Na kraju enciklike Laudato
si' papa Franjo predlaže dvije molitve: jednu za one koji vjeruju u jednog
i trojedinog Boga, a drugu za one koji u njega ne vjeruju. Ovo pokazuje njegovu
želju da ujedini i pokrene sve religije, sva uvjerenja, sva mišljenja protiv
ekološke ugroze.
Ekolozi vjeruju da bi Papa njihovom pokretu mogao
udahnuti malo duše; to zahtijeva Nicolas Hulot, autor jednog od pregovora
francuskoj verziji enciklike kada kaže: „Ova enciklika oplemenjuje ekologiju“.
Možemo li onda pretpostaviti da će „integralna
ekologija“ dati nove impulse ekumenizmu i međureligijskom dijalogu? Čini se da
je to nazor patera François-Xaviera Amherdta sa Sveučilišta Fribourg u
Švicarskoj koji piše za agenciju Apic: „Enciklika potiče vjernike svih
kršćanskih konfesija i religioznih tradicija da ekumenski sudjeluju (pojam ima
isti korijen kao „ekologija“, od grčkoga oikos, zemaljsko 'kućanstvo') u jednoj
vrsti 'eko-duhovnog lobija', kako bi vršili određeni pritisak na svoje dotične
institucije (peticijama, referendumima, kontaktima, predstavnicima u zakonodavnoj
vlasti…), kako bi se nešto učinilo prije nego što sve bude prekasno.“
Ušli smo u doba zelenog ekumenizma. A to je biološki
razgradivo!
Izvor: dici.org
