Dragi vjernici, imamo veliku milost što možemo
proslaviti još jedan veliki trenutak za naš apostolat u Hrvatskoj i
ovdje u Rijeci. Po prvi puta smo u mogućnosti održati javnu
svečanost podjele prve svete pričesti. Naš je redoviti apostolat
započeo prošle jeseni i vjerujem da nije nimalo patetično ako
neprestano napominjemo koje smo sve obrede – po Božjoj milosti,
mogli otada upriličiti, po prvi puta nakon koncilske revolucije i
uvođenja novog obreda krajem 60-ih godina. Jer činjenica je da se
više od 4 desetljeća u Hrvatskoj nije javno služio tradicionalni
rimski obred koji je potisnut novim obredom Mise te nije bilo ni
pastoralnog djelovanja na temelju tradicionalnog obreda. I zato
možemo s pravom i trebamo zahvaliti dragome Bogu na svim milostima
koje od njega primamo, a koje se očituju u svim pojedinim obredima i
svečanostima koje se kod nas obnavljaju nakon dugih pola stoljeća.
A to nisu samo trenuci za uspomene, nego doista značajni, pa i
povijesni koraci za obnovu katoličke vjere u našem hrvatskom narodu
– koja se ne može ostvariti drukčije, nego putem Tradicije. U to
smo čvrsto uvjereni – da tradicionalni obred nije samo pitanje
estetike, kulturnog obilježja ili nečega samo izvanjskoga, nego
doista vjere koja jedina može dovesti spasenju.
Prošlo je nešto više od godinu dana otkada smo mogli
upriličiti prvu tradicionalnu Misu u ovome gradu od početka
pokoncilske revolucije. Bilo je to upravo u mjesecu travnju prošle
godine. Prije godinu i pola Hrvatsku je pohodio mons. Fellay koji je
kao biskup služio prvu svečanu Misu. Nedavno smo mogli po prvi puta
služiti obred vazmenog bdijenja u Splitu. Po prvi puta smo služili
Misu i pokrenuli apostolat Tradicije i u istočnom dijelu Hrvatske, u
Slavonskom Brodu. Imali smo dosad već 2 krštenja, a sada smo po
prvi puta u mogućnosti održati i prvu pričest.
Upravo si ti, draga Lucija, dobila tu milost da možeš
biti u središtu tog velikog događaja. Nema nas ovdje puno, i ne
možemo, nažalost, održati ovu svečanost u crkvi. Bilo bi ti,
vjerujem, drago da možeš imati prvu pričest sa svojim vršnjacima.
No vjerujem da istovremeno razumiješ zašto to činimo ovdje u
dvorani. Razlog je taj što ona Misa koja se služi po našim crkvama
nije dostojna Boga. Ondje se događaju stvari koje nisu Bogu ugodne.
Ondje svećenik nije okrenut prema oltaru koji označuje samog Boga,
nego prema narodu. A ti znaš, učila si, da se sveta Misa ne
prikazuje ljudima, nego samome Gospodinu Bogu. Tu se Isus žrtvuje
svom nebeskom Ocu pod prilikama kruha i vina i zato svećenik treba
biti okrenut prema oltaru, a ne narodu. Ondje se, zatim, pričest
prima stojeći, pa i na ruku. Također si učila, i vjeruješ, da u
svetoj Euharistiji primamo živoga Boga, samoga našega Gospodina
Isusa Krista. On je prisutan u Euharistiji pod svakom, i najmanjom
česticom i zato mu moramo iskazati dužnu čast i klanjanje. Moramo
mu se pokloniti, primiti ga klečeći, a ne stojeći – a kamoli na
ruku, jer to nije običan kruh, nego sam živi Isus, svojim Tijelom i
Krvlju, dušom i božanstvom. U našim crkvama se zatim događaju
razne nedostojne stvari poput igrokaza, predstava; postavljaju se
laici umjesto svećenika da čitaju, pa čak i dijele pričest itd.
Sve su to stvari koje su Boga nedostojne i nisu mu ugodne. A mi znamo
da je naš cilj ovdje na zemlji Boga ljubiti i Bogu služiti da bismo
tako došli u nebo. A ne možemo mu služiti, ako ćemo činiti ono
što njemu nije ugodno i što ga vrijeđa i obeščašćuje, nego
moramo činiti samo ono, što je njemu na čast i slavu. To je upravo
ovaj, tradicionalni obred, u kojemu je sve usmjereno na Božju slavu.
Na sv. Misi moramo biti sabrani i gajiti duh molitve, a to možemo
samo u miru i tišini. Prema tome nas vodi tradicionalna latinska
Misa kojoj smo privrženi. U njezinom obredu ima puno mjesta za
tišinu i sabranost, za razliku od novoga obreda koji je prepun
neprestanog usiljenog govora i ljudskog aktivizma. Toj mističnoj
atmosferi pripada i latinski jezik na kojemu se služi Misa. To nije
samo obični događaj, razgovor ili obična molitva, nego neizmjerno
više – sv. Misa je najuzvišenije bogoštovlje koje zato ima
poseban, uzvišeni kultni jezik. To je način kako se sama Crkva
obraća svome Gospodinu; to nije čin svećenika kao čovjeka ili
bilo koje druge osobe, nego same Crkve, samog Krista koji preko
svećenika prikazuje samog sebe nebeskom Ocu. Neki se dijelovi Mise
govore tiho, kada ima mogućnosti, pjeva se gregorijanski koral –
kao što to danas imamo prilike doživjeti, i sve je to izraz ljepote
i uzvišenosti ovoga obreda koji uzdiže naše duše Bogu. To je
značenje molitve – da uzdignemo naše duše Bogu, a sv. Misa je
najuzvišenija od svih molitava u koju se trebamo uključiti osobno,
svim srcem.
Prva pričest je velika svečanost i zato smo ovdje sve
uredili da bude tako svečano jer ovo nije samo obična prigoda kao
svake nedjelje, nego posebni događaj. Ti ćeš, draga Lucija, po
prvi puta primiti našeg Spasitelja, euharistijskog Isusa u svoje
srce i dušu. Ti si to živo željela i vjerujem da se veoma raduješ.
I treba se radovati jer ovo je doista najveći događaj u životu
jednog kršćanina. Ništa drugo ne možemo usporediti s time da
primimo stvarno, u svetoj Pričesti, našega Gospodina Isusa, Njegovo
Tijelo i Krv. Ti ćeš u životu doživjeti i primit ćeš neka
velika priznanja i časti. Završit ćeš školu i dobiti svjedodžbu.
Možda ćeš postići neki veliki uspjeh u poslu kojim ćeš se
baviti. No sve to, koliko god čovjeku bilo vrijedno i značilo, ne
može se nikako usporediti s onim trenutkom kada primamo samog našeg
Gospodina Isusa. Netko može postati svjetski prvak u nekom sportu –
nogometu, rukometu, tenisu, može postati predsjednik države, no
opet, sve je to ništa u usporedbi da mi nosimo u srcu živoga Isusa.
Jer sve što možemo postići na ovoj zemlji je prolazno, a Isus je
naš Gospodin i Bog. I ništa se ne može usporediti s time da
primamo u naše srce živoga Boga – Isusa koji stoluje na nebesima,
koji vlada ovim svijetom, koji će doći suditi žive i mrtve. I zato
budi danas uistinu radosna i zahvalna. Zahvalna Isusu što ti je dao
tu milost da ga možeš primiti. Jer na ovome svijetu ima puno onih
koji ne znaju za Krista, koji su daleko od kršćanske vjere. Ima i
onih koji ga mogu primiti, ali ne čine to sa zahvalnošću, nego
ostaju mlaki i ravnodušni. A ti budi uistinu zahvalna, ne samo
danas, nego i svaki puta kada ćeš moći Isusa primiti u svetoj
pričesti. Jer svaki susret s njime, svaki puta kada primamo Njegovo
Tijelo i Krv, je jednako važan kao i onaj prvi. Isus je uvijek isti,
a mi ga trebamo uvijek dostojno primiti, s velikom pobožnošću i
ljubavlju. Samo tako će nas on moći ojačati u vjeri, dati nam
milosti koje su nam potrebne za naš kršćanski život, voditi nas
prema svetosti. Svaki puta se prije svete Mise pripremi za svetu
Pričest. Izmoli molitve koje nalaziš u molitveniku, prikaži Isusu
svoje nakane za koje trebaš moliti – za samu sebe, svoje
roditelje, braću i sestre. Jer svaki trenutak proveden s Isusom je
kao vječnost. Tu vrijeme staje i trebamo se radovati svakom trenutku
koji možemo provesti s Isusom u molitvi. Također nakon svete
Pričesti, zahvali Isusu što si ga mogla primiti u svoje srce. To je
najveća čast i milost koju smo ovdje na zemlji mogli primiti i
trebamo na njoj biti Gospodinu uvijek zahvalni.
Isusu smo zahvalni što ga možemo primiti i njemu se
klanjamo. Zato ga primamo na koljenima, priznajući njegovu božansku
čast i moć. Ono što primamo u svetoj Pričesti nije običan kruh,
nego sāmo Tijelo i Krv našeg uskrslog Gospodina. Pobudi zato u sebi
često tu vjeru, da je u ovoj maloj hostiji, kada svećenik izgovori
riječi posvećenja, prisutan sam živi Isus. Da to više nije običan
kruh, nego je tu uistinu Tijelo i Krv, duša i božanstvo samog Isusa
Krista. Njemu se klanjaju svi sveci i anđeli, pred njegovom moći
dršću nebo i zemlja, pa smo mu se zato dužni i mi cijelim svojim
bićem pokloniti. Pred euharistijskim Isusom, koji je naš Gospodin i
Bog, trebamo osjećati veliko strahopoštovanje. Trebamo mu
pristupati uvijek čista i ponizna srca. Ti si, draga Lucija, primila
po prvi puta u sakramentu svete ispovijedi oproštenje grijeha. Tvoja
je duša sada čista i spremna si primiti euharistijskog Isusa. Vodi
brigu da takva trajno ostane, da uvijek budeš spremna primiti Isusa
u sv. Euharistiji, da grijehom nikad ne izgubiš tu milost koju ti je
Isus podario. Jer u svijetu, u našoj okolini, susrećemo velike
opasnosti za našu dušu. Vidimo kako u modernoj Crkvi mnogi koji
prime sakrament svete Pričesti i Potvrde više ne dolaze u crkvu, da
praktički odbacuju te darove. Oni više ne mare za Boga i žive u
grijehu, ne brinu se uopće za svoje vječno spasenje. Ovaj svijet je
preplavljen grijehom te loše primjere i sablazni susrećemo na
svakome koraku. U školi, u društvu, u našoj okolini – upravo na
tim mjestima djeca i mladi upadnu u grijeh, izgube svoju čistoću i
udalje se od vjere. Zato se pazi lošeg društva! Ne daj se zavesti
lošim primjerom koji možeš susresti u svojoj okolini! Uvijek se
sjeti ovih obećanja koje ćeš sada izreći u obnovi krsnih zavjeta
– da ćeš se čuvati svakoga grijeha i služiti Bogu svim srcem.
Sjeti se svaki dan koliku ti je ljubav Isus iskazao te mu uzvrati i
ti tu ljubav svojim čestitim životom. Prenosi tu ljubav koju će ti
Isus darovati u sakramentu Euharistije drugima. Uvijek se s ljubavlju
odnosi prema svojoj braći i sestrama, bližnjima, budi u svemu
poslušna svojim roditeljima. Tako će se Isus moći još više
proslaviti u tebi i ti ćeš postati živi Kristov lik.
Sv. Pio X., naš zaštitnik, omogućio je djeci da u
ranoj dobi prime prvu svetu Pričest – bilo je to prije otpilike
100 godina. Prije toga se nije moglo tako rano pristupiti svetoj
Pričesti, nego tek kasnije. Ovaj papa dobio je po jednom
proročanstvu naziv ,,bukteći oganj“. On je razmišljao što Bog
od njega traži da učini za dobro Crkve i jednom kada je molio pred
svetohraništem, zagledao se u vječno svjetlo koje je gorjelo.
Shvatio je da to taj oganj za koji Bog želi da se raspiri, tako da
euharistijski Isus živi u što više kršćanskih duša. To je on i
učinio tako što je dopustio da i djeca u ranoj dobi mogu pristupiti
svetoj Pričesti. Svatko od nas tko primi Isusa u svetoj Pričesti
nosi u sebi to svjetlo. I ti ćeš, draga Lucija, to postati. U tebi
će se nastaniti Isus, postat ćeš jedno malo svetohranište koje će
u sebi nositi Isusa u ovome svijetu. Budi toga uvijek svjesna.
Ponosno i odvažno nosi Isusa u svome srcu, svjedočeći svima
njegovu ljubav. Tako će se on moći proslaviti u tebi, sačuvati te
u svojoj ljubavi i trajno ostati u tebi i dovesti te u vječno
zajedništvo sa sobom u nebesima. Amen.
p. Marko Tilošanec
Obnova krsnog zavjeta
S: Što ste kod svetoga krštenja zaprosili od Božje
Crkve?
O: Vjeru?
S: Što vam daje vjera?
O: Život vječni.
S: Ako hoćete imati život vječni, vršite zapovijedi:
ljubite Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom
svojom i svim umom svojim, a bližnjega svojega kao samog sebe. O
ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci. A vjera je, da
jednoga Boga štujete u trojstvu i trojstvo u jedinstvu,
nepomiješanih osoba i nerastavljenog bivstva. Jer druga je osoba
Očeva, druga Sinova, a druga Duha Svetoga, a u njih trojice jedno je
bivstvo i jedno je samo božanstvo.
S: Odričete li se nečistoga duha?
O: Odričemo.
S: I svih njegovih djela?
O: Odričemo.
S: I svih njegovih raskoši?
O: Odričemo.
S: Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja
neba i zemlje?
O: Vjerujemo.
S: Vjerujete li u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga,
Gospodina našega, za nas rođena i mučena?
O: Vjerujemo.
S: Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,
općinstvo Svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život
vječni?
O: Vjerujemo.
S: Vjerujete li da je Isus Krist u presvetom Oltarskom
Sakramentu dušom i tijelom, tijelom i krvlju, Božjom i čovječjom
naravi?
O: Vjerujemo i ispovijedamo.
S: Vjerujete li sve drugo, što nam sveta mati Crkva
katolička nalaže vjerovati?
O: Vjerujemo.
S: Obećajete li svetoj i nepogrešivoj Crkvi vjernost i
poslušnost?
O: Obećajemo.
S: Hoćete li kao prava djeca svete majke Crkve uvijek
obdržavati njezine zapovijedi? Hoćete li kao pravi katolici do
posljednjega časa živjeti i umrijeti?
O: Hoćemo kao dobra i poslušna djeca / obdržavati sve
zapovijedi / naše svete Crkve. Hoćemo živjeti i umrijeti kao pravi
katolici.
S: Sada klečeći pobožno molite!
O: Hvalimo te iz dna srca / Bože, Oče nebeski / što
si nam milostivo dao / da vjerujemo u Te / i u Tvojega Sina Isusa
Krista, Gospodina našega, / i u Duha Svetoga, / i što si nam
dobrostivo udijelio / da smo se u Tvojoj svetoj / i nepogrešivoj
Crkvi rodili. / Klečeći pred Tobom / obećajemo Ti pred svim
anđelima i svecima / vjernost na vijeke / koju su Ti u ime naše /
drugi kod našega krštenja zavjetovali. / Ojačaj nas, Gospodine,
svojom milošću! / Čuvaj nas u svim našim napastima! / Daj, da
prije umremo, negoli Ti nevjerni budemo! / Udijeli nam milost, / da
riječju i činom / svoju vjeru uvijek svjedočimo / te nas k sebi
uzmi u život vječni, / kada bude sveta volja Tvoja.
S: Milostivi, vječni Bože! Pogledaj dobrostivo na ovu svoju djecu i usliši milostivo njihovu smjernu molitvu. Daj, da
izvrše što žele. Ne dopusti nikada, da se ova nejaka siročad,
koja su Tvoja djeca, ikada od Tebe rastave. Ne daj, da duše njihove,
otkupljene dragocjenom Krvlju jedinorođenoga Sina Tvojega, zaplijeni
neprijatelj, koji na njih vreba. Svjetlo prave vjere vijekom im
svjetlilo i u tom svjetlu spoznali uvijek Tvoju volju i vjerno je
vršili. Neka rastu u mudrosti i dobi; vodi ih od kreposti do
kreposti, dok ne ugledaju svjetlost vječnu, gdje će Tebe, svoga
nebeskoga Oca i Tvojega jedinorođenoga Sina i Duha Svetoga licem u
lice gledati i hvaliti Te i slaviti sa svim anđelima i svecima od
vijeka do vijeka. Amen.
Posveta Blaženoj Djevici Mariji:
Pozdravljam Te, preslatka Djevice Marijo, Majko Božja,
i uzimam Te za svoju Majku; o uzmi me za svojeg sina i slugu (/svoju
kći i sluškinju); ja neću druge majke ni druge gospodarice osim
Tebe. Spomeni se dakle, dobra, milostiva i slatka moja Majko, da sam
ja Tvoj sin (/Tvoja kći), da si Ti tako moćna, a ja tako siromašno,
slabašno, grešno stvorenje! Vodi me i brani me u svima mojim
djelovanjima, jer sam ja kukavan prosjak, koji treba Tvoje pomoći i
Tvoje zaštite.
Daj mi dakle, sveta Djevice i slatka Majko, da i mene
Tvoje milosti i kreposti zapadnu, osobito Tvoja poniznost, potpuna
čistoća i iskrena ljubav, i sve ono, za što znaš, da je meni
najpotrebnije. Ne reci, da mi to ne možeš dati; jer je Sin Tvoj svu
moć na nebu i na zemlji u Tvoje ruke predao; pa i treba da me
uslišiš, jer si Ti Majka svim ubogim potomcima Adamovim, a osobito
si moja Majka. Budući da si dakle, o blaga Djevice, moja Majka i
tako moćna, tko bi Te mogao ispričati, kad bi mi svoju pomoć
uskratila? Vidiš, ljubezna Majko, da si Ti prisiljena moj vapaj
uslišiti. Nad sve nebo uzvišena isprosi mi svojim zagovorom sve
milosti, koje mi je Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti, za
ovaj svijet i za vječnost pripravilo. Amen.
