Christus Rex

Marijino uznesenje na nebo


Nauk o Marijinu tjelesnom uznesenju na nebo je izričito posvjedočen od 4. do 5. stoljeća. Vjerojatno se od 5. st. također u Jeruzalemu slavi blagdan usnuća Majke Božje. Dok se on u Palestini slavi u kolovozu, u Arabiji i Egiptu je to bilo u siječnju.

Tek car Mauricije (582.-602.) odredio je kao jedinstveni termin za Istočno rimsko carstvo 15. kolovoza. U Francuskoj se na to od 7. st. na 15. kolovoza nadovezalo slavlje Marijina uznesenja, dok se ono u Galiji prethodno nadovezalo na siječanjski termin. Dana 1. studenog 1950. proglasio je papa Pio XII. uznesenje Blažene Djevice Marije tijelom i dušom u nebo kao neosporni članak vjere.

Kada su apostoli za vrijeme kralja Heroda Agripe I. (41.-44.) pošli u cijeli svijet propovijedati evanđelje, Ivan se uputio s Majkom Božjom vjerojatno u maloazijski Efez. Godine 49. zadržao se tijekom apostolskog sabora još jednom u Jeruzalemu. Vjerojatno ga je pratila Marija. Vjerojatno je usnula u roditeljskoj kući evanđelista Marka, i to u gornjoj sobi, Cenaculumu. Njezin grob nalazio se na Maslinskoj gori.

Kada su apostoli nakon nekoliko dana još jednom otvorili grob, pronašli su još samo odjeću pokojnice kao svjedočanstvo njezine prisutnosti i osjetili miris cvijeća. Uzima se i to da je grob bio pun crvenih ruža. To čudi tim manje, ako se uzme u obzir, da se Mariju promatra kao ružu iz Jišajeva izdanka i kao Rosa mystica (ruža otajstvena). - Ako je Majka Božja i umrla, smrt ipak nije imala moć držati njezinu dušu odvojenom od tijela.

Umjesto mirisa cvijeća se ponekad govorilo o cvijeću i biljkama u grobu. To je mogao biti povod za blagoslov biljaka na 15. kolovoza, koji se raširio na Zapadu tijekom ranog Srednjeg vijeka. Buketi biljaka koji se blagoslivljaju za Marijino uznesenje izlože se u kući kao zaštita od zla, ili se miješaju oboljeloj stoci u napoj.

S 15. kolovozom započinje jedno tridesetodnevno razdoblje u kojemu nalazimo brojne marijanske blagdane.

Izvor: fsspx.at

Arhiva bloga

Časopis: