subota, 3. prosinca 2016.

Kako je sedam papa propustilo posvetiti Rusiju (I.)


Moje predavanje pod nazivom „Kako je sedam papa propustilo posvetiti Rusiju“ kratki je sažetak jednog poglavlja moje nove knjige (koju sam napisao s Robertom Sungenisom) Posveta Rusije – kako je sedam papa propustilo obratiti pozornost na zapovijed s Neba i donijelo nemir Crkvi i svijetu“. Na 350 stranica te knjige pružamo sve povijesne detalje koji dokazuju da su pape propustili posvetiti Rusiju kako je Gospa zapovjedila i kako je to rezultiralo duhovnom krizom u kojoj danas živimo.

Naravno, određeni vatikanski službenici nisu nam rekli istinu ni o posveti Rusije, ni o trećoj fatimskoj tajni. Da bi se u cijelosti razumjelo kako smo ovdje stigli, bitno je ponovno pregledati kronološku povijest koja se tiče zahtjeva za posvetom, i kako su pape reagirali na taj zahtjev, gledajući njihove vlastite riječi i djela. Prije toga moramo pogledati zašto je Gospa tražila da se Rusija izričito imenuje u posveti. Riječ „posveta“ (eng. consecrate) dolazi od latinske riječi consecrare i obično znači namijeniti, predati ili učiniti svetim. Katolička enciklopedija definira ga kao „čin po kojemu je nešto odijeljeno od običnog i neprosvijećenog za svetu namjenu“. Čin posvete ljudi i stvari gledaju se kroz Stari i Novi zavjet koji otkrivaju da posvete moraju biti određene i utvrditi precizan željeni cilj.

Budući da posveta izvodi nešto iz njegovog prethodnog svjetovnog stanja, jedna od glavnih svrha posvete je naknada ili zadovoljština za stanje njegove prošlosti, njegovog neposvećenog života. To je posebno istinito kada je predmet posvete bio oskvrnut od zlog. Na primjer, sv. Toma Akvinski naučava da su „crkve oskvrnjene krvlju ili sjemenom trebale biti očišćene“, odnosno, da se ponovno posvećuju „jer se radi o nekoj očitoj makinaciji neprijatelja zbog grijeha koji je tamo počinjen“. Drugim riječima, posveta služi egzorciranju demona koji su se možda prikačili na predmet. Da bi se istjeralo demone, predmet prvo mora biti identificiran. Analogno tome, jasno je da svećenik ne bi mogao vršiti egzorcizam na opsjednutoj osobi egzorciranjem čitavog grada u kojem ta osoba živi. Zbog toga u obredu egzorcizma svećenik zapovijeda demonu da se identificira po imenu, jer se demon istjeruje po svojem imenu. Niti bi biskup mogao posvetiti crkve u svojoj biskupiji, niti posvetiti svoju biskupiju posvećujući sve biskupije u svojoj zemlji. Jasno vam je što želim reći: ne samo da općenita posveta „svijeta“ Ivana Pavla II. 1984. godine nije identificirala Rusiju kao ciljani predmet posvete, već nije uspjela ni istjerati demone te zemlje i učiniti naknadu zadovoljštine za njezine mnoge grijehe – naknadu za koju je Gospa rekla da je nužna za valjanu posvetu.

Kao što smo naučili, ne samo da Rusija mora biti posvećena po svojem imenu, već se i svi katolički biskupi svijeta moraju pridružiti posveti. Zašto je Gospa zahtijevala taj dodatni uvjet? Odgovor bi vas mogao iznenaditi. Ona je to učinila da suzbije lažni ekumenizam koncilske crkve koji je također u srcu fatimske poruke. Grčka riječ za ekumenizam je oiko-menos što doslovno znači „ono što pripada kući“. „Kuća“, koju sv. Pavao zove „kuća vjere“ (Gal 6,10) je, naravno, Rimokatolička Crkva. Na svakom pojedinom općem saboru do Drugog vatikanskog sabora, samo su katolički biskupi – oni koji pripadaju „toj kući“ – sudjelovali u tim raspravama. To je upravo ono što „ekumenizam“ znači – izraz istinskog katoličkog jedinstva između pape i njegovih biskupa – i zato su se ti koncili zvali „ekumenski“.

Međutim, na Drugom vatikanskom saboru, kao dio pakta iz Metza, papa Ivan XXIII., nakon što je pokopao treću fatimsku tajnu, pozvao je dva ruska pravoslavna „svećenika“ (odnosno, dva formalna krivovjernika i raskolnika) da prisustvuju Koncilu. Taj neviđeni i skandalozni čin također zahtijeva naknadu i zadovoljštinu, koja će biti ostvarena kada katolički biskupi svijeta, s isključenjem krivovjernih i raskolničkih „kršćanskih“ svećenika (koji neće biti pozvani da sudjeluju kao što su sudjelovali na skupu u Asizu), posvete Rusiju Gospinom Bezgrješnom Srcu. To će kolegijalno posvećenje pokazati svijetu da je papa Kristov namjesnik na zemlji i da se krivovjernici i raskolnici moraju vratiti pravoj Crkvi i podvrgnuti se papinom autoritetu (uključujući i ruske pravoslavne kršćane). Taj čin će također potvrditi dogmu o papinstvu (koja je napadnuta „zabludama Rusije“) koju je proglasio papa Bonifacije koja kaže: ,,Izjavljujemo, kažemo i definiramo da je u potpunosti potrebno za spasenje, da svako ljudsko stvorenje bude podložno Rimskom prvosvećeniku.“

