Christus Rex

Je li Majka Božja naša Majka?


B
lažena Djevica je Majka Božja. Postavlja se pitanje je li ona i naša Majka. U naravnom poretku majka donosi život, hrani ga, štiti i odgaja.

U Evanđelju Gospodin kaže sv. Ivanu: „Evo ti majke” (Iv 19, 27). Sv. Augustin objašnjava u Svetomu Djevičanstvu, VI, 2: „Marija je jedina žena za koju se može reći da je majka... udova Isusa Krista, a mi smo ti udovi. Doista, ona je po svojoj ljubavi surađivala da bi u Crkvi rodila vjernike koji su udovi ove Glave.”

Sv. Pio X. temeljito je razvio ovu ideju u svojoj enciklici Ad diem illum: „Jer nije li Marija Kristova Majka? Onda je ona i naša Majka... Presveta Djevica nije začela Vječnoga Sina Božjega samo zato da bi postao čovjekom uzevši od nje svoju ljudsku narav, nego i da bi po naravi preuzetoj od nje mogao biti Otkupitelj ljudi.”

„Zato je u istomu svetomu krilu svoje najčednije Majke Krist uzeo Sebi tijelo i sjedinio sa Sobom duhovno tijelo koje će formirati oni koji će vjerovati u njega. Stoga se za Mariju, koja je nosila Spasitelja u sebi, može reći da je nosila i sve one čiji je život bio sadržan u Spasiteljevomu životu. Stoga, svi mi koji smo sjedinjeni s Kristom, i kako kaže Apostol, jer smo udovi tijela njegova od mesa njegova i od kostiju njegovih (Ef 5, 30), izašli smo iz krila Marijina poput tijela sjedinjenoga s njegovom glavom. Stoga, smo premda na duhovni i mističan način, svi mi djeca Marijina, a ona je Majka svih nas. Doduše, duhovna majka, ali uistinu Majka udova Kristovih, a to smo mi...

Ako je dakle Presveta Djevica Majka Boga i ljudi u isto vrijeme, tko može sumnjati da će ona sa svom marljivošću raditi na tomu da priskrbi da Krist, Glava Tijela Crkve (Kol 1, 18), može preliti dar Njegove milosti u nas, Njegove udove, a prije svega da Ga spoznamo i živimo po Njemu (I Iv 4, 9)?”

Teološko objašnjenje

Je li majka u nadnaravnomu redu ona koja rađa nadnaravni život, hrani ga, štiti i odgaja? Dakle Gospa sve to čini za duše u Crkvi. Stoga je ona majka duša.

U redu rađanja, fiat („Neka mi bude”) se uspoređuje sa začećem: kao što je Djevica začela Krista najprije činom volje, tako je i njezin čin ljubavi kojim je željela sudjelovanje u Otkupljenju, poput začeća duša.

Fiatom se zaključuje brak između Riječi i čovječanstva, čija se plodnost sastoji u spasenju duša. To je izraz za posvojenje ljudi od strane Boga. Konačno, začeti Krist je glava Mističnoga Tijela, a sv. Pio X. zaključuje da je Djevica, Majka Isusa Krista, Majka Njegovih udova.

Gospina supatnja uspoređuje se s porodom po zasluzi de congruo [iz prikladnosti], stečenoj u podnožju Križa, od svih temeljnih milosti Crkve, obraćenja duša i sakramentalnih milosti krštenja.

Djevica je zaslužila sakramentalne milosti koje pružaju hranu, odgoj i zaštitu duša, što također ostvaruje svojim zagovorom i primjerom svojih kreposti. Ona ima osobitu ulogu u pripremi duša za primanje sakramenata. Naposljetku, ona dijeli milosti.

Ovo majčinstvo se ostvaruje nad svim ljudima, bilo da bi oni koji su udovi Crkve rasli ili da bi se u njezino krilo priveli oni koji nisu udovi, baš kao što je Krist glava cijeloga čovječanstva.

Konačno, „duhovno majčinstvo je u osnovi Marijansko posredovanje izraženo u upečatljivoj analogiji koja pokazuje da ima korijene u božanskomu majčinstvu”. Naslovi duhovne majke čovječanstva, posrednice i kraljice, uključuju iste funkcije Djevice Marije, one suotkupljenja, s različitim konotacijama:

-- njezino majčinstvo ističe brigu za rođenje u milost i duhovni napredak duša;
-- njezino posredovanje pomaže u uspostavljanju odnosa s Bogom;
-- njezina kraljevska čast pokazuje njezin neodoljiv i dobronamjeran autoritet, njezinu izvrsnost i dostojanstvo, te njezino pravo na osobito štovanje.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: