O njezinu životu i
smrti ne izvješćuje nijedan martirologij, nijedan crkveni otac ni
legenda. Tri riječi natpisa na grobu spominju samo njezino ime: "Pax
tecum Filumena!"
"Mir s tobom,
Filumena!" Tko je napisao ove jednostavne riječi s pogrješkom
na opeku kojom je zatvoreno njezino počivalište u katakombi svete
Priscile? Roditelji? Očevidac njezina mučeništva? Pogrebnik?
Što te riječi ne kazuju, otkrivaju krhotine stakla koje su
pronađene pokraj kostiju: Filomena je umrla kao mučenica. U takvim
staklenim posudama prvi su kršćani obično čuvali krv ubijenih
poradi vjere. Stoga je i Crkva svečano priznala njezino mučeništvo
i odredila da je spomen njezine muke 11. kolovoza.
"Mir s tobom,
Filumena!" Bila je počašćena da može umrijeti za Krista; tu
nije priličila tupa bol. Otišla je u Kraljevstvo vječnog svjetla i
slijedila je sada Janje u mnoštvu izabranih. Palmu za koju su se
drugi cijeli život s mukom borili stekla je s četrnaest godina.
Stoga je na njezinu grobu umuknuo svaki plač i jadikovanje. Ostala
je samo jaka, pobjednička vjera u uskrsnuće tijela i ponovan susret
nakon smrti. Ova je vjera sjajila iz tihog oproštajnog pozdrava.
"Mir s tobom,
Filumena!" Gotovo dvije tisuće godina počivali su posmrtni
ostaci djevičanske mučenice nepoznati i zaboravljeni u katakombama.
Tek u svibnju 1802. radnici su pronašli njezinu tihu grobnicu.
Pobožno su uzete relikvije i sahranjene na drugom mjestu. Svećenik
Francesco de Lucia uspio je dobiti posmrtne ostatke za svoju
zavičajnu župnu crkvu u Mugnanu, u napuljskom kraju. Uskoro je
kapelica svete Filomene postala ciljem hodočašćenja iz svih
krajeva Italije. Glas o mnogim čudesima brzo se proširio Europom:
bilo je kao da, tako kasno otkrivena i zazivana, želi objema rukama
blagoslov, za upravljene joj prošnje, rasuti po napaćenom
čovječanstvu.
"Mir s tobom,
Filumena!" Ova je poruka jednog dana zazvučala i u uhu svetog
Župnika Arškoga. Jedna mlada djevojka koja će kasnije u crkvenu
povijest ući kao utemeljiteljica reda, Pauline Jaricot, ispričala
mu je prvi put priču o djevičanskoj mučenici i darovala mu je
jednu relikviju iz Mugnana. Od tog časa je sveta Filomena bila
njegov "konzul i poslovođa kod dragoga Boga". Njoj u čast
sagradio je kapelicu, sva je čuda koja su se dogodila u Arsu
pripisivao njezinoj pomoći, do svoje smrti neumorno je naviještao
slavu "drage malene svetice". On sam i Pauline Jaricot
zahvaljuju Filomeni da ih je spasila od smrtne bolesti.
"Pax tecum
Filumena!" Pozdravljamo te, kćeri junačkoga vremena!
Izvor:
Hans Hümmeler,
Helden und Heilige, Siegburg,
1954.