To također znači da ta posveta ima svrhu spasenja. Napokon, dok će zemaljski učinci posvete Rusije biti razdoblje mira na zemlji, duhovni učinak će biti obraćenje Rusije na katoličku vjeru. Obraćenje Rusije je ne samo stvar zdravog razuma, već je to i potvrdio p.Joaquin Alonso, valjda najveći poznavatelj Gospe Fatimske, koji je rekao da Lucija smatra da će obraćenje Rusije biti „jednostavno, čisto i jasno do potpunog i temeljitog obraćenja Rusije jednoj pravoj Kristovoj crkvi, Katoličkoj crkvi“. Nažalost, moderna je Crkva iskrivila fatimsku poruku s krivotvorenim posvećenjem (služeći se riječju „svijet“ umjesto „Rusija“), s lažnim ekumenizmom (okupljanje krivovjernika umjesto katolika), i s krivotvorenim planom za mir (moleći s poganima u Asizu umjesto zazivanja Majke Božje u posvećenju Rusije). Nije čudo zašto su Crkva i svijet na rubu provalije božanske osude.

Vratimo se sada na početak. Pružit ću vam kronologiju koja će uključivati mnoge citate, čije se reference nalaze u mojoj novoj knjizi. Gospa je 1917. godine otkrila da Ona traži posvećenje Rusije, a 1929. je ispunila svoje obećanje ukazavši se Luciji u prisustvu Presvetog Trojstva i otkrivajući da Bog sada zapovijeda posvećenje Rusije. Papa Pio XI., koji je saznao o zahtjevu najranije u rujnu 1930., kroz korespondenciju koju je primio od sestre Lucije i njezinog ispovjednika, oca Gonçalvesa. Nakon samo dvije godine, tijekom kojih papa Pio XI. nije učinio posvetu, Isus se ukazao Luciji sa strašnim upozorenjem za Njegove svećenike. Rekao je:

Obznani mojim svećenicima da budući da slijede primjer kralja Francuske koji je odgađao izvršiti moj zahtjev, da će ga slijediti i u nesreću.“

U ovome dobro dokumentiranom ukazanju, koje se dogodilo u kolovozu 1931. godine u Rianju u Španjolskoj, Isus upozorava svoje svećenike da će dijeliti istu sudbinu s kraljem Francuske ako Rusija ne bude posvećena na vrijeme. Što je Isus time mislio? Isus je 17. lipnja 1689. zapovjedio kralju Luju XIV. da posveti Francusku Njegovom Presvetom Srcu. 17. lipnja 1789. (točno 100 godina od Njegove prvobitne zapovijedi), Bog je dopustio Lujevom nasljedniku, kralju Luju XVI. da bude lišen svojih zakonodavnih ovlasti od masonskih revolucionara jer nije poslušao zahtjev za posvetom (na kraju mu je odrubljena glava na giljotini zbog njegovog neposluha). Isusova tužba na to što Njegovi svećenici odgađaju izvršenje Njegove naredbe (nakon samo dvije godine) dokazuje da je Pio XI. znao već 1931. da je dužan izvesti posvetu i da je kriv što to nije izvršio. Isusova izjava „Oni nisu željeli obratiti pažnju na Moj zahtjev“ dokazuje da Pio XI. ne samo da je znao što treba učiniti, nego je i kriv što to nije napravio (Isus je rekao, „Oni će se pokajati i učiniti to, ali bit će prekasno.“). 1931. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, DVIJE GODINE NAKON GOSPINOG NALOGA.

Pio XI. još je jednom bio preklinjan da učini posvećenje, ovoga puta od biskupa da Silve iz Leiria, koji je pisao Njegovoj Svetosti u ožujku, 1937. godine. Međutim, ne samo da Vatikan nije odgovorio biskupu da Silvi, već će u sljedećim tjednima, mjesecima i godinama, Sveta Stolica utihnuti u vezi Fatime, sve do smrti Pija XI. 1939. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO DESET GODINA OD GOSPINOG NALOGA. Kao rezultat neuspjeha Pija XI. došla je osveta s Drugim svjetskim ratom, kojega je vodio sam Bog, kao što je Gospa upozorila.

Sada dolazimo do vladavine pape Pija XII. Otac Gonçalves pisao je Piju XII. u proljeće 1940. ponovno moleći da on posveti Rusiju, ali ništa se nije dogodilo. Lucija piše: „Žalim što unatoč prijedlogu Duha Svetoga, nitko nije iskoristio tu priliku. Naš Gospodin također žali. Po tom činu On bi umirio svoju pravednost i oprostio bi svijetu kaznu rata kojeg Rusija promovira među nacijama od rata u Španjolskoj.“ U svojem pismu ocu Gonçalvesu 15. srpnja 1940. Lucija također piše: “Što se tiče posvećenja Rusije... ono nije učinjeno u svibnju kako ste očekivali. Ono će biti učinjeno, ali ne odmah... Oh, kako bih htjela da ljudi obrate pažnju na Njegove želje!“ Pismo sestre Lucije pokazuje da je i papa Pio XII. također znao za posvećenje i da nije poslušao zahtjev Neba. Primijetite da se i sestra Lucija nastavlja referirati na Rusiju samu kao cilj posvete. DAKLE, 1940. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, 11 GODINA NAKON GOSPINOG NALOGA.

Nastavlja se...  - Drugi dio

John Salza, Rim, 2012.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.