a.
Uvod
Bračni
drugovi mogu u pogledu zakona o bračnim odnosima ne počiniti
grijeh, a ipak svoju dužnost u pogledu bračnog staleža, odnosno
rađanja djece ne ispuniti.
1
– Obveza koja proizlazi iz bračnog staleža
Usp.
Pio XII., Nagovor pri Kongresu
Udruženja katoličkih primalja Italije, 29.
listopada 1951.
Uzdržavati
se uvijek bez teškog razloga od svojih glavnih obveza, bio bi za
bračne drugove grijeh protiv vlastitog smisla bračnog života.
2
– Pozitivna obveza
Ne
obvezuje semper et prosemper [uvijek i u svim trenucima]: Pio
XII. utvrđuje pobliže da bračni drugovi mogu biti ispričani od
obveze rađanja potomstva iz vrlo ozbiljnih razloga medicinske,
eugeničke, gospodarske ili društvene vrste. To je upravo moguće
kroz obazrivost na razdoblja u kojima ne može doći do začeća.
b.
Narav povremene uzdržljivosti
Poznato
je od prvih desetljeća 20. st. da žena svaki mjesec ima dane u
kojima ne može doći do začeća, koji se sada mogu utvrditi sa
sigurnošću. Da bi izbjegli porod, supružnici dakle slijede naravi
ciklus funkcija rađanja i ograničavaju bračni odnos na razdoblja u
kojima ne može doći do začeća.
Kako
se ta razdoblja mogu prepoznati? Budući da je poznato da je žena
plodna samo na dane prije i nakon ovulacije, nazivaju se 'prirodne'
metode regulacije začeća onima, kojima se vrijeme ovulacije može
utvrditi s dostatnom sigurnošću. Danas postoje tri metode:
-
Ogino-metoda: promatranjem ciklusa (menstruacije) koje prati
izbacivanje neoplođene jajne stanice;
-
metoda mjerenja bazalne temperatura: temperatura je na dane ovulacije
nekoliko desetaka stupnjeva viša;
-
Billingsova metoda: promatranje sluzi maternice.
-
Vremensko i sasvim prirodno sredstvo za držanje razmaka u slijedu
poroda je dojenje (to sredstvo ipak može biti samo onda sigurno,
kada je dojenje dovoljno često [6 puta u danu]). Usp. Osservatore
Romano, lipanj 1995.; Présent, 17. lipnja 1995.
c.
Opravdani razlozi za primjenu prirodnih metoda
-
Pio XII., Nagovor primaljama, 29. listopada 1951.
-
Pavao VI., Humanae vitae, br. 16: ,,Razlozi koji proizlaze iz
tjelesnih ili duševnih situacija supružnika ili iz izvanjskih
prilika“.
Bračni
drugovi moraju primiti svu djecu koju Bog za njih želi. On je taj
koji mora određivati broj djece. Ali to ipak ne znači što je više
djece moguće.
Drugim
riječima: Bog očituje svoju volju kroz sve okolnosti. Ali u
području razmnožavanja se Božja volja bračnim drugovima očituje
kroz sve okolnosti kućnog života, koje se prepoznaju kroz teškoće
medicinske ili gospodarske naravi. Sve dok te okolnosti, koje
ispričavaju od novog poroda, traju, smiju bračni drugovi u slijedu
rađanja držati razmak, budući da im Bog kroz to pokazuje da novi
porod sada nije Njegova volja.
Može
li kod primjene tih metoda doći do teškog grijeha? Po sebi je
obveza rađanja teška. Ali rijetko će se dogoditi teški grijeh,
osim ako bračni drugovi bez opravdanih razloga koriste takve metode
duže vrijeme (npr. 5 godina) ili cijeli život.
Uvijek
je dopušteno uzeti razmak od 2-3 godine između rađanja; potom
izbjeći sljedeći porod je laki grijeh, koji može postati smrtnim
grijehom kada se prirodne metode još duže koriste bez opravdanog
razloga.
Kada
pak roditelji već imaju 5-6 djece, može se promatrati da su
ispunili svoju obvezu naspram društva i Crkve [izjava nadbiskupa Lefebvrea pred svojim svećenicima].
Primjena
dojenja kao metoda reguliranja začeća ne iziskuje opravdani razlog.
p.
Patrice Laroche