Marijina udaljenost od Isusa, izraz najveće ljubavi

U

 Marijinim osjećajima prema Isusu mora se uzeti u obzir dvostruki vidik. To znači, sve što su oni afektivno izražavali prema božanskomu Sinu, bilo kao njezinu Sinu jedincu, bilo kao Sinu Božjemu i Otkupitelju.

U prvom vidiku Njezino najnježnije Srce nastojalo je držati svoga ljubljenoga Isusa uza se; u drugomu ga je prikazala za naše otkupljenje. To su dva oprečna osjećaja, u tragičnoj i vrlo bolnoj suprotnosti, zbog velike nježnosti Njezina majčinskoga zagrljaja za božanskoga Sina i zbog srceparajućega razdiranja na Križu na kojemu će ga za nas prinijeti. 

Važno je primijetiti da je Marijino Srce imalo divnu usklađenost s veličinom Njezina Sina i da su se dva suprotstavljena osjećaja u Njoj savršeno uskladila, sažeta u Isusovoj žrtvi, neizmjerno bolnoj i punoj ljubavi; bolnoj jer je bila srceparajuća za Njezino majčinsko Srce i puna ljubavi jer je to učinila Bogu za Njegovu slavu i naše otkupljenje.

Ovim dvama vidicima božanskoga majčinstva i odgovarajućim oprečnim Marijinim osjećajima u Isusovomu Srcu odgovaraju uzajamno prisno sjedinjenje s Djevicom Majkom i ovisnost o Njoj kao sina, te savršeno sjedinjenje s nebeskim Ocem kao Sina Božjega i poslanika za spasenje svijeta. 

Prvi je izražen u sažetku Njegova cijeloga skrivenoga života: „I bio im je poslušan” (Luka 2, 51); drugi u Njegovomu uskliku u trenutku pronalaska u hramu: „Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svojeg?” (Luka 2, 49). Zbog prve ljubavi je On nikada ne bi htio napustiti, zbog druge se htio udaljiti od Nje do svoje smrti na Križu. 

I On je na vrhunski način uskladio dvije sjedinjenosti i dvije ljubavi, radost željene prisutnosti i muku željene spasonosne udaljenosti, pozvavši Djevicu Majku na Kalvariju, blizu Njega, u ekstremnomu trenutku Njegova žrtvovanja.

Treba napomenuti da je Djevica bila najdragocjenije stvorenje za Isusa, a da bismo to razumjeli, moramo se sjetiti sve Isusove bezgranične ljubavi prema Njegovoj Majci; ta Majka koju je On sam kao Bog pripremio za sebe učinivši je remek-djelom stvaranja, vrhovnim trijumfom Njegove milosti, plodom par excellence Njegovih zasluga i žalosti, ukratko, bezgrješnim i uzvišenim stvorenjem, pred kojim dragocjenost i ljepota svih ostalih kao da su ugasle.

Udaljenost od Marije bila je stoga za Isusa najveća bol baš kao što je, obratno, za Mariju bila udaljenost od Isusa neizmjerno veća nego kod bilo koje druge udaljenosti koja se može zamisliti od bilo kojega drugoga stvorenja ili zemaljske stvari.

Stoga se razumije da kada govorimo o „otuđenju” ne bismo trebali razmišljati o nestanku naklonosti, već o mrtvljenju, odnosno odricanju od svoje naklonosti kao izrazu vrhunske ljubavi.

Na taj način od Marije učimo kako podnijeti tako bolno udaljavanje od svojih ljubljenih i pretvoriti ga u čin ljubavi.

Izvor: fsspx.news