Christus Rex

Gospa i sveta Misna Žrtva

S
veta Misna Žrtva u biti je žrtva križa.
Ali Bog je želio da Marija sudjeluje u ovoj žrtvi na Kalvariji. Kao Suotkupiteljica prikazuje Nebeskom Ocu istu žrtvu kao i njezin Sin, odricanjem od majčinskih prava na Njega i kroz sjedinjenje svoje volje i svojih patnji s voljom i patnjama Kristovim.

Sveta Misa je ostavština zasluga žrtve križa. Marija je, međutim, Ona koja raspodjeljuje sve milosti zaslužene na Kalvariji. Stoga Ona ima posebnu ulogu na svetoj Misi u kojoj se ta raspodjela odvija na krajnje predivan način. Na Kalvariji Marija rađa božanski život u nama. A to se majčinstvo nastavlja u svakoj svetoj Misi: obnova i ponovno prikazivanje žrtve križa uključuje obnovu i ponovno prikazivanje Njezinoga posredovanja milosti.

Stoga je korisno sudjelovati u slavljenju svete Mise kao neka vrsta stajanja ispod Križa s Marijom, Majkom žalosti, kao način da se duhovno uđe u Njezino žalosno Srce, kako bi prodrli s Njom i u Njoj do osjećaja našega Raspetoga Gospodina.

Iz tog razloga Marija se često pojavljuje tijekom svete liturgije: u Confiteoru („Ispovijedam se”) nam pomaže iskusiti dublje kajanje i čistoću srca. U Credu („Vjerovanju”) ispovijedamo Njezinu odlučujuću ulogu u otajstvu utjelovljenja i otkupljenja. U molitvi Suscipe Sancta Trinitas („Primi sveta Trojice”) na kraju Ofertorija („Prikazanja”), shvaćamo svetu Misnu Žrtvu kao vrhovni čin Njezinoga slavljenja. U molitvi Communicantes („U zajedništvu”) prije riječi posvećenja, sjedinjujemo se s Njom kako bismo se u Njoj u potpunosti sjedinili s Kristovim prinosom. Nakon Pater noster („Oče naš”) tražimo Njezin zagovor, kako bi Kraljica mira mogla u nas unijeti Kristov mir.

Čak su liturgijske stvari lik Marijin, kao što etiopska liturgija vrlo jasno govori kada hvali Mariju: "Raduj se, zlatni stolu, na kojem sazrijeva sjajno Otajstvo. Ti si zlatna posuda u kojoj se čuva mana, kruh koji nam je s neba sišao. Ti si zlatna patena, koja nosi kruh stavljen pred Boga. Ti si zlatni kalež koji sadrži vino Otajstva pomiješano s mirisom Duha Svetoga... Ti si zlatna kadionica koja sadrži užareno ugljevlje božanstva."

U istom smislu p. F. Faber piše: „Marijino Srce je živi oltar na kojemu se prinosi žrtva. Ovo probodeno Srce je i poslužitelj kod oltara, čiji otkucaji srca su liturgijski odgovori. To je kadionica u kojoj se vjera, nada, ljubav i obožavanje cijeloga svijeta poput tamjana uzdižu pred Janjetom koji je ubijen. Ono je zbor ove sjajne Mise koji nadmašuje sve anđele. Nije li šutnja Marijinih čudesnih patnji poput pjevanja tajnih, neizrecivih pjesama zanesenom uhu krvne Žrtve?"

Stoga je Marija duhovni prostor, sveta atmosfera, svetište, u kojemu smo se preobrazili, kako bismo shvatili i prodrli sve dublje u veliku božansku dramu i primili iznutra sve plodove ovoga stabla života.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: