Budući
da su obred i disciplina krštenja prošli poprilične zapažene
promjene nakon Drugoga vatikanskoga sabora, katolici su možda dobili
dojam da više nije važno da se njihova djeca krste što je prije
moguće nakon rođenja. Zar ne mogu pričekati dok se cijela rodbina
može okupiti ili zar ne bi uistinu
trebalo čekati dok dijete ne odraste tako da samo za sebe može
odlučiti hoće li biti kršteno ili ne? No
katolička djeca su stoljećima
bila krštavana
čim su rođena. Što je stoga ispravno činiti danas?
Na
Saboru
u Firenzi Rimokatolička
Crkva
traži od katoličkih roditelja da daju svoju djecu krstiti
što
je prije moguće
nakon
njihova
rođenja:
,,[Sveti sabor] opominje pak da zbog opasnosti od smrti kod djece, što se često može dogoditi, budući da im se ne može pomoći drugim lijekom da se oslobode od đavolske vlasti i da ih se pribroji u Božje sinove, osim sakramentom krštenja, da sveto krštenje ne treba odgađati za četrdeset ili osamdeset dana, ili na drugo vrijeme prema nekim običajima, nego ga treba podijeliti što se prije to može pogodno učiniti, ali tako ako bi bila neposredna smrtna opasnost, da se ona krste odmah, bez odlaganja, a ako nema svećenika i od laika i žene, prema načinu Crkve“ (Dekret o jakobitima, 4. veljače 1442., DH 1349)
Taj
nauk i praksu Katolička Crkva naučavala
je mnogo puta, posebno na:
XVI.
saboru u Kartagi: 2. kanon
protiv pelagijanaca (418. god.,
DH 224).
Innocent
III.: pismo
'Majores Ecclesiae causas' nadbiskupu
Humbertu iz
Arlesa
(1201. god.;
DH 780);
pismo 'Ejus
examplo' nadbiskupu
Tarragone
(18. prosinca
1208.; DH
794).
Klement
VI.,, pismo
'Super quibusdam' katolikosu
Mehitaru
Armenske Crkve
(29. rujna
1351., DH
1082).
Tridentski
sabor: V.
sjednica,
Dekret o istočnome grijehu,
kanoni 3 i
4 (17. lipnja
1546., DH 1512-1513),
VII. sjednica,
kanoni o krštenju
12 i 13
(3. ožujka
1547., DH
1625-1626).
Sv.
Pio
X., dekret
Lamentabili, tvrdnja
43 (3. srpnja
1907., DH 3443).
Razlog
zašto odgađanje treba izbjegavati je taj da bez krštenja duša ne
može biti spašena. Tu istinu razjasnili su nam:
Naš
Gospodin Isus Krist:
,,Zaista, zaista, kažem ti, tko se
ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo
Božje.“ (Iv 3,5)
Sabor
u Firenzi:
,,Prvo mjesto među svim sakramentima
ima sveto krštenje, i ono znači vrata duhovnog života; po njemu
naime (krštenici) postaju udovi Kristovi i pripadnici tijela Crkve.
I budući da je po prvom čovjeku smrt ušla u sve [usp. Rim 5,12],
ne možemo ući u kraljevstvo nebesko, osim ako budemo ponovno rođeni
iz vode i Duha, kao što kaže Istina [usp. Iv 3,5].
(1439 god.,
DH 1314).
Tridentski
sabor:
krštenje nije ,,slobodno“
nego je ,,potrebno za spasenje“
(VII sjednica,
5. kanon o krštenju,
3. ožujka
1547., DH
1618).
Krštenje
je stoga nužno za spasenje. Budući da novorođenčad još ne može
koristiti svoje sposobnosti, za njih je nemoguće primiti krštenje
željom ili krštenje krvlju (mučeništvom). Stoga je od najveće
važnosti da prime krštenje vodom koje roditelji za njih traže,
tako da bi mogli
biti sposobni posjedovati blaženi život u
nebu.
Prigovor:
ne krši li se djetetova sloboda time što ga se krsti
kod rođenja?
Odgovor:
Dijete koje dolazi na svijet niti bira vrijeme niti okolnosti u
kojima se rađa, a to
će svejedno uvjetovati njegovo postojanje. Ima li onda ono prava da
se žali da ga nitko
nije pitao za mišljenje ili protestirati da ono nije odobrilo
dužnosti koje su mu nametnute njegovim životnim
položajem, njegovom
društvenom sredinom?
Prije nego počne birati svoj put u životu svojom osobnom inicijativom, čovjek prima život od onih koji imaju dužnost dati mu ga i dok čeka da stekne neovisnost on je u svim stvarima ovisan o svojim roditeljima, posebno dok je još pod skrbi svoje majke.
A Crkva se uobičajeno zove Majka upravo zbog te duhovne plodnosti koja joj omogućava da rađa djecu Božju po krštenju. Zar ne bi ona trebala pozivati djecu da se okoriste riznicom božanskoga života koji ona nosi u sebi prije negoli će biti sposobni to prihvatiti ili odbiti, prije negoli počnu misliti za sebe? Tko bi se usudio zamjerati roditeljima koji su osigurali svojoj djeci od dana njihova rođenja neizmjerno bogatstvo i veličanstvenu budućnost? Sveta Majka Crkva otvara malim krštenicima neusporedivo duhovno blago i mogućnost nebeske vječnosti!
Istinito
je da im ona istovremeno
daje okvir
propisnoga
ponašanja
i određuje im dužnosti. To međutim nije teže od pažljivih i
marljivih nastojanja na koje dijete može
biti pozvano u upravljanju
bogatstvom
koje je naslijedilo
ili u ostvarivanju uspješne karijere tijekom
odrastanja.
Ako će krštenom djetetu nadnaravni život biti prezahtjevan dok
odrasta, ono nažalost, uvijek posjeduje slobodu da ga se odrekne i
iako ne može izbrisati krštenje, može onemogućiti njegove
blagodati.
Prigovor:
što ako se u tim prvim tjednima nakon rođenja ne može
okupiti obitelj i prijatelji za obred krštenja?
Odgovor:
Ako
je to nemoguće učiniti u prvim tjednima, svejedno treba dati
krstiti
pa čak i ako je potrebno da kumove predstavlja zamjenik. To
je sve što je potrebno.
Svrha krštenja je primatelju krštenja otvoriti vrata neba, a ne
posvetiti prisutne.
Kasnije, kada se svi mogu okupiti,
može se imati u crkvi obred
blagoslova majke i
posvete
djeteta Gospi. Obitelj tako može sudjelovati kao što bi sudjelovala
da je bila prisutna na krštenju.
Praktični
zaključak:
iz
govora pape Pija XII. mladim parovima (19. ožujka 1941.):
,,Da, djeca će vam biti u svemu slična jer ćete im vi rađanjem podariti ljudsku narav. Ali hoće li vam biti slična i u pogledu nadnaravnoga života? Ne sumnjamo da vam je stalo čim prije omogućiti djeci primanje Krsta koji je i vas preporodio pred Bogom kao djecu milosti i Adamove baštinike, i to čak i ako vaš mali anđeo traži od vaše vjere i ljubavi koju žalost ili žrtvu tako da bi mu se otvorila vrata Raja.“
Izvor:
http://www.sspxasia.com
