I
ako ih danas mnogi u Rimskoj Crkvi ignoriraju, ovaj je tjedan u godini tradicionalno predviđen za obdržavanje kvatrenih dana.Počevši od srijede, 22. rujna, s nastavkom u petak (24. rujna) i subotu (24. rujna), Rimska Crkva obilježava kvatrene dane nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Iako ih suvremena Crkva danas više ne obdržava (barem ne na obvezujući način), oni su bili tradicionalno određeni kao dani posta i nemrsa. Srećom, mnogi tradicionalni katolici, uključujući one koji pohađaju kapele koje vode svećenici Bratstva sv. Pija X., nastavljaju držati ove dane moleći i prinoseći žrtve za dvije glavne nakane: plodove zemlje i svećenička zvanja.
Povijest kvatri
Kvatreni dani, koji su se povijesno održavali četiri puta tijekom liturgijske godine, imaju časnu povijest. Evo objašnjenja iz Katoličke enciklopedije iz 1917.:
„Svrha njihova uvođenja, uz onu općenitu koja se odnosi na molitvu i post, bila je da se zahvali Bogu na darovima prirode, da se ljude pouči da ih umjereno koriste i da se pruži pomoć potrebitima. Neposredna prilika za to bila je praksa koju su imali pogani u Rimu. Rimljani su se izvorno bavili poljoprivredom, a njihovi su domaći bogovi pripadali toj skupini. Na početku vremena za sjetvu i žetvu obavljali su se vjerski obredi kako bi se izmolila pomoć božanstava: u lipnju za obilnu žetvu, u rujnu za bogatu berbu i u prosincu za sjetvu. To su bile feriae sementivae, feriae messis i feriae vindimiales. Crkva je pri obraćanju poganskih naroda uvijek pokušavala posvetiti sve prakse koje bi se mogle iskoristiti u dobre svrhe. Isprva je Crkva u Rimu imala postove u lipnju, rujnu i prosincu. Točni dani nisu bili utvrđeni, nego su ih određivali svećenici. Liber pontificalis pripisuje papi Kalistu (217.-222.) zakon kojim se određuje post, no on je vjerojatno stariji. Lav Veliki (440.-461.) smatra ga apostolskom ustanovom. Kada je dodano četvrto doba, ne može se utvrditi, ali papa Gelazije (492.-496.) govori o sva četiri. Ovaj je papa također dopustio podjeljivanje redova svećeništva i đakonata subotom u kvatrenom tjednu – što se prije podjeljivalo samo na Uskrs. Prije Gelazija kvatreni dani bili su poznati samo u Rimu, ali se nakon njegova vremena njihovo obdržavanje raširilo. U Englesku ih je uveo sv. Augustin, u Galiju i Njemačku Karolinzi. Španjolska ih je usvojila rimskom liturgijom u 11. stoljeću. Sv. Karlo Boromejski uveo ih je u Milano. Istočna ih crkva ne poznaje. Sadašnji, tradicionalni Rimski misal u obrascu za kvatrene dane dijelom zadržava staru praksu dodatnih čitanja iz Svetoga pisma uz uobičajena dva: za srijedu tri, za subotu šest, a za subotu u prosincu sedam. Neka od ovih čitanja sadrže obećanja o bogatoj žetvi za one koji služe Bogu.”
Držeći se tradicije
Katolici koji imaju pristup tradicionalnoj liturgiji izvan nedjelje trebali bi posebno nastojati da prisustvuju Misi u srijedu, petak i subotu ovoga tjedna. Uz obdržavanje posta i nemrsa tih dana, vjernici bi trebali pozorno razmotriti posebne misne molitve i čitanja koja dolaze ovih dana. U nastavku donosimo zborne molitve od srijede koje prikladno izražavaju duh ovih liturgijskih dana:
„Lijekovima tvoga milosrđa neka ojača, molimo, Gospodine, naša slabost da se slaba po svojoj naravi obnavlja tvojom blagošću.”
„Daj, molimo, Gospodine, svojoj obitelji, koja te ponizno zaziva, da se čuva od mana, dok se uzdržava od tjelesnih jela.”
Izvor: sspx.org
