Christus Rex

Probost će te mač


N
akon što je starac Šimun blagoslovio novorođenče Isusa i navijestio Njegovu veličinu kao svjetlo koje će prosvijetliti svijet i donijeti slavu izraelskome narodu, obraća se Blaženoj Djevici i proriče da će Njezin Sin biti znak proturječja i da će mač probiti Njezinu dušu (Lk 2, 34-35). Ovaj izraz predviđa borbu, proturječja, boli, odnosno način na koji će se izvršiti djelo otkupljenja koje je opjevao Šimunov hvalospjev. 

Tu sveti starac jasno najavljuje patnju našega Spasitelja i supatnju Blažene Majke. Predviđa da će jedni biti za Isusa, drugi protiv Njega. Mnoge će izbaviti od grijeha i odvesti u Nebo.

Ali On će također biti razlog pada za mnoge koji će odbiti čuti Njegovu poruku te će se zatvoriti u svome grijehu, čime će zaslužiti vječni pakao. „Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla“ (Ivan 3, 19).

Blažena Djevica će užasno patiti od nezahvalnosti ljudi, a još će više patiti kada vidi svoga Sina kako je okrutno zlostavljan i ubijen. Mač koji sveti starac najavljuje je dakle mač Marijine supatnje.

Stoga je otajstvo 2. veljače veličanstvena objava uvriježene izreke: per crucem ad lucem - Samo se po križu dolazi do svjetla.

Šimunova pjesma puna je svjetlosti, mira i blagosti. Kada ide čestitati roditeljima, može se zamisliti radosno lice staroga svetoga čovjeka, puno zahvalnosti i svete zadivljenosti. Međutim, odmah nakon toga njegove su proročke oči zasigurno potamnjele, a riječi su mu ispale oštre i prodorne poput mača naviještenoga Mariji.

Šimunova radost i njegove proročke riječi koje su naviještale veliku stvarnost ove božanske otkupiteljske žrtve i s njom povezan zakon njezine majčinske boli, Mariji su bile poznate već od trenutka anđeoskoga navještenja. Da, Ona je već svakodnevno proživljavala ove radosti i boli od putovanja u Betlehem do ovoga trenutka.

Šimunov zadivljeni zanos bio je tek blijeda usporedba s Marijinom žarkom i ljubeznom radosti, a patnje koje je prorekao odgovarale su već započetome bolnome iskustvu u Njezinome Srcu.

S vrlo dubokim znanjem Njezin se um, kao i obično, sabrao kako bi razmislio o riječima koje je čula: „Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu“ (Lk 2, 33).

Evanđelje to izvještava odmah nakon pjesme Šimunove radosti, ali Marija je ostala u ovome duševnome stanju, iako su odmah uslijedile riječi duboke tuge. A Ona je velikodušno odgovorila unutarnjom obnovom svoga herojskoga i ljubeznoga „fiat (neka mi bude)”. 

„Osjećam s Tobom, o žalosna Majko, bol uzrokovanu mačem koji Te probada kada Ti je Šimun u hramu prorekao muke koje će ljudi nanijeti Tvojemu ljubljenome Isusu, sve do trenutka kada je umro pred Tvojim očima na drvetu križa, prekriven krvlju i napušten od svih, a da nije mogao od Tebe zadobiti zaštitu ili pomoć. Stoga, Kraljice moja, zbog ove gorke uspomene koja Ti je toliko godina tištila Srce, molim Te da mi zadobiješ milost da patnje Isusa Krista i Tvoje patnje uvijek držim urezanima u svome srcu. Amen.” (sv. Alfonz Liguori)

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: