Intervjui s p. Freyom o Biskupskoj sinodi

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. gotovo svugdje, diljem katoličkog svijeta, predstavlja jedan nezaobilazni faktor u promatranju današnje situacije u Crkvi. Odatle privlači i pozornost svjetovnih medija, naročito kada se radi o kontroverznim temama, koje su odraz trenutne krize u Crkvi. Tako je nedavno poglavar Austrijskog distrikta (koji je nadležan za apostolat na području Hrvatske), p. Stefan Frey (koji je nedavno služio Misu i održao predavanje u Zagrebu) dobio priliku dati intervju za austrijsku državnu televiziju – ÖRF, kao i novine ,,Die Presse", o aktualnim događanjima na protekloj sinodi. Donosimo ovdje prijevod, najprije kompletnog intervjua s austrijskom televizijom, novinski članak s njihove internetske stranice o intervjuu, te naposljetku intervju s dnevnikom ,,Die Presse".

***

Intervju Austrijske televizije ÖRF-a s poglavarom Distrikta paterom Stefanom Freyom

Kako prosuđujete posljedice Sinode, ali i rasprave koje su se uopće vodile?

Posljedice Sinode, ali i žestina dvotjednih rasprava posve jasno pokazuju da se znatan dio biskupa energično odupirao „pastoralnom otvaranju“ koje je podupirao papa Franjo što nije smjeralo ni za čim drugim, nego da se pokrene prava revolucija unutar Crkve. Crkva mora zastupati objektivni moral koji je prožet Božjim zapovijedima koji ne smije skrenuti u smjeru morala „Laisser-faire“. Ona mora držati na visokoj razini moralne zahtjeve i onda kad proturječe duhu vremena. To je bila njezina veličina kroz sva vremena. Stoga je ona stijena dok valovi bjesne, razbijajući se o obalu.

Što to znači za Vaš dijalog s Vatikanom?

Bratstvo sv. Pija X. uvijek se branilo od rastakajućeg mekšanja crkvenog nauka. Ako se sada brojni visoki crkveni velikodostojnici odlučno protive usmjerenju ekscesivne liberalizacije, mi smo, dakako, u dobrome društvu. To će našem argumentiranju u razgovorima s Vatikanom zacijelo podariti veću snagu.

Koji je stav Bratstva sv. Pija X. o dvjema temama na Sinodi o kojima se ponajvećma raspravljalo: pastoral za homoseksulace i za rastavljene i ponovno civilno vjenčane?

Pastoralna ljubav treba obuhvatiti sve ljude bez iznimke što je samo po sebi razumljivo, upravo one koji su u teškim životnim situacijama. Ona pak ne smije biti u protuslovlju s istinom, inače bi to bilo lažno milosrđe - „Istina će vas osloboditi“, kaže Isus. O homoseksualnosti službeni „Katekizam Crkve“ koji je izdao papa Ivan Pavao II. jasno govori: „Oslanjajući se na Sveto pismo…Predaja je uvijek tvrdila da su čini homoseksualnosti u sebi neuredni. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života“. O situaciji rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih Isus daje jasan sud: „Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“. Pravo se milosrđe sastoji u tome da se ljudima čiji je život u protuslovlju s Evanđeljem ponudi svaka vrsta pomoći kako bi oni svoj život mogli uskladiti s Bogom. Bog svakomu čovjeku za to nudi svoju milost.

Po onome što se moglo čuti više se od polovice sinodskih otaca zalagalo za to da se rastavljene ponovno vjenčane pripusti sakramentima i gotovo dvije trećine za to da se homoseksualcima prilazi s poštovanjem. Što kažete o tome?

Upravo kod naviještanja morala za Katoličku je Crkvu samo po sebi razumljivo da se prema neistomišljenicima odnosi s osobitim poštovanjem. Držim da je pak nadasve zabrinjavajuće kako se od dvijetusućljetne pastoralne prakse sada želi napraviti tabula rasa. Ne vidim kako se sada odjednom većinskim odlukama može oboriti nepromjenjivo poimanje o nerazrješivost ženidbe. Zar se ovdje izravno ne postavlja u pitanje Kristov nauk koji kaže da netko tko se rastavi i opet oženi čini preljub? (usp. Mt 19,9)

Papa Franjo jedva da se tijekom cijele Sinode sadržajno pozicionirao. Međutim, uvijek se s njim u vezi spominje jasna spremnost na reforme. Kako prosuđujete njegov stav u ovome surječju?

Nitko nema ništa protiv reformi koje imaju smisla. No, one uvijek moraju biti kompatibilne s nepromjenjivom vjerskom istinom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“, kaže Isus. Papa je Kristov namjesnik na zemlji i time prvi sluga božanske istine. Dakle, po svojoj slobodnoj prosudbi on ne može uvesti pastoralnu praksu koja zanemaruje ovu istinu.

(21. listopada 2014. )

***

Bratstvo sv. Pija X. u Austriji: Sinoda nam pomaže

Poglavar austrijskog distrikta Bratstva sv. Pija X., Stefan Frey, u odbacivanju središnjih točaka u zaključnom izvješću Sinode vidi jačanje pozicije zajednice koja je u razgovoru s Vatikanom.

„Bratstvo sv. Pija X. uvijek se branilo od rastakajućeg mekšanja crkvenog nauka“, kaže Frey u ekskluzivnom intervjuu za religion.ORG.at. „Ako se sada brojni visoki crkveni velikodostojnici odlučno protive usmjerenju ekscesivne liberalizacije, mi smo, dakako u dobrome društvu. To će našem argumentiranju u razgovorima s Vatikanom zacijelo podariti veću snagu“.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X., utemeljeno 1970.godine, odbacuje glavne zaključke Drugog vatikanskog sabora. 1988. godine njegova su četiri biskupa ekskomunicirana zbog nedopuštenih biskupskih ređenja. Međutim, papa je Benedikt XVI. dokinuo ekskomunikaciju 2009. godine. Otada predstavnici Bratstva pregovaraju s Vatikanom o ponovnom pripajanju Katoličkoj Crkvi – dosada pak bez uspjeha.

Protiv „Morala ‚Laisser-faire‘“

Općenito, kaže Frey, posljedice Sinode, ali i žestina dvotjednih rasprava jasno pokazuju da se „znatan dio biskupa energično odupirao ‚pastoralnom otvaranju‘ koje je podupirao papa Franjo što nije smjeralo ni za čim drugim, nego da se pokrene prava revolucija unutar Crkve“. Crkva mora zastupati „objektivni moral koji je prožet Božjim zapovijedima koji ne smije skrenuti u smjeru morala ‘Laisser-faire’“ rekao je pedesetpetogodišnji Švicarac.

Sinoda nakon burnih rasprava u svojem zaključnom dokumentu u subotu nije blagoslovila prijeporne odlomke o rastavljenima ponovno vjenčanima i o homoseksualnim partnerstvima. Obje su točke među sinodskim ocima dobile doduše jednostavnu, ali ne i potrebnu dvotrećinsku većinu – više o tome u članku: Vatikan-Sondersynode ohne Einigung zu heiklen Themen.

„Nadasve zabrinjavajuće“

Frey, dakako, ovaj razvoj ne vidi nimalo pozitivno. Drži da je „nadasve zabrinjavajuće kako se od dvijetusućljetne pastoralne prakse sada želi napraviti tabula rasa“, kaže on. „Ne vidim kako se sada odjednom većinskim odlukama može oboriti nepromjenjivo poimanje o nerazrješivost ženidbe“. Čak ni Papa nije ovlašten jer on je „Kristov namjesnik na zemlji i time prvi sluga božanske istine. Dakle, po svojoj slobodnoj prosudbi ne može uvesti pastoralnu praksu koja zanemaruje ovu istinu.“

Jasno odbacivanje pastoralnog otvaranja

Sami svećenici Bratstva sv. Pija X. zastupaju u svakom slučaju u objema točkama – dakle i kod rastavljenih ponovno vjenčanih kao i kod homoseksualaca – jasno odbacivanje premda Frey u razgovoru s religion.ORF.at osobito ističe da „pastoralna ljubav treba obuhvatiti sve ljude bez iznimke što je samo po sebi razumljivo“.

Unatoč tome su homoseksualni čini analogno s Katekizmom „u sebi neuredni“, a rastave na temelju biblijske predaje nemoguće („Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“). „Pravo se milosrđe sastoji u tome da se ljudima čiji je život u protuslovlju s Evanđeljem ponudi svaka vrsta pomoći kako bi oni svoj život mogli uskladiti s Bogom“, rekao je Frey.

(religion.ORF.at)

***

Nema kapitulacije pred duhom vremena

Budućnost Crkve može biti samo u jačanju svijesti o njezinom korijenju: promišljanja o Biskupskoj sinodi

Rimska Biskupska sinoda o obiteljskom pastoralu puno je složenija nego bi se to na prvi pogled moglo činiti. Odmah je izazvala više duhovnih potresa ne samo u usporenom vatikanskom svijetu, nego također i diljem svijeta. Prvi put u crkvenoj povijesti jedan se papa – možda u dobronamjernoj revnosti oko reforme – pokušava riješiti dvijetisućljetog crkvenog nauka i prakse koji su pak nepromjenjiva božanska ostavština.

Isto se tako jedinstvenom može držati i krajnje žestoka protureakcija među biskupima: visoki crkveni velikodostojnici kao kardinal Napier ili veliki nadbiskup Ševčuk predbacili su Papi da je nanio „nepopravljivu štetu“,odnosno zahtijevali su od njega da proučava Katekizam Katoličke Crkve. Predsjednik Poljske biskupske konferencije govorio je čak o „ideologiji koja je protivna braku“, koja napada obitelj. Ali i u laičkom svijetu duhovi su se uzbudili do usijanja. Renomirani talijanski povjesničar Roberto de Mattei govorio je primjerice o drami savjesti da se danas moramo suprotstaviti vrhovnom crkvenom autoritetu.

To se sve ne događa slučajno. Zbilja je postojala pogibelj da se s „novim pastoralnim milosrđem“ u Crkvu uvede trojanski konj koji bi moral koji se temelji na Božjim zapovijedima trebao zamijeniti moralom trske, bacan od duha vremena tamo i ovamo, koji još samo smije reći jedno: „Svatko ima pravo činiti i dopustiti što želi, i to s blagoslovom Crkve“.

Pastoralna ljubav treba, dakako, obuhvatiti sve ljude bez iznimke, upravo one koji su u teškim životnim situacijama. No, pravo se milosrđe sastoji u tome da se ljudima čiji je život u protuslovlju s Evanđeljem ponudi svaka vrsta pomoći kako bi oni svoj život mogli uskladiti s Bogom.

Da je znatan dio biskupa na Sinodi podsjetio na ove temeljne vrijednosti kršćanstva i našao hrabrosti dići svoj glas protiv rastakajućeg mekšanja crkvenog nauka, držim radosnim signalom za Crkvu danas koja boluje od svoje nutarnje rastrganosti i nedostatka usmjerenja.

Nepromjenjiva poruka

Budućnost Crkve ne može biti u kapitulaciji pred duhom vremena, nego jedino u ponovnom jačanju svijesti o njezinu korijenju. Crkva mora vjerno ispunjati svoje poslanje koje je primila od Krista. Ona narodima svih vremena mora naviještati nepromjenjivu poruku Sina Božjega kojoj nije nužno prilagođavanje odnosima današnjeg vremena. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“, kaže Isus. Samo tako ona može uistinu pomoći ljudima i voditi ih k vječnome životu što je i njoj svojstvena zadaća.

Bratstvo sv. Pija X. uvijek se zalagalo u ovome smislu. Da ovaj put Tradicije ne može biti posve kriv, pokazuje razvoj posljednjih godina. U sve većoj mjeri upravo mlade ljude privlači tradicionalni nauk i liturgija Crkve i oni osjećaju želju posvetiti svoj život službi Bogu i Crkvi. Ove je godine šezdeset sedmero mladih ljudi stupilo u naše bogoslovije koje djelomično pucaju po svim šavovima, tako da primjerice u SAD-u trenutačno nastaje golemo novo zdanje. Ako po Kristovim riječima dobro stablo trebamo prepoznati po njegovim plodovima, čini mi se da „eksperiment Tradicije“ s kojim je otpočeo naš utemeljitelj, nadbiskup Lefebvre ima budućnost.

Pater Stefan Frey (55), rođeni Švicarac poglavar je Bratstva sv. Pija X. za Austriju.

(„Die Presse“ (print izdanje), 29.10.2014.)