećuje. Mi moramo odgovoriti na ovo stvaralačko i otkupljujuće Božje djelo: cijelo naše postojanje sastoji se u povratku Bogu. Prema tomu, naš povratak Bogu mora se odvijati na isti način na koji je Bog došao k nama, putem Marije. To se od starih kršćanskih doba izražavalo poznatim izričajem: ,,po Mariji k Isusu. Čak i Gospa u Fatimi to potvrđuje jednostavnim riječima: ,,Moje Bezgrješno Srce bit će vaše utočište i put koji vas vodi Bogu.

Bog ne prisiljava čovjeka, ali On želi naš slobodan pristanak za svoje spasiteljsko djelo prema nama. Dakle Gospa može ostvariti svoje poslanje kao Posrednica u nama samo ako to jasno želimo, ako je prihvatimo činom volje, svjesnim i odlučnim ,,da. Posrednica svih milosti će razotkriti svu svoju nježnost prema nama u onoj mjeri koliko joj se predamo kroz čin predanja, posvete samih sebe.

Pokušajmo točnije odrediti što dajemo Gospi u našemu činu posvete. Vidjeli smo kako u našemu duhovnomu životu postoje dvije velike stvarnosti: naš odnos s Bogom i naš odnos s bližnjim. To rezultira u dva različita čina posvete koji se međusobno nadopunjuju:

a) Prvo se predajemo Mariji da bi ona mogla postati naša majka i gospodarica, a mi njezina djeca i sluge. To je važan i temeljni čin posvete, koji u temelju već izražava našu potpunu predanost Mariji, ali koja je konkretno ograničena na naše vlastito posvećenje, naš osoban povratak Bogu po Mariji. Tako je Providnost, nadahnjujući sv. Ljudevita Mariju Grigniona Montforta htjela objasniti potpunu predanost Mariji koja nam je divno predstavljena u knjizi ,,Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji”.

b) Potom se prepuštamo Mariji da bismo joj mogli predati naše živote u svijetu, odnosno zadaće koje moramo ispuniti. Ona bi sada trebala biti glavni uzrok (uvijek podređen Bogu, naravno) svih naših postupaka i našega odnosa sa drugima, trebala bi nas smatrati ,,oruđem u njezinim bezgrešnim rukama. Čin posvete sv. Maksimilijana Kolbea počinje kratkim sažetkom posvete sv. Grigniona Montforta. Ali glavna stvar je moliti Mariju neka obuzme sve naše sposobnosti da bi ih učinila putevima kroz koje može vršiti čuda obraćenja i posvećenja u dušama. To joj omogućuje da bi ,,satrla zmijinu glavu, ,,nadvladala sva krivovjerja po cijelomu svijetu i tako uspostavila sve više i više ,,vladavinu Presvetog Srca našega Gospodina.

Upravo to bih vam želio predložiti kao novogodišnju odluku u 2019. godini: naša posveta Bezgrješnoj – kao njenim oruđima – trebala bi prožeti sve više i više naše živote, tako da ono što joj dajemo kroz molitvu i provodimo u svakodnevnome životu.

To prije svega znači moliti, često razmatrajući o činu posvete, tražiti smisao u svakoj rečenici, svakoj riječi u njoj, kako bismo je shvatili što dublje. Cijeli duhovni svjetovi otvaraju se iz riječi ,,Marija koja nas toliko ljubi, ,,kojoj je Bog povjerio cijeli poredak milosrđa, ,,oruđe itd. Naša pisma tijekom ove godine trebala bi nas prije svega uvesti u ove duhovne dubine.

Ali onda dolazi stvarno važan i težak zadatak: provedba naše posvete u svakodnevnomu životu. To zahtijeva jedan temeljni stav: velikodušnost! Ako je netko obično sitničav i škrt, ako se netko stalno bavi samo vlastitom prednošću, onda ne može slijediti poziv Krista Kralja, onda se svaka želja da se ljubi Boga i ispuni Njegova volja guši u korijenu. Stoga moramo prije svega svi nastojati biti velikodušni u svakodnevnomu životu: velikodušno prihvatiti poniženje, velikodušno podnijeti pogreške i nesavršenosti drugih, velikodušno dijeliti čudotvornu medaljicu i letke, velikodušno moliti krunicu do konca, velikodušno dati nešto za Bezgrješnu. Nemojte samo raditi nešto osrednje, radite to velikodušno!

Svi trebamo moliti za tu velikodušnost u izražavanju naše posvete Bezgrješnoj, podlaganjem svih vitezova Djetetu Isusu i Njegovoj Majci da bi sjajna svjetlost Božića ispunila sve nas milostima, da bi one mogle teći kroz naše viteštvo u srca siromašnih grešnika.

S mojim blagoslovom,

p. Karl Stehlin
Buccaramanga, 25. studenoga 2018.

Arhiva bloga

Časopis: