Papa Franjo imenovao je trinaest novih kardinala

Papa je objavio ovu novost prigodom Angelusa 1. rujna. Konzistorij za imenovanje kardinala održat će se 5. listopada 2019. Deset od njih imat će pravo glasa, a preostala trojica stariji su od 80 godina. Ovo će dovesti do toga da će broj kardinala elektora biti 128, od kojih je više od pola imenovao Franjo.

Osim činjenice da su tu tri isusovca, ono što bi trebalo puno više primijetiti je osobnost nekih budućih purpuranata, jer to s jedne strane pokazuje način na koji papa želi razvijati svoj progresivistički program, a s druge strane pokazuje da se promiču ljudi od kojih se ne bi očekivalo da će se naći među crkvenim velikodostojnicima.

Progresivistički razvoj ostvaruje se u tri smjera, karakteristična za trenutni pontifikat: međureligijski dijalog, prihvaćanje migranata i „milosrđe“ prema moralnim devijacijama. To se čini očitim kada se pogleda pozadina određenih imena.

Međureligijski dijalog

Ono što treba prvo primijetiti je imenovanje biskupa Michaela Fitzgeralda, bivšega predsjednika Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog. Njega je kao stručnjaka za islam 2006. godine poslao Benedikt XVI. kao apostolskoga nuncija u Egipat – imenovanje koje se smatralo kao kazna ili kao način uklanjanja prelata koji je preblizu proislamskoj liniji. Uzdizanje na kardinalat ovog biskupa koji ima više od 80 godina zvuči kao rehabilitacija. To je potvrdio i sam Franjo: u zrakoplovu kojim je putovao u Mozambik novinar se zahvalio rimskom biskupu što je biskupu Fitzgeraldu ,,vratio čast“. Na to je Papa odgovorio da je to bio ,,čin pravednosti“. Dakle protiv pape emeritusa...

Biskup Miguel Angel Ayuso Guixot, nasljednik biskupa Fitzgeralda na čelu Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, također je među imenovanjima za 5. listopada. Tajnik je ovoga vijeća od 2012. godine, vrlo je aktivan u dijalogu sa Sveučilištem Al-Azhar. Tamo je otišao 2016. godine kako bi obnovio prekinute veze muslimansko-kršćanskoga povjerenstva za dijalog između Papinskog vijeća za međureligijski dijalog i Sveučilišta Al-Azhar. Ovo povjerenstvo osnovano je 1998. godine, ali njegov rad obustavilo je 2011. muslimansko sveučilište kao odgovor na izjave Benedikta XVI.

On je jedan od urednika Deklaracije o ljudskome bratstvu koju su u Abu Dhabiju 4. veljače potpisali Franjo i veliki imam Al-Azhara, Ahmad Al-Tayyeb, i pratio je Papu na tom putovanju.

Nedavno je pripremio osnivanje višeg odbora za primjenu Deklaracije i dao intervju u kojem je učinio ispovijest sinkretizma: „Živjeti vlastiti identitet u 'hrabrosti drukčijega' prag je koji nas Crkva pape Franje danas traži da prijeđemo. Samo na taj način vjernost Bogu u Isusu može postati nova priča, izgradnja civilizacije saveza koja obuhvaća bogatstvo različitosti u miru i razmjene darova“.

Prijem migranata

To je orijentacija koju gaji biskup Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne. Od mladosti je član zajednice Sant'Egidio kojoj duguje svoje zvanje te joj je ostao vrlo blizak i aktivno je sudjelovao u mnogim njezinim aktivnostima.

Treba podsjetiti da zajednica Sant'Egidio koju je osnovao Andrea Riccardi zagovara ekumenizam i međuvjerski dijalog. Tako je od prvoga susreta u Asizu 1986. godine Sant'Egidio svake godine organizirao međuvjerske skupove u različitim gradovima Europe s ciljem održavanja ,,duha Asiza“.

Biskup Zuppi usrdno je apelirao za prijem migranata. Konkretno, u Bologni ga je 2017. posjetio Franjo te je organiziran ručak solidarnosti u bazilici San Petronio, preoblikovanoj za tu priliku u restoran.

Upravo je ta orijentacija zaslužna za crveni šešir kanadskoga isusovačkoga oca Michaela Czernyja – Franjinu desnu ruku u djelu za migrante i izbjeglice.

Rođen u Čehoslovačkoj, otac Czerny najprije je bio član Papinskoga vijeća za pravdu i mir, koje je 2017. postalo Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja. Imenovan je pomoćnikom odjela za migrante i izbjeglice. Pored toga je dobio mjesto posebnoga tajnika za biskupsku sinodu za područje Panamazonije.

Kroz ovoga isusovca uzdižu se do purpura migranti i sljedeća sinoda o Amazoniji. Pogotovo jer je to prvi puta da je podtajnik promaknut u takvu časnu poziciju.

„Milosrđe“ prema moralnim devijacijama

Tu je, konačno, imenovanje portugalskog ,,pjesnika-svećenika”, biskupa Joséa Tolentina Calaça de Mendonçe, bivšeg prorektora Katoličkoga sveučilišta u Lisabonu, kojega je Franjo promaknuo na položaj arhivista i vatikanskoga knjižničara nakon što je održao duhovne vježbe rimskome prvosvećeniku i rimskoj kuriji na zahtjev pape Bergoglija 2018. godine.

Ova Franjina odluka da mons. Mendonça propovijeda duhovne vježbe Kurije već tada je izazvala mnogo glasina. Taj lik uistinu bezuvjetno podržava sestru Mariju Terezu Forcades i Vila, feminističku časnu sestru koja bez oklijevanja prihvaća homoseksualni brak i pobačaj. U svom predgovoru za Forcadesinu knjigu Feministička teologija u povijesti on piše: „Isus iz Nazareta nije kodificirao niti utvrdio pravila“, referirajući se na LGBT zajednicu, ne ustručavajući se usporediti ovu „teologinju“ sa sv. Hildegardom iz Bingena.

U intervjuu iz 2016. godine prozvao je katoličke vjernike, pa čak i kardinale: ,,Danas vidimo kako papi Franji proturječe konzervativnija krila Crkve i neke ugledne osobe, čak i kardinali, koji su na neki način spremni tradicionalizam staviti iznad tradicije“.

Dodaje o onima koji žive u grijehu homoseksualnosti i preljuba: ,,Nitko ne može biti isključen iz Kristove ljubavi i milosrđa. I to iskustvo milosrđa mora biti ponuđeno svima, bilo da su to ponovno oženjeni kršćani, ranjeni katastrofalnim bračnim iskustvima, bilo da je to stvarnost novih obitelji ili homoseksualaca, koji moraju u Crkvi pronaći prostor da budu saslušani, mjesto dobrodošlice i milosrđa“.

U vezi s time valja napomenuti da je imenovanje bolonjskog nadbiskupa Mattea Zuppija s oduševljenjem dočekao pro-LGBT isusovac James Martin koji u svom tweetu piše da je Zuppi „veliki pristaša LGBT katolika“. Također podsjeća da je nadbiskup Bologne napisao predgovor talijanskoj verziji njegove knjige Graditi most, kako Katolička crkva i LGBT zajednica mogu ući u odnos poštovanja, suosjećanja i osjetljivosti, u kojoj poziva na „novi pastoralni stav“.

Svi ti likovi uskoro će biti velikodostojnici Crkve. Ali kako je rekao jedan tradicionalni prelat u dvadesetim godinama (prošlog stoljeća): „Oni imaju šešire, a mi glave!“. Međutim, možemo se zapitati kakav bi papa odabrao takve kardinale.

Izvor: fsspx.news