Christus Rex

Otrovni plodovi Koncila nastavljaju dozrijevati


U postkoncilskom razdoblju došlo je do eksplozije poremećaja svih vrsta: napuštanja zdrave teologije u korist mnogobrojnih zastranjenja poput teologije oslobođenja, zatrovane liturgijske i disciplinske reforme, napuštanja svećeničkoga ili redovničkoga života, zahtjeva naroda Božjega za strukturalnom reformom Crkve.

Zatim je uslijedilo razdoblje konsolidacije koncilskih postignuća, posebno pod pontifikatom Ivana Pavla II. i napredak modernističkih teza, posebice u pogledu ekleziologije, vjerske slobode, ekumenizma, sakramentalne prakse, uništavanja morala, sve uz dojam da se ostvaruje izvjesna obnova poretka. Ali otrov je i dalje djelovao.

S trenutnim pontifikatom vraćamo se na izvanjski gledano aktivnije razdoblje koje je zapravo samo nastavak prethodnih. Ali napredak je uočljiviji, čemu pogoduje sam Franjin stav koji ga potiče, ako ga već i ne uzrokuje. Stoga su se u mučnom bujanju priprema za Sinodu o Amazoni – što nije iznenađujuće – ponovno pojavili zahtjevi za koje se držalo da su stavljeni na stranu. Evo nekoliko dokumentiranih primjera.

Ženska crkva u Čileu

Web-stranica Čileanske biskupske konferencije izvještava o sastanku feminističke udruge. Ovaj treći sastanak toga pokreta pod nazivom ,,Žene (jesu) Crkva (Mujeres Iglesia) okupio je 31. kolovoza i 1. rujna u gradu Concepción stotinu sudionika. Neki njihovi zahtjevi puno otkrivaju.

Prvo je zahtjev za priznanjem ženskog aspekta u Duhu Svetom, pod pogrešnim izgovorom da je pojam duha u Starom zavjetu označen ženskom riječi: ruah, koja se može pronaći npr. u Postanku. Ali čak i ako neki Oci tu vide aluziju na Duha Svetoga, ona se ne odnosi na treću osobu Presvetog Trojstva u doslovnom smislu.

Zatim tvrde da Boga više ne doživljavamo samo kao ,,Oca”, nego da ga se u svim osobinama može nazvati ,,majkom te da trebamo razviti inkluzivni – ili neutralni – jezik u svim liturgijskim prostorima, jer je to stvar odbijanja ,,patrijarhalne teologije koja je usredotočena na jednostrani pogled na stvari. Zato moramo razviti „nove simboličke jezike“ umjesto da se usuglašavamo s maskulinizacijom termina kojima se služimo.

Odatle se naše feminističke teologinje okreću izravnijim zahtjevima o mjestu žena u Crkvi. Žele ,,aktivno sudjelovati u Euharistiji“ i omogućiti ženama da predsjedaju svim liturgijama – čak i da budu... biskupice? Žele preuzeti ,,vodeće uloge, a ne više sporedne uloge“. Neke sebe vide kao kardinalice.

Konačno, žele razvijati feminističku teologiju, feminističke duhovne obnove, povećati njihov položaj, promijeniti stereotipne modele žena koje im se nameću, posebno Blažene Djevice Marije i Marije Magdalene. No istina je da između svetih žena i ovih izgubljenih pasionarija nema ništa zajedničko [1].

Sinodalni put u Njemačkoj

Prošlog ožujka je kardinal Reinhard Marx, nadbiskup Münchena i Freisinga i predsjednik Njemačke biskupske konferencije te utjecajni član C6, najavio ,,obvezujući sinodalni proces“ Crkve u Njemačkoj radi rješavanja ,,ključnih pitanja“ koje je pokrenula kriza ,,klerikalnih zlostavljanja”. U njemu će sudjelovati biskupi, svećenici i ZdK.

O tim se pitanjima već raspravljalo na forumima koje je vodio Odbor. Njihovi naslovi su znakoviti: ,,Moć, sudjelovanje i razdvajanje moći“, ,,Seksualni moral“, ,,Oblici svećeničkoga života“ i ,,Žene u službama i ustanovama Crkve“.

ZdK je pristao sudjelovati na sinodalnim zasjedanjima pod uvjetom da se njemački biskupi obvežu da će sinodalne rezolucije biti obvezujuće. Ali na što ti laici žele prisiliti Crkvu u Njemačkoj? Oni to ne kriju: ,,pripuštanje svetoj pričesti onih koji su razvedeni i u građanskom braku, prihvaćanje svih oblika zajedničkoga života, blagoslov istospolnih parova i preispitivanje učenja Crkve o kontracepciji“.

Podsjetimo da je ZdK već poznat po svojim progresivističkim stajalištima, kao npr. protivljenju enciklici Humanae vitae pape Pavla VI. koja osuđuje kontracepciju. Samodestrukcija Crkve u Njemačkoj dobit će stoga novi zamah.

Katolička mladež iz Njemačke, Austrije, Švicarske i južnog Tirola

Mnogi omladinski pokreti iz ovih triju njemačkih zemalja i tirolske regije u Italiji okupili su se na nekoliko dana u Innsbrucku kako bi analizirali rezultate i napredak postignut nakon Sinode mladih održane u Rimu u listopadu 2018. Završna deklaracija objavljena u nedjelju, 8. rujna, traži da budu obazrivi na ,,nepravedne strukture unutar i izvan Crkve“.

Prema toj izjavi, diskriminacija žena je uvijek aktualna. Zato se „Crkva ne smije protiviti pozivu žena na svećeništvo odbijajući im sakrament Reda“. „Mladi“ kritiziraju rodnu nejednakost koju prakticira Crkva i vjeruju da je potreban veliki korak naprijed.

Ovaj grozni dokument nije ništa drugo do logični ishod Sinode o mladima, gdje organizatori nisu prestali lupetati da bi potonji trebali učiti Crkvu, koja bi ih trebala početi slušati. Ti nesretni jadnici su manje krivi od onih koji su stvorili ovaj duboki preokret hijerarhijske strukture Crkve. Kad pastiri više ne uče, jato se raspršuje.

Još jedna revolucija

Da bi se pokazala povezanost činjenica potrebna je paralela između evolucije francuske revolucije i koncilske revolucije. Luj XVI. sazvao je generalne staleže, što je otvorilo Pandorinu kutiju. Tada je došla revolucija sa svojim krvavim prijestupima i namjernim uništavanjem staroga poretka. Bonaparte je vratio poredak, ali je sustavno organizirao revolucionarni poredak. Nakon njegovog pada restauracija je dala iluziju o povratku starome poretku, ali je završila srpanjskom revolucijom 1830. godine.

Nakon što je Ivan XXIII. sazvao Drugi vatikanski sabor, Pavao VI. vodio je revoluciju pokretanjem reformi u razdoblju ogromnih preokreta. Ivan Pavao II. bio je Napoleon Koncila, organizirajući ga u zakonodavnim tekstovima i u ekumenskoj praksi. Benedikt XVI. dao je vjeru u obnovu, koja je samo nastavila Koncil, ali drugim sredstvima. A sada se vraćamo revolucionarnim prevratima - Koncilu koji je spreman pokazati sve svoje otrovne plodove.

Izvor: fsspx.news

[1] Dolores Ibárruri, ,,pasionaria, komunistička predvodnica tijekom Španjolskog građanskog rata. Njezin slogan je bio: ,,¡No Pasarán!” (neće proći!), koji je izgovorila tijekom bitke za Madrid.

Arhiva bloga

Časopis: