R
iječi koje, pod perom svetoga Luke, otvaraju Evanđelje Mise 2. veljače, mogu nas iznenaditi i zabrinuti: "Kad su se ispunili dani Marijinoga očišćenja, prema zakonu ...".
Koji bi mogao biti smisao takve izjave? Jer očišćeno je samo ono što se može očistiti... Kako se može priznati da je Marija, Bezgrješna Djevica, mogla biti očišćena? A ako je i bila, kakvo značenje može imati riječ "očišćenje" kada se primijeni na "potpuno čistu"?
Da bismo ga razumjeli, moramo se sjetiti propisa Mojsijeva zakona: svaka žena koja je začela od muškarca i rodila u svojoj krvi uobičajenim načinom potpala je pod zakonsku nečistoću iz koje se morala očistiti do kraja određenoga razdoblja. Razlog je bio taj što je biće dovedeno na svijet začeto i rođeno u istočnom grijehu.
Nakon pomnijega uvida, kako su primijetili sv. Beda, sv. Ambrozije, ili čak Origen, čini se da se ovaj propis nije odnosio na Djevicu Mariju. Budući da nije začela od muškarca, nego od Duha Svetoga, ostala je djevica nakon začeća Sina Božjega. A kad se On rodio, rodila ga je na bezgrješan način koji je, opet, čudesno sačuvao njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je u Njoj postao čovjekom, kada je dobio tijelo i bio rođen, nije povrijedio Njezino krilo; ništa u svemu tome nije slijedilo uobičajeni tok zbivanja. Nikakvo oskvrnuće, dakle, nije potamnilo Marijinu čistoću.
Sačuvana od prvoga trenutka svoga postojanja od ljage istočnoga grijeha, nikad nije počinila ni najmanju krivnju, čak ni najmanju nesavršenost...
A dijete koje je začela i rodila, budući da je Sin Božji, nije ni trebalo biti sačuvano od istočnoga grijeha, koji ga u svakom slučaju više nije mogao zahvatiti. Čak štoviše: daleko od toga da je bio prigoda da okalja svoju svetu Majku, božansko dijete bio je za nju početak nove svetosti: Bezgrješno Začeće pod sjenom Duha Svetoga dočekalo je blagoslovljeni plod u svome plodnome krilu i primilo kroz taj božanski dodir, čudesno povećanje milosti i čistoće. Njezina je izvorna svetost potvrđena i povećana.
I tijekom svoga cijeloga života, sve do Njezina uznesenja u nebesku slavu, Majka Božja nikada nije prestala rasti u redu milosti. Od tada pa nadalje, daleko od potrebe za očišćenjem kome se podvrgla kako bi nam dala primjer, Ona pročišćava nas!
Prije svega, zato što je Ona čisti izvor Onoga koji je sama čistoća, Ona nam ga predaje kako bismo po Njemu mogli biti oprani od svojih nečistoća. Nadalje, zato što nas udaljava od đavla čiju glavu satire, da bi sve nas prinijela svome božanskome Sinu. Konačno, zato što samom svojom ljepotom uzdiže i čisti naše duše: sv, Toma doista usvaja mišljenje koje je kružilo u njegovo vrijeme, da: "kao što je rečeno, milost posvećenja ne samo da potiskuje u njoj nedopuštene želje, već je [ta milost] imala utjecaja i na druge, tako da iako je bila lijepa tijelom, nikada nije mogla pobuditi nikakvu neurednu težnju prema sebi". (1)
O Bezgrješna Majko Marijo, puna milosti, očisti svoju djecu okaljanu grijehom!
(1) Super Sent., lib. 3, d. 3, q. 1, a. 2, qc. 1, ad 4.
Izvor: fsspx.news
