Eko-ekumenizam

Na kraju enciklike Laudato si' papa Franjo predlaže dvije molitve: jednu za one koji vjeruju u jednog i trojedinog Boga, a drugu za one koji u njega ne vjeruju. Ovo pokazuje njegovu želju da ujedini i pokrene sve religije, sva uvjerenja, sva mišljenja protiv ekološke ugroze.

Ekolozi vjeruju da bi Papa njihovom pokretu mogao udahnuti malo duše; to zahtijeva Nicolas Hulot, autor jednog od pregovora francuskoj verziji enciklike kada kaže: „Ova enciklika oplemenjuje ekologiju“.

Možemo li onda pretpostaviti da će „integralna ekologija“ dati nove impulse ekumenizmu i međureligijskom dijalogu? Čini se da je to nazor patera François-Xaviera Amherdta sa Sveučilišta Fribourg u Švicarskoj koji piše za agenciju Apic: „Enciklika potiče vjernike svih kršćanskih konfesija i religioznih tradicija da ekumenski sudjeluju (pojam ima isti korijen kao „ekologija“, od grčkoga oikos, zemaljsko 'kućanstvo') u jednoj vrsti 'eko-duhovnog lobija', kako bi vršili određeni pritisak na svoje dotične institucije (peticijama, referendumima, kontaktima, predstavnicima u zakonodavnoj vlasti…), kako bi se nešto učinilo prije nego što sve bude prekasno.“ 

Ušli smo u doba zelenog ekumenizma. A to je biološki razgradivo!

Izvor: dici.org

Benedikt XV. protiv povratka poganstva

I uistinu, dvije su danas prevladavajuće strasti u ovoj nevjerojatnoj iskvarenosti običaja, bezgranična ljubav prema bogatstvima i nezasitna žeđ za ugodama. Odavde sramota i nečasnost našeg stoljeća, koje, dok sveudilj napreduje u onome što spada u ugodnosti i komfor života, glede dužnosti poštenog života - koja je puno važnija-čini se da se velikim koracima želi vratiti prema poganskoj iskvarenosti. Zbilja, što ljudi većma iz vida gube vječna dobra koja su im pripravljena u nebu, to ih većma privlače prolaznosti; a kada su se jedanput kukavički pognuli prema zemlji, lako se u njima utrne svaka krepost: tako da oni koji su ogađeni svim onim što je duhovno, žude samo za opijenošću niskim ugodnostima.

Enciklika "Mystici Corporis" pape Pija XII.

Časnoj Braći Patrijarsima, Primasima, Nadbiskupima, Biskupima i drugim Mjesnim Ordinarijima, koji su u miru i zajednici s Apostolskom Stolicom.

UVOD 

1. Nauka o mističnome Tijelu Kristovom – a to je Crkva (usp. Kol 1, 24) – primljena prvotno iz ustiju samoga Spasitelja, tako lijepo osvjetljuje ono veliko, nikada dosta uzvisivano dobročinstvo najintimnijega našeg sjedinjenja s tako uzvišenom Glavom; predmet je, bez sumnje, koji svojom uzvišenošću i dostojanstvom zove sve ljude, u kojima djeluje Božji Duh, da ga promotre, i prosvjetljujući njihove pameti, veoma ih potiče na ona spasonosna djela, koja odgovaraju ovim zapovijedima. Zato držimo, da Nam je dužnost, da vam o tome progovorimo u ovom Encikličnom Pismu, razvijajući i tumačeći napose ono, što se odnosi na vojujuću Crkvu. Na to Nas ne pokreće samo silna uzvišenost ove nauke, nego i prilike sadašnjega vremena.

Enciklika „Mortalium animos“ pape Pija XI.

Našoj časnoj braći Patrijarsima, Primasima, Nadbiskupima, Biskupima i ostalim mjesnim Ordinarijima u miru i jedinstvu s Apostolskom Stolicom.

Časna braćo, pozdrav Vam i apostolski blagoslov.

1. Možda nikada u prošlosti nismo vidjeli, kao u ovim našim vremenima, da je ljudski duh toliko zaokupljen željom jačanja bratskih odnosa koji nas povezuju i sjedinjuju, a koji proizlaze iz našega zajedničkoga podrijetla i naravi, te njihova širenja prema općemu dobru ljudskoga društva.

"Humani generis" Enciklika Pape Pija XII. od 12. kolovoza 1950.

 

1. Razilaženja u mišljenju i zablude ljudi u vjerskim i ćudorednim pitanjima svim su časnim ljudima, a poglavito iskrenim i odanim sinovima Crkve, zadavali veliku bol uvijek, a posebno danas, kada vidimo kako se sa svih strana povrjeđuju sama načela kršćanske kulture.

Antimodernistička zakletva - (Pio X., motuproprij Sacrorum antistitum, 1. IX. 1910.)

Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena.

"Pascendi Dominici gregis" Enciklika Pape Pija X. od 8. rujna 1907

1. Služba koju Nam je Bog povjerio da pasemo stado Gospodnje, medu svojim prvim zadaćama koje je Krist naložio, ima onu da sa svom budnošću čuvamo polog vjere prenesene svetima, odbacujući svjetovne novosti i suprotstavljanja znanosti lažnog imena. Providnost najvišeg pastira je tolika da nije bilo vremena u kojem ona nije bila nužna Katoličkoj crkvi, jer je, krivnjom neprijatelja ljudskog roda, uvijek bilo »ljudi koji će iskrivljavati nauk« (Dj 20,30), »praznorječnih i zavodnika« (Tit 1,10), »zavodnika i zavedenih« (2 Tim 3,13).